bener

Slunjski dekanat

SLUNJSKI DEKANAT

u dvije županije i dvije države, (Mile Pecić, u Vila Velebita, 2000., br. 1(93), str. 36-37.)

Strašna je sudbina Crkve u ovom Dekanatu tijekom Domovinskog rata: za četiri godine srpske okupacije potpuno je uništeno i opljačkano 25 sakralnih objekata.

Slunjski dekanat, koji broji deset župa, na istoku omeđuje bosansko-hercegovačka granica, i to od graničnog prijelaza Maljevac (V. Kladuša) do Nebljusa na istočnim obroncima ličke Plješevice. Na jugu je zadnja župa Korenica s Nacionalnim parkom Plitvice, zatim preko vojnog poligona "E. Kvaternik" dekanat na zapadu graniči s ogulinskim dekanatom. Zadnja župa prema sjeveru je Blagaj, odakle se nastavlja Zagrebačka nadbiskupija. Ovaj prostor dobio je ime Kordun prema francuskom "kordon", tj. pojas prve obrane od turskih navala. Geografski položaj odredio je i sudbinu ovog prostora: ostao je prva crta obrane do naših dana a ta mu je sudbina namijenjena po svemu sudeći i u budućnosti. U 17. stoljeću kraj je ostao bez stanovništva zbog stalnih turskih provala. Tek nakon 1700. godine, kad je granica s turskim carstvom stabilizirana, vraća se stanovništvo, grade se crkve te je kraj u 19. i početkom 20. stoljeća dobro napučen. Drugi svjetski rat donio je velike nevolje ovom kraju. Još nisu popisane sve hrvatske žrtve. Prema nekim procjenama stradalo je više od 4.000 ljudi. Od Drugog svjetskog rata stanovništvo se konstantno smanjuje. Godine 1991. srpska agresija je opet protjerala stanovništvo, porušila sve crkve, kuće ... Nakon 1995. opet se stanovništvo vraća, grade se kuće, obnavljaju crkve. Prvi put u povijesti narod ima svoju vlast koja se brine da svaka razorena kuća bude sagrađena. Istodobno iskapaju se žrtve umorene za srpske okupacije, umrli u progonstvu prenose se u svoja groblja. U uporabu dolazi riječ "prekop", tj. prekapanje mrtvog iz Karlovca, Zagreba... u njegovo groblje. Ovaj prijenos pokojnika trajao je nekoliko godina nakon povratka. Iz toga se vidi koliko su vezani geografija i život.

Svećenici dijele sudbinu naroda

Središte dekanata presijeca državna crta br. l, najprometnija cesta u Hrvatskoj, koja povezuje Zagreb s jugom Hrvatske i središnjom Bosnom. U dekanatu je danas deset župa i to: Slunj, Blagaj, Cvitović, Lađevac, Cetingrad, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Zavalje i Korenica te Plitvice. Većina župa je u Karlovačkoj županiji dok su Vaganac i Korenica u Ličko-senjskoj. Ako se vratimo u bližu prošlost, otkrivamo ovdje dva dekanata. Od 1893. na ovom su prostoru Rakovički i Slunjski dekanat. U Rakovički su ulazile župe Rakovica, Drežnik, Korenica, Vaganac, Saborsko i Zavalje, a u Slunjski Slunj, Cetingrad, Lađevac, Cvitović, Blagaj i Tržić. Godine 1969. formiranje Slunjski dekanat u koji su ušle spomenute župe, a Saborski i Tržić pripojeni su ogulinskom. Župa Zavalje, koja je u svojoj 200 godina dugoj povijesti čvrsto vezana s Hrvatskom i Senjsko-modruškom odnosno Riječko-senjskom nadbiskupijom, nakon raspada Jugoslavije pripala je Bosni i Hercegovini. Nisu pomogli povijesni argumenti niti glas naroda nego stanje zatečeno 1991. Naime, Zavalje se s pripadajućim selima nakon Drugog svjetskog rata nepravedno našlo u Kotaru Bihać. Tko se usudio u državi "bratstva i jedinstva" postavljati pitanje granica koje su određivali lokalni moćnici prema trenutačnim interesima ili hirovima. Zavaljčani se ne mogu pomiriti s nanesenim nepravdama. U jedanaest župa danas djeluje sedam svećenika: msgr. Marijan Ožura vodi Cetingrad, vlč. Ante Trgovčević Cvitović i Lađevac, mons. Mile Pecić, Slunj i Blagaj, vlč. Stipe Zeba Korenicu, vlč. Ilija Janjić Plitvice, mons. Pero Bogut Rakovicu, vlč. Mile šajfar Drežnikgrad. Svećenici su dijelili sudbinu svog naroda u prošlosti kao i u Domovinskom ratu. Trojica svećenika (mons. Pecić, mons. Ožura, vlč. J. Bogović) i dvije časne sestre (s. Amalija i s. Dionizija) prošli su četničke zatvore. Spomenimo da je ovaj kraj dao prvog gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Milu Bogovića i velik broj svećenika i časnih sestara.

