bener

Gospić

MUTILIć: Augustinovo

(Mutilić, 2. rujna 2009.) Na proslavu sv. Augustina u Mutilić, u subotu 29. kolovoza 2009. god. dvadesetjedan hodočasnik, časne sestre i članovi molitvene zajednice "Bl. Alojzije Stepinac", župe Gospić, predvođeni župnikom popom Antom Luketić uputili su se u Mutilić povijesno najstarije naselje iz 925. god. koje se nalazi na južnoj udbinskoj strani na cesti Udbina - Gračac...

s odvojkom koji vodi prema središtu gotovo pustog sela, čiji put je osposobila Hrvatska vojska prije dvije godine. Danas u Mutiliću živi pravoslavno stanovništvo koje se poslije vojne operacije "Oluja" vratilo u svoje domove, a ima svoju slavu na ruševinama crkve Preobraženja Gospodnjeg koja datira iz 1638. god. Još u pred tursko vrijeme Mutilić je bio krbavska župa i kasnije središte Krbavske biskupije. Svetac zaštitnik bio je sv. Augustin. Crkva sv. Augustina sagrađena je u gotičkom stilu, a srušena je nakon II. svjetskog rata te je prostor korišten za lovište Josipa Broza Tita. 65. godina nije služena sveta misa u katoličkoj crkvi u Mutiliću, sve do prije dvije godine kada su zaslugom udbinskog župnika fra Nediljka Knezovića u šumovitom predjelu pronađeni i očišćeni temelji crkve Sv. Augustina veličine 12 x 7 metara, podignut križ i stavljena ploča s natpisom.

Prolazeći krbavskim poljem na kojem je Crkva sv. Marka Grob, stigli smo na Udbinu koja je uništena od partizana 1942. god., a hrvatsko stanovništvo pobijeno i raseljeno. Nakon Drugog svjetskog rata podignuto je novo naselje s pretežno srpskim stanovništvom, iako je ostalo nekoliko hrvatskih obitelji. Brojnim prije rata većinskim Hrvatima, nije bio dopušten povratak nakon II. svjetskog rata, a nakon Domovinskog rata danas tu žive uglavnom Hrvati prognani sa svojih vjekovnih ognjišta u BiH. Na Udbini smo posjetili Crkvu hrvatskih mučenika koja završenoj gradnji, a nalazi se kraj ostataka župne crkve sv. Nikole. Svima nam je već poznato kako se crkva gradi na spomen krbavskim vitezovima stradalim u Krbavskoj bitci u 9. rujna 1493. Te svim mučenicima „za krst časni i slobodu zlatnu“ Nedaleko su i ostaci sv. Jakova nekadašnje katedrale Krbavske biskupije.

S vjernicima sa Udbine, udbinskim crkvenim zborom, ministrantima sjemeništarcima pod Križem i spomen pločom iz 2006. god. započela je sv. misa u Mutiliću u 18 sati koju je predvodio pop Ante u suslavlju udbinskog župnika fra Nediljka. Saznali smo u propovijedi o važnoj ulozi Sv. Monike, majka sv. Augustina koja se mnogo za njega molila, a njezin spomendan je 27. kolovoza. Jedna stara židovska poslovica kaže: „Bog ne može biti svugdje - zato je stvorio majke.“ Prilika je prisjetiti se kako put majčinstva nije lagan te ženama-majkama koje su ga spremno i nesebično odabrale treba odati priznanje. često se kaže da majke imaju neobjašnjivu vezu sa svojim djetetom. Od dana kad se dijete rodi pa do svog posljednjeg daha majka se smije, plače, osjeća bol i radost zajedno sa svojim djetetom. Njezina ljubav nema granica.

Prisjetili smo se i Glavosjeka Sv. Ivana Krstitelja koji je u slijedu slavlja Sv. Monike i Sv. Augustina. Promišljali smo kako se svaki vjernik u odrastanju u svojoj vjeri priprema posvjedočiti tu vjeru riječima i djelima. Nalazimo se na ruševinama crkve Sv. Augustina gdje su se slavili sakramenti, znak osobnog saveza s Bogom. Vjerujemo da su mnogi nama neznani žitelji Mutilića i Udbine i okolnih spaljenih hrvatskih katoličkih župa upravo u svojoj vjeri nalazili snagu za ustrajnost svjedočenja uskrsne nade unatoč mnogim životnim progonima koja su ih zadesila. Udbinski župnik fra Nediljko Knezović, zahvalio se hodočasnicima i predvoditelju misnog slavlja na slavljenju sv. mise povodom blagdana sv. Augustina u Mutiliću.
Zatim se iz svega srca hodočasnika glasno zaorila pjesma "Bože čuvaj Hrvatsku,Vila Velebita, Croatio u srcu te nosim, Ne dirajte mi ravnicu, Preko Udbine i krbavske ravnine…

 

U povratku prođosmo kroz Laudonov gaj. Na Ljubovu smo se pomolili pred spomen pločama palim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu, koji su svoj život dali za slobodnu Domovinu Hrvatsku. U mislim na stradale branitelje 1493. – 1942. – 1995. osjetismo neizmjernu zahvalnost što su nam svojim životima omogućili te nas u savjesti obvezali dolaziti na Udbinu i upoznavati njezinu neizmjernu vrijednost za svakog pojedinca te za čitav hrvatski puk.

Ispis E-mail

Pretraživanje stranice