bener

    Božićna poslanica: običaji i božićne pjesme u Godini vjere

    BOŽIĆNA POSLANICA GOSPIĆKO-SENJSKOG BISKUPA

    Božićni običaji i božićne pjesme u Godini vjere

    U svojoj poruci na otvaranju Godine vjere istaknuo sam da se treba okoristiti svim onim što se u prošlosti pokazalo kao pogodno sredstvo za buđenje i širenje vjere. Ta sredstva su poput posuda u kojima se sadržaj vjere prenosio s naraštaja na naraštaj. Nama te „posude“ mogu poslužiti da lakše ispunimo svoju dužnost da vjeru koju smo primili predamo onima koji dolaze nakon nas. Ovdje želim posebno istaknuti ulogu božićnih običaja i božićnih pjesama u prenošenju vjere na mlađe naraštaje, na djecu.
    Božićni običaji. Potrebno je svakako čuvati one običaje koji su nastali na osnovi crkvenih odredbi: božićna ispovijed, post i molitva. O Božiću je u obiteljima najprisutnije ozračje koje je i u crkvi. Tu su borovi i jaslice. Sve je to tako okićeno kao da je Božjim ulaskom u svijet nastalo novo proljeće. Još se negdje sačuvao običaj da se pravi Božičnjak, okrugli kruh na koji se stavljaju figure svega onoga s čime i od čega ljudi žive. Taj kruh domaćin svečano unosi u „dnevni boravak“, izgovarajući blagoslovnu molitvu. Ukućani ga dočekaju klečeći, a sa svijeće na Božićnjaku zapali se svijetlo u prostoriji.

    Continue Reading

    E-mail

    Propovijed s otvaranja Godine vjere: Drugi vatikanski sabor – novo lice Crkve

    Propovijed na dan otvaranja Godine vjere u Gospićko-senjskoj biskupiji, Otočac, 14. listopada 2012.

    Crkveni sabor je najviše crkveno predstavničko tijelo. U povijesti ih je bilo samo 21, što znači da se to tijelo sastaje samo u izvanrednim slučajevima. Crkva može funkcionirati i bez sabora. U prva tri stoljeća života Crkve nije se sastajao, osim Apostolskog sabora oko 50. godine. Po tri stoljeća je saborska praznina nakon 870. i nakon 1562. (Tridentski).

    U prvom tisućljeću bili su to sabori kojima je car predsjedao. Smatralo se da je car prvi vjernik u svojem carstvu. Nezamislivo je da car bude nevjernik. U toj vjerničkoj državi cijela zajednica bila je vjernička. Krivovjerce nije država trpjela.

    Continue Reading

    E-mail

    Božićna čestitka

    Božićna čestitka gospićko-senjskog biskupa

     

    U školi Djeteta i djeteta

     

    Božić bismo drukčije mogli nazvati „Bog dijete“. To nam je teško shvatiti, jer biti dijete kao da je poništenje samoga Boga; čini nam se da čovječanstvo po takvom djetetu ne bi nešto posebno dobilo. Može li dijete općenito biti polazište obnove i uzdignuća čovjeka?

    Obično se govori da djecu treba spašavati i poučavati, a teško ćemo čuti govor da djeca spašavaju i poučavaju. Po biblijskim tekstovima Bog je čovjeka stvorio kao odrasloga, a spašava ga i uzdiže šaljući mu dijete.

    Mogli bismo i nadalje nizati čuđenja logikom ovoga svijeta. Međutim, šaljući svoga Sina u svijet kao dijete, očitovala se mudrost Božja koja nadilazi svaku ljudsku mudrost. Božji plan spasenja svijeta počinje s djetetom. Nebeski Otac daje nam ga kao spasitelja i učitelja. Uz to nam je Isus otkrio da dijete ima neke osobine koje treba čuvati jer su one uvjet za vječno spasenje: „Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevsko nebesko!“ (Mt 18,3). Prema tome, od djece se može i treba stalno učiti; ona, dakle, nisu tek slabi i nemoćni koji primaju našu pouku i pomoć, nego mogu i nas mnogočemu poučiti i mnogo nam pomoći. Ne postiže se sve vlašću, bogatstvom i silom. Spasenje ne dolazi po moćnima i bogatima, nego po onima koji su potrebni pomoći i ljubavi drugih. Na to se vrlo lako zaboravi! Pače, kad se zanemari ta uloga i poruka djeteta, svijetu je ugroženo spasenje i lišen je temeljne pouke.