Posljedice srpskog razaranja

Srpska okupacija od 1991. do 1995. ostavila je iza sebe pustoš i ruševine kao nikad u povijesti. Preko 300 ubijenih, od djeteta starog tek 6 mjeseci do 90 godišnjih staraca, cijena je plaćena za slobodu i dostojanstvo ovih ljudi. U okruženju narod se 1991. sa zavežljajima povlačio preko Bosne u slobodni dio Hrvatske. U progonstvu su vjernici ovog kraja bili dobro organizirani. Nezaboravne su "slunjske" mise u Karlovcu, u domu HV, i u Zagrebu na Kaptolu 9 (franjevačka crkva). Ovdje su se prognani vjernici učili strpljivosti, odlučnosti i pripremali povratak. Sve su crkve, crkvice i kapele razorene ili spaljene, župni arhivi opljačkani ili uništeni za četverogodišnje okupacije. Sela su planski razorena da bi se onemogućio povratak.

U župi Slunj spaljena župna crkva, devastirane kapele na groblju, kapela Gospe Karmelske na Glavici i sv. Mihovila na šušnjari te župni stan. U župi Blagaj razorena župna crkva i kapela sv. Ane u Pavlovcu. U župi Cvitović spaljena župna crkva, devastirana kapela sv. Valentina i župni stan. U župi Lađevac spaljena župna crkva, razoren župni stan i kapela Majke Božje. U župi Cetingrad potpuno razorena najveća crkva u dekanatu Marijina Uznesenja, razoren župni stan. U župi Rakovica spaljena i razorena župna crkva i stan. U Župi Drežnik razorena crkva sv. Ante i župni stan te kapela u Selištu i Smoljancu. U župi Vaganac razorena župna crkva i župni stan. U župi Zavalje spaljena crkva i župni stan te kapela na V. Skočaju. U župi Korenica razoreni ostaci kapele sv. Petra na Prijeboju (u Korenici župna crkva sv. Jurja razorena u Drugom svjetskom ratu).

Radi se o 25 sakralnih objekata. U njima su uništeni vrijedni inventari, slike kipovi, arhivi, biblioteke. čitatelja će možda umoriti ovo suhoparno navođenje podataka, ali svaka od ovih crkava i kapela je čovjekov poljubac nebu, u njih su generacije ugradile mnogo ljubavi i vjere, pa je njihovo razaranje neprocjenjiv gubitak i dokaz neobjašnjive mržnje.

SLUNJSKI DEKANAT

u dvije županije i dvije države, (Mile Pecić, u Vila Velebita, 2000., br. 1(93), str. 36-37.)

Strašna je sudbina Crkve u ovom Dekanatu tijekom Domovinskog rata: za četiri godine srpske okupacije potpuno je uništeno i opljačkano 25 sakralnih objekata.

Slunjski dekanat, koji broji deset župa, na istoku omeđuje bosansko-hercegovačka granica, i to od graničnog prijelaza Maljevac (V. Kladuša) do Nebljusa na istočnim obroncima ličke Plješevice. Na jugu je zadnja župa Korenica s Nacionalnim parkom Plitvice, zatim preko vojnog poligona "E. Kvaternik" dekanat na zapadu graniči s ogulinskim dekanatom. Zadnja župa prema sjeveru je Blagaj, odakle se nastavlja Zagrebačka nadbiskupija. Ovaj prostor dobio je ime Kordun prema francuskom "kordon", tj. pojas prve obrane od turskih navala. Geografski položaj odredio je i sudbinu ovog prostora: ostao je prva crta obrane do naših dana a ta mu je sudbina namijenjena po svemu sudeći i u budućnosti. U 17. stoljeću kraj je ostao bez stanovništva zbog stalnih turskih provala. Tek nakon 1700. godine, kad je granica s turskim carstvom stabilizirana, vraća se stanovništvo, grade se crkve te je kraj u 19. i početkom 20. stoljeća dobro napučen. Drugi svjetski rat donio je velike nevolje ovom kraju. Još nisu popisane sve hrvatske žrtve. Prema nekim procjenama stradalo je više od 4.000 ljudi. Od Drugog svjetskog rata stanovništvo se konstantno smanjuje. Godine 1991. srpska agresija je opet protjerala stanovništvo, porušila sve crkve, kuće ... Nakon 1995. opet se stanovništvo vraća, grade se kuće, obnavljaju crkve. Prvi put u povijesti narod ima svoju vlast koja se brine da svaka razorena kuća bude sagrađena. Istodobno iskapaju se žrtve umorene za srpske okupacije, umrli u progonstvu prenose se u svoja groblja. U uporabu dolazi riječ "prekop", tj. prekapanje mrtvog iz Karlovca, Zagreba... u njegovo groblje. Ovaj prijenos pokojnika trajao je nekoliko godina nakon povratka. Iz toga se vidi koliko su vezani geografija i život.

