bener

Gospić

"Nije nam cilj raspirivati mržnju prema počiniteljima nego poštovanje prema žrtvama"

(Jadovno, 24.5.2014.) - MARIJA POMOĆNICA PROSLAVLJENA NA JADOVNU - U kapelici koju je na Jadovnu prije 50 godina sagradio vlč. Josip Kapš i ove godine je svečano proslavljen blagdan Marije Pomoćnice kojoj je kapelica posvećena. Proslavu su organizirali, kao i ranijih godina, župnik župe Sv. Nikole u Trnovcu, vlč. Nikola Turkalj koji se pastoralno brine i za ovu kapelicu, župljani, članovi udruge Jadovno i Jadovničani iseljeni iz ovog lijepog gorovitog kraja.

Uoči blagdana održana je priprava s molitvom sv. krunice, prigodom za ispovijed i slavljem sv. mise. Prvi dan u četvrtak predvodio je župnik i dekan gospićki mons. Mile Čančar, drugi dan u petak vlč. Luka Blažević, župnik u Ličkom Osiku. Nakon sv. mise održana je procesija s kipom Marije Pomoćnice i sa svijećama, a potom su se domaćini i hodočasnici družili uz paljenje krijesa i pjesmu. U subotu, 24. svibnja, na sam blagdan Marije Pomoćnice svečanu sv. misu u 11,00 sati predvodio je biskup mons. Mile Bogović u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Nikolom Turkaljem i župnim vikarom gospićkim vlč. Josipom Šimatovićem. Pjevali su župni pjevači iz Trnovca i Brušana uz glazbenu pratnju trnovačkog orguljaša Josipa Žarkovića. Biskup je na početku prisutne pozvao da odaju poštovanje svim žrtvama koje su na prostoru Jadovna mučene i ubijene u drugom svjetskom ratu i poraću te pozvao na molitvu, kajanje i opraštanje da bi kao pravi kršćani mogli proslaviti sveta misna otajstva.
U propovijedi je najprije objasnio značenje pobožnosti Mariji Pomoćnici kršćana koju su poticali tri pape – Pio V., VII. i IX. Spomenuo je graditelja kapelice vlč. Kapša koji je došao 1959. nakon zatvora i odlučio je sagraditi i posvetiti Mariji Pomoćnici. U isto vrijeme gradio je od crkve u Trnovcu prema kapelici Gospe Žalosne križni put.
Biskup je tada podsjetio na prve žrtve na ovim prostorima i odgovorio na pitanje: „Otkuda izvire laž, mržnja i nasilje?"- te nastavio: „Biblija nam govori da te tri osobine imaju svoje korijene u bezboštvu. Prvi čovjek nasjeo je lažima Napasnika, đavla, da će mu biti bolje bez Boga, da ne računa na njega, da se okrene od njega. 'Tada ćeš ti '– reče mu Napasnik - 'biti Bog'. To je trajno oružje zla: velika obećanja bez mogućnosti i želje da se ostvare.
Đavao se pokazao u obliku zmije. Pristankom čovjeka, otrov, zlo, razliveno je u svijetu i ta borba između potomstva ženinog i zmijinog, zmajevog, neprestano traje i neće prestati do kraja svijeta. Zlo je također kada se zmiju traži samo u protivničkom vrtu, a ne gleda se što sve živi u našem.
Vidimo kad je čovjek nasjeo Napasniku (zmiji), kada se okrenuo od Boga, ubrzo se u jednom od djece rađa mržnja na rođenog brata i nasilje. Kain ubija svoga brata Abela. Već je tu jasno rečeno da laž rađa mržnju, a mržnja smrt. Tu je to smrtonosno pletivo povezano.
Oružje zla je uvijek isto: laž (zmija vara Evu), mržnja i nasilje (zmaj napada Ženu). Knjiga Postanka nam govori o trajnoj sklonosti zla, zmije, da vreba svojim otrovom na ženu i njezino potomstvo. Ali je već tada tom ženinom potomstvu obećano da će Žena satrti glavu te zmije, toga zmaja, izvora zloće i nepravde. U toj slici žene Crkva vidi Isusovu majku Mariju. Tu vjeru prikazuju i umjetničke slike i kipovi kako Marija gazi zmijinu glavu da ne truje ljude.
U Knjizi Otkrivenja susrećemo zmaja koji napada Ženu i njezino potomstvo, ali zmaj će konačno biti svladan po rođenom od Žene, tj. po Isusu Kristu. U svijetu će pobijediti dobro, ali ta pobjeda povezana je s „porođajnim mukama". Ne dolazi to samo od sebe, nego sudjelovanjem svakoga od nas u Kristovi patnjama.
Protuoružje je vjernost Bogu, odnosno: istina, ljubav i nenasilje.
Marijin Sin, Sin druge Eve, donosi svijetu radosnu vijest – pobjedu istine, ljubavi i nenasilja..." Na kraju je Biskup pozvao da se stavimo pod Marijinu zaštitu i neustrašivo bijemo boj vjere, postojani u nauku apostolskom, sigurno koračamo kroz oluje svijeta dok radosni ne stignemo u nebeski grad (Predslovlje). Tada će biti nova nebesa i nova zemlja s obnovljenim pokoljenjem. Na to se pripravljamo i privikavamo već ovdje na zemlji što izražavamo i molimo u misnoj Popričesnoj molitvi da ...uz pomoć Blažene Djevice svučemo iskvarenu starinu i obučemo Isusa Krista,početnika novog pokoljenja...U tom smislu i danas zajednički ovdje na Jadovnu molimo: Pomoćnice kršćana, moli za nas!"