    Potrebno je zato osvijetliti kakve su to osobine djeteta koje se pokazuju spasonosne i poučne. Tada će nam biti lakše shvatiti i poruku ovogodišnjeg Božića.

    Continue Reading

    E-mail

    Uskrsna čestitka Gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića

    altDragi vjernici! 

    Nakon što su Isusa pokopali, neki su dolazili na njegov grob. Evanđelje uskrsnoga dana poručuje da su dvojica čak trčali. Za apostola Ivana kaže: „Vidje i povjerava!“

    Što je to Ivan vidio, i što je tada povjerovao? Vidio je da Isus nije među mrtvima nego da je doista uskrsnuo. Poslije će on to što je vidio i povjerovao svuda pripovijedati. Apostoli su se bojali Isusa slijediti na Kalvariju, ali kad su vidjeli što se na tom mjestu dogodilo, razišli su se po svijetu i svuda pripovijedali. Oni su, zapravo, svaki sastanak sljedbenika Isusovih proželi događajima s Kalvarije. Kršćanska zajednica  se najčešće okuplja na obnovu slavlja kalvarijskih događaja te molimo «Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo!» Jedno i drugo dogodilo se upravo na Kalvariji. Oltar je na neki način slika samoga Kristova groba. Tu je križ, simbol njegove muke i smrti, tu je i svijeća, simbol njegova slavnog uskrsnuća.

    Continue Reading

    E-mail

    Homilija na Krasnu 15.8.2007.

    Propovijed 2007. na blagdan Velike Gospe na Krasnu

    1.             Zašto je Marija velika (slika današnjih slavlja).

    Blaženu Djevicu Mariju štuju vjernici po svemu svijetu. Negdje je ona bila posrednica posebnih milosti pa se zbog toga posebno i časti u tom kraju, a dogodi se da se to čašćenje proširi i dalje. Tako imamo Gospu Lurdsku, Fatimsku, Bistričku, Krasnarsku, Oštarsku. No uvijek je to ista Marija. Hodočasnici se ovdje uz Mariju - kao dijete uz majku -već više stoljeća uče hodati kroz život, kroz svoju svakidašnjicu, uče se pravom rastu prema veličini na način kako je to Marija činila. Bilaje uvijek službenica Riječi Božje i zato je dosegla najveću moguću ljudsku veličinu jer je dušom i tijelom uznesena na nebo. Svi mi želimo biti veliki, Marija nam pokazuje kako se to postiže. Ona je uvijek bila uz Isusa, nikada se nije postavljala na mjesto Isusa. I ovdje je Gospa krasnarska pokraj oltara, a oltar nam predstavlja Isusa koji se prikazuje Ocu za spasenje ljudi. I kada biste obišli sva današnja okupljališta hodočasnika vidjeli biste istu sliku: vjernici se okupljaju oko oltara kraj kojega je slika ili kip Gospin. Marija nas neće odvesti nekamo drugamo nego k Isusu. Ona želi da i mi budemo veliki. I posvuda odjekuje Marijina pjesma: Veliča duša moja Gospodina*.

    2.             Kako je Marija rasla?

    Pratila je Isusa do njegova žrtvenika, do njegova oltara. Dorasla je dotle daje na Kalvariji bila u stanju, bez trunke mržnje prema mučiteljima, ujediniti svoju majčinsku žrtvu i bol sa žrtvom njezina Sina i prikazati i Sina i Sebe nebeskom Ocu za spasenje ljudi. Da do toga nije bila dorasla ne bi dosegnula veličinu o kojoj govorimo. Tu se očitovala njezina veličina, njezina doraslost. Ona je postala velika upravo zato stoje znala koje su prave veličine. Nije ona spasenje svijeta, nego je spasenje djelo Božje, ali ona je to djelo prepoznala, uključila se u nj i postala uzor svima koji se spašavaju. Tu je njezina veličina.

    3.             Životno usmjerenje se uči kraj oltara.

    Već je u starom zavjetu narod preko žrtve usmjeravao i ispravljao svoje korake u životu. Brdo Karmel poznat je i po svetom Iliji. Na tom brdu Tlijaje narodu prokazao tko je pravi Bog u vrijeme kada se raširilo štovanje krivih bogova. Ilija kaže da narod hramlje, da nema sigurna koraka (l Kr 18, 16-39); sad se okreće amo, sad tamo. Treba ga naučiti ispravno hodati. Žrtvom pravome Bogu dao mu je smjer i oslonac. Narod je tada dobio svoje pravo težište i središte.