Svećenici dijele sudbinu naroda

Središte dekanata presijeca državna crta br. l, najprometnija cesta u Hrvatskoj, koja povezuje Zagreb s jugom Hrvatske i središnjom Bosnom. U dekanatu je danas deset župa i to: Slunj, Blagaj, Cvitović, Lađevac, Cetingrad, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Zavalje i Korenica te Plitvice. Većina župa je u Karlovačkoj županiji dok su Vaganac i Korenica u Ličko-senjskoj. Ako se vratimo u bližu prošlost, otkrivamo ovdje dva dekanata. Od 1893. na ovom su prostoru Rakovički i Slunjski dekanat. U Rakovički su ulazile župe Rakovica, Drežnik, Korenica, Vaganac, Saborsko i Zavalje, a u Slunjski Slunj, Cetingrad, Lađevac, Cvitović, Blagaj i Tržić. Godine 1969. formiranje Slunjski dekanat u koji su ušle spomenute župe, a Saborski i Tržić pripojeni su ogulinskom. Župa Zavalje, koja je u svojoj 200 godina dugoj povijesti čvrsto vezana s Hrvatskom i Senjsko-modruškom odnosno Riječko-senjskom nadbiskupijom, nakon raspada Jugoslavije pripala je Bosni i Hercegovini. Nisu pomogli povijesni argumenti niti glas naroda nego stanje zatečeno 1991. Naime, Zavalje se s pripadajućim selima nakon Drugog svjetskog rata nepravedno našlo u Kotaru Bihać. Tko se usudio u državi "bratstva i jedinstva" postavljati pitanje granica koje su određivali lokalni moćnici prema trenutačnim interesima ili hirovima. Zavaljčani se ne mogu pomiriti s nanesenim nepravdama. U jedanaest župa danas djeluje sedam svećenika: msgr. Marijan Ožura vodi Cetingrad, vlč. Ante Trgovčević Cvitović i Lađevac, mons. Mile Pecić, Slunj i Blagaj, vlč. Stipe Zeba Korenicu, vlč. Ilija Janjić Plitvice, mons. Pero Bogut Rakovicu, vlč. Mile šajfar Drežnikgrad. Svećenici su dijelili sudbinu svog naroda u prošlosti kao i u Domovinskom ratu. Trojica svećenika (mons. Pecić, mons. Ožura, vlč. J. Bogović) i dvije časne sestre (s. Amalija i s. Dionizija) prošli su četničke zatvore. Spomenimo da je ovaj kraj dao prvog gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Milu Bogovića i velik broj svećenika i časnih sestara.

Posljedice srpskog razaranja

Srpska okupacija od 1991. do 1995. ostavila je iza sebe pustoš i ruševine kao nikad u povijesti. Preko 300 ubijenih, od djeteta starog tek 6 mjeseci do 90 godišnjih staraca, cijena je plaćena za slobodu i dostojanstvo ovih ljudi. U okruženju narod se 1991. sa zavežljajima povlačio preko Bosne u slobodni dio Hrvatske. U progonstvu su vjernici ovog kraja bili dobro organizirani. Nezaboravne su "slunjske" mise u Karlovcu, u domu HV, i u Zagrebu na Kaptolu 9 (franjevačka crkva). Ovdje su se prognani vjernici učili strpljivosti, odlučnosti i pripremali povratak. Sve su crkve, crkvice i kapele razorene ili spaljene, župni arhivi opljačkani ili uništeni za četverogodišnje okupacije. Sela su planski razorena da bi se onemogućio povratak.

U župi Slunj spaljena župna crkva, devastirane kapele na groblju, kapela Gospe Karmelske na Glavici i sv. Mihovila na šušnjari te župni stan. U župi Blagaj razorena župna crkva i kapela sv. Ane u Pavlovcu. U župi Cvitović spaljena župna crkva, devastirana kapela sv. Valentina i župni stan. U župi Lađevac spaljena župna crkva, razoren župni stan i kapela Majke Božje. U župi Cetingrad potpuno razorena najveća crkva u dekanatu Marijina Uznesenja, razoren župni stan. U župi Rakovica spaljena i razorena župna crkva i stan. U Župi Drežnik razorena crkva sv. Ante i župni stan te kapela u Selištu i Smoljancu. U župi Vaganac razorena župna crkva i župni stan. U župi Zavalje spaljena crkva i župni stan te kapela na V. Skočaju. U župi Korenica razoreni ostaci kapele sv. Petra na Prijeboju (u Korenici župna crkva sv. Jurja razorena u Drugom svjetskom ratu).