PROGRAM POSVEĆEN ŽRTVAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

Gosti na slavlju, potpredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Ante Beljo sa članovima te spomenuti vjernici i hodočasnici sudjelovali su nakon sv. mise na programu posvećenom žrtvama drugog svjetskog rata i poraća, stradalim na ovim prostorima.
Ante Beljo pozdravio je sve u ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva i progovorio o njegovoj ulozi. Članovi obilaze mjesta stradanja i daju počast žrtvama.

Potom je Biskup, vrstan povjesničar i predsjednik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij, govorio o značenju spašavanja istine o žrtvama sljedećim kratkim izlaganjem:
„Kako rekoh na početku, mi nismo došli ovamo slaviti akciju koja je započela, u početku NDH, na ovom mjestu. Mi smo došli s pokorničkim osjećajem zbog zločina koje su ovdje naši ljudi počinili i to nas boli. Došli smo odati poštovanje svim žrtvama.Bilo bi nam svima drago kad bismo mogli zaključiti da ovdje nisu ubijani Srbi i Židovi, ali tada bismo i mi prihvatili laž kao opravdano sredstvo, što ne valja. Stari Gospićani se sjećaju kolona koje su išle od željezničke stanice kroz grad prema Jadovnu. Nisu mogli pratiti što će se s tim ljudima dogoditi.
Istina je da je Saborska komisija za žrtve rata, pomoću speleologa koji su se spustili u Šaranovu jamu, utvrdila da na dnu ove jame nema ljudskih kostiju. To ne znači da ih nema u drugim jamama logora Jadovno. No, uvjereni smo da broj stradalih ni približno ne odgovara onome što širi antihrvatska promidžba, ali žrtava je bilo.
Poznato nam je također da je krajem rata i poslije njega ovdje završilo mnogo Hrvata. Došli smo odati poštovanje svim žrtvama. Jedino, ako polazimo od žrtve, možemo naći put opraštanja i pomirenja. Tu snagu dobivamo od Kristove žrtve koja nas je i ovdje okupila.
Žao nam je što do danas nemamo popis žrtava da im se spasi ime i istina o njihovom stradanju. No, onaj kojemu nije stalo do istine ne želi da se točno znade ni broj ni mjesto stradanja kako bi prema potrebama mogao manipulirati jednim i drugim, kako bi se i dalje mogle širiti laži. To se, nažalost, činilo i s ovoga prostora.
Mi imamo Komisiju za hrvatski martirologij i trudit ćemo se popisati sve ubijene katolike prema njihovoj biskupijskoj i župnoj pripadnosti. Pozivamo i Srbe i Židove da to učine iz poštovanja prema žrtvama. Treba se suočiti s istinom i onda kada je ona gorka.
Mi ćemo raditi i na tome da se osvijetle okolnosti stradanja svih žrtava.
Nije nam cilj raspirivati mržnju prema počiniteljima nego poštovanje prema žrtvama. Kršćani nisu išli za tim da se za Isusovu smrt proširi krivnja Pilata, Heroda i farizeja, nego da se cijeni Kristova žrtva. Tako su i mučenike iz svoje zajednice uzdizali na razinu slavlja, ali bez ikakve mržnje prema mučiteljima."

Ovaj skup završio je, za mlađe i pokretljivije, kod Šaranove jame molitvom za stradale i da se ovakva zlodjela nikad više ne ponove.
s. Robertina Medven

Tags: mučenici, biskup, Jadovno,, 2. svjetski rat

Ispis E-mail

CookiesAccept