    Izrael je dobio smjer i učvrstio pravi korak nakon Hijine žrtve. Mi se kao novi Božji narod okupljamo stalno oko Isusove žrtve da dobijemo smjer i učvrstimo korak. Svijet je Isusovom žrtvom dobio pravac prema svome spasenju. Biti spreman živjeti i umrijeti za svoga brata. To je govor svakog oltara. Dakako i ovoga oko kojega smo se okupili. Put prema ovom svetištu i ovom oltaru treba učvrstiti naš hod, da ne hramljemo, i usmjeriti ga prema pravim veličinama - prema spremnosti da smo i mi spremni živjeti i umrijeti za svoga brata.

    4.             Kako se hoda prema svetištu?

    Kada hodočasnice kreneš prema crkvi, prema našim svetištima, nemoj hramati na sve strane pa da ne promašiš oltar i ne zamisliš se u njegovu poruku. Danas se svjetovnim jezikom hodočašća nazivaju „vjerski turizam". Turizam je razonoda i odmor, zabava i igra. Ne upućivati se prema Krasnu samo zbog čistog zraka i razonode, zbog pjesme i pijace. Sve se to može u granicama normale osjetiti i uključiti, ali ne ostati na tome. Približiti se oltaru, gledati na nj očima Marijinim i svoju patnju i svoje nemoći ujediniti s Kristom za spasenje svoje i braće ljudi. To je smjer tvog hodočasničkog koraka ovamo i prema svakom svetištu, prema svakom oltaru.

    5.             Prava slika svijeta je ona od oltara.

    Kada se popnemo na brdo bolje vidimo sve oko sebe. Taj pogled na prave veličine ponesi u svijet gdje god živiš i gdje se nalaziš. Kada uz oltar usvojiš Kristov odnos prema Bogu i ljudima (spremnost živjeti i umrijeti za drugoga), tom mjerom mjeri stoje malo a što je veliko u ovom svijetu. Neki nam se nameću kao veličine, a nisu; neke mediji predstavljaju kao veličine, a nisu. često su to sebičnjaci koji oko sebe i!i drugi oko njih dižu prašinu da se stvara dojam veličine, odnosno da se ne vidi njihovo duhovno siromaštvo. Pogledajte novine danas što vam nude kao veličine! Kako se one pred našim očima ruše, ali nažalost opet nam se nameću i nude neke njima slične. Nameće se kriva slika i naše sadašnjosti i prošlosti. Podmeće se često kao istina ono stoje prijevara, kao dobro ono stoje zlo.

    6.             Marija je znala koga i što veličati.

    Ona je osjetila gdje je prava veličina: Veliča duša moja Gospodina. Ona je bila svjesna da i ona u tom ozračju Gospodinovom raste: Velika mi djela učini Gospodin, ..odsad će me svi naraštaji zvati blaženom. Svoju veličinu pokazala je i ona kraj žrtvenika: na Kalvariji, l ona je bila spremna poput njezina Sina prikazati svoj život za spasenje drugih.

    Crkva je rasla najviše onda kada je imala u svojoj sredini više onih koji su bili spremni živjeti i umrijeti za druge, kada je imala svojih mučenika. Njih je ona najviše štovala i njihovo štovanje rasporedila u kalendaru preko cijele godine. Svijet će biti sigurniji onda kada počne častiti i štovati prave veličine. To nisu ni znanstvenici ni umjetnici, športaši i glumci, političari i vojskovođe - nego mučenici (vjerni svjedoci), oni koji su imali snage prinijeti i žrtvu svoga života Bogu na čast i na spasenje braće ljudi. Zato je papa Ivan Pavao II. na pragu trećem tisućljeća uputio svim narodima poziv da popisu i nasljeduju svoje mučenike. To su prave veličine.

    7.             Crkva hrvatskih mučenika

    I naša hrvatska sredina treba izgraditi bolji osjećaj koga veličati u svojoj sadašnjosti i u svojoj prošlosti. Kada se koristimo pravim mjerilima u odnosu na našu prošlost i sadašnjost, vidjet ćemo kako se često čini velika nepravda. Neke se veliča bez razloga, neki ne dobivaju zasluženo priznanje. I ne može se donijeti ispravan sud ako se krene od krivih polazišta, ako se ne uzme prava mjerila. Takav oltar ima svaka župna zajednica i svaka crkva u kojoj se okupljaju vjernici. Ovdje je zabilježeno takvo okupljanje već 1648. kada nalazimo sigurne tragove ovoga svetišta. Župa Krasno osnovana je pred 200 godina. To znači da vjernička zajednica već tada organizirana kao samostalna župa oko svoga središta - oltara u crkvi sv. Ante.