Radi se o 25 sakralnih objekata. U njima su uništeni vrijedni inventari, slike kipovi, arhivi, biblioteke. čitatelja će možda umoriti ovo suhoparno navođenje podataka, ali svaka od ovih crkava i kapela je čovjekov poljubac nebu, u njih su generacije ugradile mnogo ljubavi i vjere, pa je njihovo razaranje neprocjenjiv gubitak i dokaz neobjašnjive mržnje.

CETINGRAD - Uznesenje Bl.Dj. Marije

 

CETINGRAD - Uznesenje BDM

47222 CETINGRAD, Trg hrvatskih branitelja 21

 (047) 781 320; faks 781 017; 098 318 950 (5.10.1991. crkva granatirana, 4.11.1991. izgorjela,

1.12.1991. do temelja minirana; 19.5.1998.

kamen temeljac blagoslovio nadb. Tamarut,

15.8.1999. crkva blagoslovljena;

župna kuća razrušena 28.11.1991., obnovljena 1997.)

žk. mons. Marijan Ožura, rođ. 28.11.1937., zrđ. 31.3.1963.

dek. 3.8.1963., st. 2536, kat. 1431. (1991., kat. 2640)

Kapele: Sv. Ivan ap. i ev. (Kruškovača), Sv. Vinko Paulski

(Bilo-Kosica), Kraljica mira (Batnoga - Žuti put),

Srce Marijino (Batnoga - Križ)

 

Nadmorska visina: 239 m.

Cetin je stari srednjovjekovni grad koji je u 15. stoljeću bio u vlasti Frankopana. Ondje je 1. siječnja 1527. održan hrvatski sabor na kojem je izabran Ferdinand Habsburški za hrvatskog kralja. Krajem istog stoljeća dolazi pod tursku vlast.

Koncem 19. stoljeća narod se doseljavao i širio na prostor današnje cetingradske župe. Prema šematizmu župa je osnovana 1802. do 1805. Župa je 1880. godine imala 3.500 duša, 1915. čak 4.958. Godine 1930. imala je 6.000 vjernika. Pored ratnih stradanja siromaštvo je nagnalo ljude na iseljavanje, tako da 1974. župa broji 4.100 katolika, a 1991. godine 2513.

U proljeće 1891. župnik Ernest Krainčević je započeo izgradnju današnje crkve Uznesenja BDM. Već u listopadu crkva je stavljena pod krov, a o tome župnik piše: «Jer obće jest mnijenje da ne samo u bližnjoj već i daljoj okolici nema crkve koja jednaka jest ovoj». Župnik mons. Marijan Ožura, koji od 1963. uspješno vodi župu, crkvu je temeljito obnovio prije Domovinskog rata. U tom dijelu Hrvatske jedino cetingradska crkva je imala klasične orgulje.

Pobunjeni su Srbi crkvu gađali te je 4. studenog 1991. zapalili, a 1. prosinca 1991. minirali. Ostala je samo hrpa kamenja. Župnik je spasio 8 kipova i svih 14 postaja križnog puta. Uništen je i župni stan, a župnik je u vrijeme okupacije župom upravljao iz Velike Kladuše i Karlovca. Nakon povratka 1995. izgrađen je projekt obnove, a 1999. crkvu je blagoslovio riječki nadbiskup mons. Anton Tamarut. Uljepšavanje crkve i nabavljanje inventara traje i dalje. Crkva ima 6 zvona. Crkva je 2007. dobila podno grijanje, a u kripti je iste godine blagoslovljena i spomen kapela ratnim stradalnicima iz župe Cetingrad. Prema mogućnostima namjeravaju se nabaviti nove hrastove klupe u crkvi i oslikati je. To bi učinili akademski slikari iz Ukrajine. Župni stan je iz temelja napravljen novi. Vjeronaučna dvorana je obnovljena.

Statistički podaci za 2006.: 1.541 katolika (2.821 stanovnik), 455 obitelji, 20 krštenja, 29 umrlih, 12 vjenčanja, 22 prvopričesnika, 132 djece od 1-8. razreda.

CVITOVIĆ - Sv. Nikola biskup

 

CVITOVIĆ - Sv. Nikola biskup

47240 SLUNJ, Cvitović 3,  (047) 777 977; 099 880 0476 (crkva spaljena 18.3.1992., obnovljena 1999.,

župni stan devastiran 1992., obnovljen 1995.)

žk. Antonio Čutura, rođ. 14.6.1973., zrđ. 29.6.2001.

dek. 1.3.2009.,

st. 985, kat. 985, (1991. kat. 2040)

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Kapele: Sv. Valentin (Cvitović), Sv. Mihovil (Gornja Glina), Gospa Snježna (Gnojnice), Kraljica mira (Tatar Varoš),

Srce Marijino (Kremen)

Nadmorska visina: 361 m.

