Misa večere Gospodnje u Gospiću

Četvrtak, 17. 4. 2014.

Osnovno je da se u tom događaju po Isusu Kristu snažno očitovala Božja ljubav prema čovjeku. Predajući se da nas obuzme taj događaj možemo upoznati što je i kakva je to Božja ljubav i na koji način se ona izražava, očituje prema čovjeku, svakome od nas. Osobina Božje ljubavi prema čovjeku je ista ona ljubav kakva je u Bogu, u Presvetom Trojstvu. To je potpuno međusobno darivanje i primanje triju božanskih osoba. To zapravo znači savršena ljubav. To je ujedno formula života i vječnosti. Ta Božja ljubav na nesavršeni način razlivena je po svim stvorenjima, a najviše među ljudima jer je čovjek stvoren na sliku Božju. Utjelovljenjem Sina Božjega, druge božanske osobe, darovan je i čovjeku život Onoga na čiju je sliku stvoren – božanski život. Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji, nije tek proglasio svojim životom prenio je te odnose na ljudsku razinu. Cijelim životom on je svjedočio onu predanost i ljubav prema čovjeku kakvu svjedoči u odnosima unutar Presvetog Trojstva. Na taj način zvao je svakog čovjeka da uđe u zajedništvo života i vječnosti. Na koncu svoga zemaljskog života pred svojima je izveo dva čina koja najbolje govore o njegovom odnosu prema čovjeku:
a. uzeo je kruh i vino (hranu i piće) i poistovjetio se s time: on se čovjeku daje poput hrane i pića koja je nužna za život;
b. on je uzeo vodu i opravo apostolima noge; on se ne samo daruje nego i radi za čovjeka, vodi brigu o njegovoj čistoći.
a. Isus je bio hrana svim svojim riječima i djelima. Bio je za pravedne i grješnike. Bio je u dobru i zlo – sve do križa. Tome su služile njegove ruke, oči, uši, noge, cijeli isus, cijeli život, u svim prilikama – do križa.
Ljubav prema svima bio je stil, način života Isusa Krista. Doslovno prema svakom čovjeku. Polazište svake njegove misli i djela, bio je ljubav prema ljudima. I svojim riječima i svojim djelom, on ne samo da se daruje pravednicima nego i grješnicima. Još više: i njihovu krivicu uzima na sebe. Tu dolazimo do drugog zakona u formuli života: primiti grješnika i biti mu dar, darovati mu se. To stari Zakon nije mogao razumjeti, iako je u Sluzi Jahvinom naviješten: „Sluga će moj pravednik ... opravdati mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti" (Iz 53,11). Primiti čovjeka grješnika – to je ono što je Isus činio. To su mu prigovarali, ali je on ustrajno i dalje primao grešnike. To je znak nove snage, novoga života koji stari Zakon nije svojim snagama dosizao. Isus je uvijek vodio brigu da ovozemna hrana služi i za vječnost.
Njemu je stalo do čistoće čovjeka. Zato je voda jak simbol u liturgiji (krštenje). Nije se zgražao nad ljudskom prljavštinom. Poznato nam je kako je Majka Tereza čistila i prala bolesne i odbačene.
Onaj koji ljubi učinit će sve da doprinese čistoći čovjeka.
Onaj koji ljubi sve će učiniti da drugome dade hrane. Da ona služi za život svijeta.
Nije nam poznato iz Evanđelja da je Isus dijelio osobno neke materijalne darove drugima na način kako mi to danas činimo. Pa čak i kada je umnožio kruh i ribe, nije išao sam dijeliti nego je rekao apostolima da to čine. Ljudi često proračunato daju svoje darove. Ti darovi mogu imati ulogu nadomjestka za izostanak onog unutarnjeg darivanja i spremnosti na pomoć, mogu biti izraz očekivanja (kupovanja) drugoga da mu se na sličan način vrati. On je uvijek cijelim svojim bićem bio dar svakoj sredini u kojoj se nalazio.
Za Isusove suvremenike bilo je neshvatljivo da je On bio spreman predati se i za one koji nisu spremni to učiniti za njega, štoviše i za one koji su ga mrzili i željeli mu zlo. Bio je i za one izvan svojih bližnjih, za svakoga čovjeka.
On nije nikoga odbacio, prekrižio, iako su mnogi njega odbacili i ne samo da su ga prekrižili nego i doslovno na križ stavili. Nije Isus glumio kada je rekao Judi koji ga je izdao: „Prijatelju, zašto si došao?" Niti je glumio kada je pred Ocem zagovarao i svoje mučitelje: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!"
On nije smatrao da je išta njegovo samo njegovo. I svojim znanjem i pojavom, glavom, okom, uhom, rukom, glasom i stasom, svime je je bio na službi drugih, darovao se drugima. On je bio neprestano darivanje i kad je govorio, hodao, radio, veselio se, Jednako je bio spreman svakoga primiti. Nitko nije bio prekrižen. To je bio njegov cijeli život i na taj način htio je ostati do kraja svijeta i vijeka sa svojima.
b. Znakovito je također da je na kraju zemaljskog života Isus prao noge svojim apostolima, i naredio im da i oni tako čine. Svakako, htio je reći da je osim hrane za čovjeka je važna i čistoća. Koliko je to u praksi Crkve važno vidi se po tome što se voda koristi u prvom sakramentu – krstu. Voditi brigu za čistoću drugoga to je doista važan posao, ali i najniži, najosobniji, najintimniji posao. Majka budno pazi na čistoću svoga djeteta jer ga voli. Majka tereza sagibala se do gubavaca, čistila ih, prala i sklanjala na sigurno mjesto. Mnogi su jednostavno okretali glavu od njih jer doista se traži velika ljubav pa da se netko prihvati tog posla. A on je itekako važan za život čovjeka.
Kada Isus govori o čistoći, uvijek misli i na duhovnu čistoću. Kada je izliječio bolesnoga, najprije mu kaže da su mu oprošteni grijesi.
Korizma je vrijeme kada je potrebno voditi posebnu brigu o duhovnoj čistoći sebe i svojih. No u to se uklapa i briga za tjelesnu čistoću onih koji nisu u stanju u tom smislu učiniti sami ono što je potrebno. Zato je korizma i poziv da posjetimo takve ljude i da im pomognemo.
Dakako, to je darivanje na Posljednjoj večeri i pranje nogu učenicima ujedno škola kako i obdareni trebaju raditi. Svima nama Isus poručuje: Idi i ti čini tako!
Biskup je zatim simbolički oprao noge dvanaestorici muškaraca, članova župnog pastoralnog vijeća po uzoru na Isusa u posljednjoj večeri.

Tekst Zvonko Ranogajec snimka Lucija Starčević.

  Vijesti - Sve