    Na Udbini gradimo oltar na kojemu povezujemo s Kristovom žrtvom sve hrvatske žrtve naše povijesti. To je nacionalni projekt. Projekt nije samo gradnja jedne nove crkve, nego projekt zdravog usmjerenja našeg naroda. Naš narod će biti na sigurnom putu ako bude veličao i častio prave veličine. A njih ćemo otkriti najlakše ako ih gledamo od oltara Kristova, od njegove žrtve; ako znamo poput Marije stajati uz Isusa za vrijeme njegove žrtve iz ljubavi prema Bogu i ljudima.

    Poduprite projekt svojim molitvama. Ove godine Crkva je već počela rasti zahvaljujući vašim darovima i rasti će kao građevina vašim prilozima. Križni put počinje s Krbavskog polja u 9,30. Svečanu svetu misu predvodit će zajedno s ostalim biskupima riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić. U našoj biskupiji to će biti toga dana (nedjelje) glavna misa. Poldanice ili velike mise neće biti taj dan služene nego će se ljudi usmjeravati prema Udbini. Sudjelovat će, nadamo se, i naša vojska s povijesnim postrojbama. Tko ne bude mogao doći na Udbinu moći će misu i prigodni program pratiti na tv ekranima. Upravo zbog toga da se vidi kako nastojimo izgrađivati ispravan pogled na našu prošlost i na naše veličine, motoristi će sa svih naših važnijih strati šta, s naših mučeničkih oltara, donijeti u procesiji kamen koji će biti ugrađen u zdanje CHM.

    Neka Marija koja je od Male prema Velikoj Gospi rasla veličajući Gospodina i prateći svoga Sina Isusa Krista sve do njegova žrtvenika na Kalvariji, bude svima nama pomoćnica i uzor na životnom putu.

    E-mail

    Korizmena poslanica 2011.

    KORIZMENO-USKRSNA POSLANICA GOSPIĆKO-SENJSKOG BISKUPA MONS. MILE BOGOVIĆA

    Ako pšenično zrno umre, donosi obilat plod
    Najavljujući svoj pohod Hrvatskoj, papa Benedikt XVI. istaknuo je da želi hodočastiti na grob bl. Alojzija Stepinca. Time je i nas potaknuo da razmislimo o značenju Stepinčeva groba, ali i drugih grobova. Započeli smo korizmeno vrijeme koje nas upravo priprema i vodi prema grobu Kristovom jer će se u njemu dogoditi uskrsnuće. Grobovi su u svim narodima bili sveta mjesta, a posebno u kršćanskom svijetu. Naš narod suočava se s činjenicom da je mnogima na ovim našim prostorima bilo uskraćeno pravo na grob. Što nam je činiti?

    1. Korizma započinje Pepelnicom a završava Isusovim grobom.
    Na Pepelnicu slušamo kako smo prah i kako ćemo se u prah povratiti. Već sam početak zorno nam govori što smo mi po sebi. Ta svijest liječi nas od svake bahatosti i oholosti i stavlja u stvarne okvire ljudskih moći i nemoći. U te okvire ušao je i Sin Božji kad je postao čovjekom i na svome tijelu osjetio ljudsku nemoć. U korizmi pratimo Isusa i učimo se nasljedovati ga na cijelom putu njegova javnog života sve do groba. On je svojima navijestio da će tako završiti, ali nije rekao da je to tragedija i poraz. Svoje umiranje, kao i umiranje onih koji su njegovi, usporedio je sa zrnom pšenice koje samo ako umre donosi obilat rod. U grobu u koji je položeno mrtvo tijelo Isusa Krista pobijeđena je smrt i Krist je uskrsnuo na život kakav daruje svima onima koji u nj vjeruju, koji su i sami spremni umrijeti poput zrna pšenice kako bi istom snagom kojom je Krist uskrsnuo i oni postali dionici vječnog života. Na taj način i oni mogu donijeti obilan rod. Krist je tako uspostavio novi način gledanja na umiranje i na grob. Prateći Isusa Krista, kršćanin radosno nosi Kristovo umiranje u sebi, vjerujući da će se i Kristovo uskrsnuće očitovati u našem tijelu.
    Kristov grob postao je tako početak boljega svijeta za svakog čovjeka. Kršćani su i u vrijeme progona sačuvali predaju o mjestu Kristova groba, posjećivali ga i budili u sebi nadu da će se i u njihovom grobu, u njihovom umiranju zbiti pobjeda života nad smrću. Kada je kršćanstvo dobilo slobodu na mjestu Kristova groba izgrađena je velebna bazilika. Sa svih strana svijeta onamo su kršćani hodočastili pa je upravo taj grob postao duhovno središte kršćanstva. Kada je krajem jedanaestog stoljeća taj grob došao u nekršćanske ruke, cijeli kršćanski Zapad zgrozio se nad tom činjenicom i krenuo u oslobađanje groba. U tom žaru učinjeno je mnogo toga što se kosi s kršćanskom ljubavi prema svima, ali ostaje činjenica da te putnike ništa nije moglo jače povezati i pokrenuti ih koliko činjenica da je Kristov grob u rukama nevjernika.