Tragovi župe Cvitović (nekada Ladihovići) sežu u 14. stoljeće. Uz crkvu sv. Nikole spominje se godine 1334. i crkva sv. Marije u Gnojnicama. Godine 1582. u jednom naletu Turci su razorili crkvu sv. Nikole. Ostao je samo zvonik koji je služio za stražarnicu. Cvitović postaje samostalna župa 1790. godine. Cvitovčani su dozidali uz stari toranj crkvu. Tek godine 1905. za župnika Fabeka izgrađena je današnja župna crkva.

Crkva je, zbog lociranosti na vidnom mjestu, često gađana granatama 1991. Nakon okupacije 1991. i progona katoličkog življa Srbi su je zapalili 18. 3. 1992. Nekoliko Hrvata koji su ostali pod okupacijom uspjelo je spasiti kipove sv. Nikole i sv. Roka. Držali su ih u svojim kućama sve do oslobođenja 1995. Crkva je obnavljana od 1996. do 2001.

Kapela sv. Valentina pokraj župnog stana spominje se već 1842. Gradili su je seoski majstori u vremenima oskudice. Župni stan je sagrađen 1764. Zub vremena ga je nagrizao i bio je u derutnom stanju sve do 1989. kad je temeljito obnovljen. Za vrijeme srpske agresije devastiran je te je opet obnovljen nakon povratka 1995. Od 2009. župom upravlja mr. vlč. Antonio Čutura.

Župa 1915. broji 4.977 katolika. Zbog ratnih i poratnih stradanja, te siromaštva broj stanovnika se smanjuje. Godine 1974. ima 2.950, a 1991. 2.100 katolika.

Statistički podaci župe za 2006.: 957 katolika (959 stanovnika), 348 obitelji. 8 krštenja, 26 umrlih, 4 vjenčanja, 67 djece 1-8. razreda, 6 prvopričesnika, 19 krizmanika.

 

 

 

 

DREŽNIK-GRAD - Sv. Antun Padovanski

 

DREŽNIK GRAD - Sv. Antun Padovanski
Drežnik Grad 136 A, 47246 Drežnik Grad
 i faks (047) 782 377; 098 258 116
(crkva raz. 1991., obn. 1999., župna kuća raz. 1991., obn. 2006.)

žk. Mile Šajfar, rođ. 2.10.1952., zrđ. 28.6.1976., dek. 23.7.2001.,

st. 1430, kat. 1410, (1991. god. kat. 2290)

Kapela: Marija Pomoćnica (Selište Drežničko)

Nadmorska visina: 421 m

Godine 1985. proslavljena je 800-ta obljetnica spomena župe Drežnik. Padom Bihaća 1592. drežnički je kraj ugrožen. Slijedilo je iseljavanje, pljačke, okupacija. Drežnik je oslobođen od turske okupacije tek 1791. i odmah je osnovana kapelanija. Turci su opet provalili u Drežnik 1809. i sve zapalili.

Godine 1836. u pismu biskupu drežnički župnik Andrija Kogniković spominje da je narod izgradio crkvu i župni stan, ali da je narod postao tako brojan da je crkva pretijesna. Župni stan je trošan. Izgradnja nove crkve počeo je tek 1882. godine župnik Vukelić dimenzija 35 x 20 metara.

U srpskoj agresiji 1991. drežnička je crkva meta topova. Gađana je sa svih strana. Zvonik je potpuno srušen, pročelje ispucalo od granata... Župni stan je srušen. Stradala su 74 Hrvata.

Nakon povratka 1995. godine počela je velika obnova kuća i crkve. Obnova crkve počela je u ljeto 1997. Župnik Bogut je slavio Božić 1998. u pokrivenoj crkvi. Radovi su sa zastojima nastavljeni i do konca 2000. crkva je „zatvorena". Godine 2001. župu preuzima vlč. Mile šajfar i nastavlja obnavljati crkvu i graditi novi župni stan u koji je uselio 2006.

Statistički podaci župe za 2007: 1.387 katolika (stanovnika: 1.410), 451 obitelji, 16 krštenja, 26 umrli, 8 vjenčanja, 27 prvopričesnika, 30 krizmanika, 155 djece 1-8. razreda

Drežničko Selište (zvano Orihovo Selište) bilo je u sklopu župe Saborsko. Zbog praktičnih razloga pripojeno je župi Rakovica. Ali, i to je bilo slabo rješenje jer je putovanje kroz šumu bilo nesigurno. Zato dolazi u Selište kapelan 1790. Godine 1799. Selište je priključeno ponovno ustrojenoj župi Drežnik. Kapela Marije Pomoćnice izgrađena je 1977. Srbi su je razorili 1991. Nakon povratka i ova je kapela obnovljena i njoj gravitira 100-tinjak obitelji drežničke župe.

HRVATSKI BLAGAJ - Duh Sveti

 

HRVATSKI BLAGAJ - Duh Sveti (srušena 1991.)

Nema župne kuće; upravlja: Mile Pecić iz Slunja,
dek. 12.7.1999.,

st. 88, kat. 88, (1991. kat. 120)

Kapela: Sv. Ana (Pavlovac)

Nadmorska visina: 248 m

Korijeni župe Blagaj sežu u prvu polovicu 14. stoljeća. U drugoj polovici 16. stoljeća župa se ugasila pred turskim prodorima. Iza Bečkog rata (1683-1699) Blagaj se počinje naseljavati i obnavljati. U drugoj polovini 18. stoljeća samostalna je kapelanija, a od 1806. samostalna župa.

Župa 1915. broji 999 katolika, 1939. broj se nešto popeo (1.097), a onda slijede velika ratna stradanja. Katolika je 1974. samo 235, a prema zadnjem popisu (1991.) ima ih svega 140.

Župna crkva sv. Duha podignuta je 1776. na temeljima stare crkve. Uz ovu susrećemo u 15. stoljeću crkve sv. Barbare i Sv. Roka. Današnja crkva sagrađena je 1904. Godine 1942. partizanu su zapalili crkvu i župni stan. Obnovljena je za župnika Stanka Kompare. Odmah nakon okupacije 1991. Srbi su razorili crkvu. Postavljen je dinamit iznad kora koji je razorio zvonik te se urušio u crkvu. Obnova je uslijedila 2001.: uzidan je novi zvonik u izvornom obliku te pokriven bakrom u stožastom obliku, sanirani zidovi, crkva pokrivena, ugrađena vrata i prozori, ožbukana unutrašnjost.

Ruševine župnog stana, vrlo lijepe građevine, do danas strše i čekaju obnovu. Od 2002. svake nedjelje održava se redovita služba Božja u obnovljenoj crkvi.

Statistički podaci župe za 2005.: 68 katolika, (stanovnika: 68), 23 obitelji, 0 krštenja, 1 umrli, 0 vjenčanja, 0 prvopričesnika, 0 krizmanika, 6 djece 1-8. razreda.

 

 

 

 

 

 

LAĐEVAC - Sv. Juraj mučenik

 

LAĐEVAC - Sv. Juraj mučenik,

Gornji Lađevac bb, 47240 Slunj

(crkva spaljena u proljeće 1992., obnovljena 2002.,

župna kuća srušena 1991., izgrađena 1999., uređena 2012. Upravlja: Antonio Čutura iz Cvitovića,

dek. 1.3.2009.,

st. 600, kat. 600. (1991. godine kat. 1660)

Kapele: Majke Božje (Lađevac), Sv. Mihovil (Salopek Luke),

Majka Božja (Barić Selo)

Nakon opadanja turske moći iza Bečkog rata (1683-1699) život se počeo vraćati na prostor župe Lađevac. Prostranija crkva sv. Jurja u Lađevcu podignuta je poslije 1700. godine na temeljima stare crkve, a 1776. izgrađena je još veća, današnja crkva. Godine 1841. crkva je dograđena i blagoslovljena. Glavni je oltar izgrađen 1877. i u njega ugrađena slika sv. Jurja, dar biskupa Jurja Strossmayera. Župa 1915. broji 4.224 katolika, 1939. ih je neznatno manje (4.200). Godine 1974. tamo živi 2.596, a 1991. tek oko 1.600 katolika.

U domovinskom ratu crkva je teško stradala. Pobunjeni su je Srbi u proljeće 1992. zapalili. Zvonik je gađan granatama i teško oštećen. Jedno je zvono ostalo cijelo, a druga dva su pronađena u pravoslavnom selu iza Basare. Voltani svod je zbog prokišnjavanja oštećen. U ovoj je crkvi srpska paravojska pekla odojke.

Nakon povratka pristupilo se zaštiti crkve. Do 2002. godine saniran je krov zvonika i crkve, stavljeni prozori i vrata, ožbukana i obojana unutrašnjost. Oltarna slika sv. Jurja otuđena 1991. pronađena je nakon povratka teško oštećena.

Uz župni stan u Lađevcu izgradio je 1913. ondašnji župnik Vučetić kapelu s drvenim zvonikom na pročelju. U srpskoj agresiji kapela je uništena. U tijeku je njena obnova.

Podaci za 2007.: 634 katolika, (stanovnika: 650), 266 obitelji, 5 krštenja, 29 umrli, 1 vjenčanja, 0 prvopričesnika, 2 krizmanika, 31 djece 1-8. razreda. U 85 kuća žive samci, a po dvoje u 99.