    Continue Reading

    E-mail

    Kršćanski post

    Gospićko-senjska biskupija

    Pastoralna Godina duhovnih zvanja

    POST I ZVANJE

    Draženko Tomić

    Prema: A. Grün, Fasten - Der Weg nach innen. u Služba Božja, 42(2002.), br. 2-3, str. 225-228.

    Put  jasnoći

    Jedan od načina da se otkrije duhovno zvanje u sebi je i post. Post vodi k rasvjetljenju očiju tijela i duše. Veliki ljudi su prije važnih životnih odluka uvijek postili.

    Post ne uklanja samo nečistoću tijela nego i duše. Dotičemo nutarnji prostor tišine u kojem Bog stanuje u nama. Post je put u nutarnju domovinu, u nutarnje središte. Tamo gdje u nama stanuje Bog. Tu možemo doživjeti domovinu. Tamo smo kod kuće.

    Iskustvo je da se za vrijeme posta intenzivnije i jasnije sanja. Očigledno post unosi jasnoću u našu podsvijest. Snovi nam pokazuju kako je stanje oko nas. često nam označavaju trag kojim trebamo ići dalje.

    Zašto postiti?

    • - da bi bili učinkovitiji u molitvi na neku nakanu,
    • - da bi Bogu zahvalili za postignute milosti,
    • - da bi otkrili put do unutarnje slobode i širine, života i budnosti.

    Kako Crkva posti?

    Uobičajeni način posta u crkvi je: na dan kad postimo kod jednog obroka do sita se najesti, a kod druga dva nešto si uskratiti.

    Post obvezuje one koji su navršili 18 godina, a nisu prešli 60. Nemrs je uzdržavanje od masne hrane. Dužni su ga obdržavati svi koji su navršili 14 godina - u sve petke u godini.

    Post u kombinaciji s nemrsom je obvezan na čistu Srijedu i Veliki petak. Posta su oslobođene trudnice, dojilje, bolesnici, teški manualni radnici, i gosti (da ne bi pravili neugodnosti gostoprimcima).

     Post je čišćenje duše.

    U postu čistim prljavštinu koja se nakupila u mojoj duši, jer je bilo različitih misli i negativnih raspoloženja.

    Cilj posta je unutarnja sloboda - sloboda od prisile da se svaka glad, bila duhovna bila materijalna, mora odmah utažiti. Ne moramo odmah ispuniti svaku potrebu. Tko svoje potrebe mora utažiti čim se pojave nikada neće razviti jaku osobnost. Odricanje je put prema jakoj osobnosti i put u unutarnju slobodu.

    što nije kršćanski post?

    Kršćanski post nije neka vrsta dijete u korist fizičke i psihičke ravnoteže. To bi bilo nedostatno. Tjelesna glad treba nas neposredno usmjeri prema jednoj drugoj gladi: gladi za Bogom. Tjelesna i duhovna glad skladno se povezuju u postu življenom u Duhu Svetom i tako mogu postati tehnikom molitve. Jer onaj tko posti mora u svome tijelu iskusiti da čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.

     Kako možemo postiti?

    • *odričući se prekomjerne hrane i pića, mesa i alkohola (pa i slatkiša)
    • *smanjiti neke štetne ili neprikladne radnje (pušenje, gledanje televizije, interneta ili svega onoga što čovjeka čini ovisnim)
    • * duhovni post, odricanjem osuđivanja ili ogovaranja, odricanjem od psovke i određenih navika koje su ušle u život i koje ga narušavaju.