 

 

RAKOVICA - Sv. Jelena Križarica

 

RAKOVICA - Sv. Jelena Križarica (spaljena 1991., obn. 1997.)

47245 RAKOVICA,  (047) 784 072

žk. Petar Bogut, rođ. 26.6.1940., zrđ. 27.6.1965.

dek. 6.9.1995.,

St. 747; kat. 725;

(1991. godine kat. 1080)

Nadmorska visina: 391 m

U Rakovici nalazimo župu sv. Jelene još u srednjem vijeku, a crkva sv. Jelene spominje se još 1557. Nakon izgona Turaka godine 1750. osnovan je vikarijat (kapelanija) te je prvi kapelan bio Petar Cajnar. Rakovica je postala župa između 1771. i 1781. godine. Prvi rakovački župnik bio je Petar Galetić. Nakon 1893. Rakovica postaje središte rakovačkog dekanata koji je dokinut 1969. kad su župe ovog dekanata (osim Saborskog) pripojene Slunjskom dekanatu u Riječko-senjskoj nadbiskupiji. Župa je 1915. brojila 3.463 katolika, a zbog ratnih stradanja i iseljavanja 1974. ima tek 1.433 katolika. Po zadnjem popisu (1991.) u župi nalazimo tek oko 1.000 katolika.

Crkva sv. Jelene Križarice dobila je 1843. oblik koji je imala do zadnjih razaranja. U Drugom svjetskom ratu je oštećena, ali ne i zapaljena. Međutim, razoren je župni stan u kojem je nastradala jedna od većih župskih knjižnica u senjskoj i modruško-krbavskoj biskupiji. Stan je poslije podigao župnik Josip Bogović, a preuredio Miljenko Vidas. U ovom ratu je devastiran. Matice koje je župnik bio zakopao otkrivene su i nestale. Crkva kao i sve kuće su porušene, žitelji protjerani i ubijena je 21 osoba. Povratak 1995. značio je novi početak. Župnik mons. Petar Bogut je crkvu sasvim obnovio i još poljepšao.

Statistički podaci župe za 2006.: 797 katolika, (stanovnika: 814), 261 obitelji, 10 krštenja, 23 umrli, 2 vjenčanja, 13 prvopričesnika, 0 krizmanika, 102 djece 1-8. razreda.

SLUNJ - Presveto Trojstvo

 

SLUNJ - Presv. Trojstvo (spaljena 1991., obn. 1995.-2000.)

47240 SLUNJ, Trg Zrinskih-Frankopana 18,
 (047) 777 072, faks 777 018; 098 246 637

žk. Mons. Mile Pecić, rođ. 21.10.1941., zrđ. 17.7.1966.

dek. 12.7.1986.,

st. 3260, kat. 3160, (1991. god. kat. 3100)

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.,

Web: www.slunj-crkva.hr

Kapele: MB Karmelska (Glavica), Sv. Mihovil (Šušnjara),

Sv. Marija Magdalena (na groblju)

Nadmorska visina: 258

U Slunju su u kasnom srednjem vijeku postojale dvije župe i franjevački samostan. Turci su doprli do slunjskih zidina 1578. Zadnji franjevac o. Bernardin, svjestan da se porušeni samostan ne može lako popraviti, napušta Slunj 1583. sa i sobom odnosi kip Majke Božje koji se do danas čuva na Trsatu kao «Majka Božja Slunjska».

Župa 1915. broji 3.560 katolika, 1974. broj pada na 3.100 vjernika, koliko ih ima i u vrijeme zadnjeg popisa 1991. godine.

Današnja župna crkva Presv. Trojstva sagrađena je 1726. na temeljima srednjovjekovne franjevačke crkve. Posvećena je 1735. godine. U tada jednobrodnoj crkvi župnik Mihovil Radočaj sagradio je 1751. četiri oltara: sv. Križa, Majke Božje, Sv. Ivana Nepomuka i sv. Vinka Fererskog. Za vrijeme cara Josipa II. godine 1780. sagrađene su bočne lađe i prepravljen zvonik u baroknom stilu. Između dva svjetska rata barokni zvonik preuređen je u neogotičkom stilu piramidalnog oblika. Takav je dočekao 1991. godinu kad su sve Srbi zapalili. Župnik je spasio nekoliko kipova svetaca a sve ostalo je završilo u vatri 27. 11. 1991.

Obnova crkve počela je odmah nakon povratka 1995. godine. Sanirani su zidovi i ostalo. Izgrađen je zvonik u prijašnjem baroknom stilu. U svetištu crkve otkrivena je omanja kripta i pet grobnica te mnoštvo kostiju u središnjoj lađi crkve. Pronađeni bakarni novčići nose godinu 1509. Konzervatori su obradili otkrivene tlocrte srednjovjekovnih ostataka.

Godine 1760. župnik Mihovil Radočaj sagradio je današnji župni stan jer je prijašnji bio drven i trošan. U ratu je ostao čitav, ali iz njega ništa nije sačuvano.

Crkva Majke Božje Karmelske u Kremenskoj glavici nakon ovoga rata najsačuvaniji je sakralni objekt u dekanatu, jer se nalazi po strani i u šumi. Srušena su ulazna vrata i odnesene slike iz crkve. Na groblju je kapela MB Sedam žalosti. Ponutrica je devastirana. Ništa nije ostalo neoštećeno. Kapelica na starom groblju je čitava. Kapelica sv. Mihovila u šušnjari je devastirana, ali ne i uništena.

Statistički podaci župe za 2006.: 2.940 katolika, (stanovnika: 3.010), 943 obitelji, 41 krštenja, 31 umrli, 21 vjenčanja, 53 prvopričesnika, 44 krizmanika, 459 djece 1-8. razreda.

VAGANAC - Uzvišenje Sv. Križa

 

VAGANAC - Uzvišenje Sv. Križa

53233 Vaganac (crkva je spaljena 1991., obn. 2002.)

Upravlja: Mile Šajfar iz Drežnik Grada

dek. 23.7.2001.,

st. 240, kat. 190

(1991. godine kat. 440)

Nadmorska visina: 367 m 

Nastanak vaganačke župe vezan je uz konac 18. stoljeća. Nakon Svištovskog mira 1791. vojna vlast je naselila 66 obitelji u Vaganac. Nekako do 1810. sagrađena je i župna crkva Uzvišenja sv. Križa. Prema šemetizmu iz 1885. župa Vaganac broji 1.630 duša (uključujući sela Rešetar, Željavu i L. Petrovo Selo). Prvi poznati župnik je Petar Banić (oko 1836.) a zadnji Alojz Stantić (1943). Od 1945. godine župom upravljaju župnici iz Drežnika.

Župa je 1915. brojila 1.889 katolika. U Drugom svjetskom ratu je desetkovana. Novu crkvu gradio je 1961-3. župnik Vladimir Pezelj. God 1965. počela je gradnja župnog stana. Oko 600 katolika župa broji 1974., a prema popisu iz 1991. svega oko 450 stalnih stanovnika. U listopadu 1991. Srbi su razorili mjesto, svaku kuću i crkvu, te pobili stare osobe koje su zatekli u selu. Nakon povratka 1995. mjesto je obnovljeno. Vratilo se kojih 200 stanovnika, uglavnom starijih osoba. Uz crkvu je bio omanji župni stan, koji je sada nepopravljiv. Prijepisi matica do 1950. nađeni su u slunjskom skloništu, a ostalo u jednom četničkom rovu kod Korenice. Na Križevo 2002. biskup je blagoslovio novoizgrađenu crkvu.

Statistički podaci župe za 2003.: 216 katolika, (stanovnika: 276), 84 obitelji, 0 krštenja, 4 umrli, 2 prvopričesnika, 0 vjenčanja, 6 krizmanika, 22 djece 1-8. razreda.

ZAVALJE - Sv. Franjo Asiški

 

ZAVALJE - Sv. Franjo Asiški

(crkva spaljena 1994., župna kuća razorena 1994.)

st. 200, kat. 200, (1991. god. kat. 571)

Kapela: MB Lurdska (Veliki Skočaj)

Župa Zavalje od pretrpljenog udarca 1991. do 1995. teško se oporavlja. U jesen 1994. Srbi su okupirali župu i napravili pravu pustoš. Sve su kuće sustavno razarane s očitom namjerom da se nitko ovamo više ne vrati. Župna crkva i stan te kapela na V. Skočaju pretvoreni su u ruševine.

Nakon 1995. život se vraća u ovu podplješivičku župu. Biskup je onamo poslao 1997. vlč. Milu Ivančića i time dao do znanja da ova župa ostaje briga crkve. Župnik Ivančić misio je u trošnoj garaži i pripremao obnovu crkve. Crkva je obnavljana tijekom 1998. i 1999. Prvu misu u obnovljenoj crkvu slavio je biskup Bogović 09. 10. 1999.

Ove 2002. godine hrvatska je vlada pomogla izgradnju novog župnog stana. Nova zgrada nikla je relativno brzo, ali njezino dovršenje traži još puno truda i sredstava.

Oltarska slika sv. Franje, rad Zorana Homena, postavljena je u crkvu 2002. godine.

Statistički podaci župe za 2006.: 200 katolika (stanovnika: 210), 100 obitelji, 0 krštenja, 6 umrli, 1 vjenčanja, 0 prvopričesnika, 0 krizmanika, 13 djece 1-8. razreda 13.

Ispis E-mail

CookiesAccept