     Put k slobodi

    Izdržim li post, premda me zna i glava zaboljeti, doživljavam kako sam u unutrašnjosti slobodan. To me čini življim i budnijim. Jače osjećam miris prirode. I hrana odjednom drugačije miriše - više je cijenim i nije mi nešto samo po sebi razumljivo nego je dar. Post usporava moje pokrete, pa osjećam da nije moguće uokolo rovariti. Postom mogu raditi kao i inače, ali sam više svjestan onoga što činim.

     

    Put k samom sebi

    Post me dovodi u doticaj sa samim sobom. Prvi korak posta je neugodan. Nastupa osjećaj gladi i sukobljavanja s nutarnjim mehanizmom.

    Neugodno stanje gladi potiče potrebu za jelom. Ali, odreknem li se jela otkrit ću kako u meni ključa razočaranje, ljutnja, nezadovoljstvo, unutarnje nesuglasice... Post me prisiljava da točno pogledam što me u unutarnjosti pokreće. Poziva me da pred Bogom pogledam istinu o sebi i da izdržim. Preduvjet je znati da sam bezuvjetno prihvaćen od Boga. Tako mogu pružiti Bogu sve bez precjenjivanja i bez osuđivanja samoga sebe.

     Intenziviranje molitve

    Post je intenziviranje i produbljivanje molitve. S punim trbuhom teže je moliti. Post nas čini sabranijima u molitvi. Post je ovdje shvaćen kao pojačavanje zagovorne molitve za drugoga. U prvoj Crkvi prakticirala se intenzivna molitva povezana s postom za one koji su bili u velikim nevoljama. Post za nekoga drugoga prisiljava me da cijeli dan mislim na njega. To je stvarna molitva za drugoga. Mnogo puta osjećam teret posta. Ali ne vrtim se oko sebe, nego u postu nosim drugoga čovjeka pred Boga. U postu priznajem da drugome ne mogu pomoći sam.

    Ne trebamo se strašiti da će post naškoditi našem tijelu. Nećemo umrijeti od gladi ako jedan dan ne jedemo. Ako netko ima ozbiljne pritužbe na post uvijek može jednostavno i ponizno prestati postiti. Nema smisla praviti nasilje nad sobom.

    Opasnost je u postu izdizati sebe iznad drugih koji ne poste, imati osjećaj da si bolji od njih.

    Tada u postu nisi kod sebe nego kod drugih.

    Ili si možda usredotočen na količinu posta.

    Medicinska dimenzija posta:

    Post podrazumijeva izbjegavanje uobičajene hrane kroz određeno dulje ili kraće razdoblje u svrhu tjelesnog i psihičkog čišćenja i obnavljanja te aktiviranja unutarnjih potencijala našega organizma za samoizlječenje. Post pritom nema apsolutno nikakve veze s dijetama kojima je isključivi cilj gubitak kilograma, i ne temelji se na izgladnjivanju.

    Post je čišćenje od otrovnih tvari nagomilanih u našem organizmu.

    Post je jedna od najstarijih metoda liječenja i očuvanja zdravlja.

    Post je jedna od najboljih metoda reguliranja, pročišćavanja i obnavljanja te tako i očuvanja zdravlja sustava za probavu i izmjenu tvari, tj. cjelokupnog metabolizma.

    Postom se

    - stanice organizma brže i bolje opskrbljuju kisikom,

    - smanjuje se razina kolesterola u krvi,

    - učvršćuju se koža i vezivna tkiva,

    - ublažavaju ili iščezavaju migrene, alergije, akne te PMS,

    - razgrađuju se negativni osjećaji koji ugrožavaju psiho-fizičko zdravlje,

    - stvaraju i akumuliraju novi psihički potencijali za uspješno nošenje sa svakodnevnim stresnim situacijama.

    U razdoblju posta

    - ne konzumirajte kavu, crni čaj, alkohol, slatko ili gazirana pića i ne pušite,

    - jedite manje i lakše, primjerice rižu, krumpir, salate, juhe, mliječne proizvode i obavezno popijte oko 2 l tekućine,

    - jedite svježe i zrelo voće, te jednako tako svježe sirovo, kuhano ili lagano pirjano povrće,

    - nakon 18,00 sati ne jedite i ne pijte više ništa.

    E-mail

    CookiesAccept