bener

Gospić

Blagdan Pohođenje Blažene Djevice Marije u Baškim Oštarijama

SvetaElizabetaOštarije 2(Baške Oštarije, 1. 7. 2017.) - U župnoj crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije u Baškim Oštarijama, u Gospićkom dekanatu Gospićko-senjske biskupije, u subotu 1. srpnja, sa sv. misom u 11 sati koju je predvodio biskup u miru mons. Mile Bogović, u zajedništvu s domaćim župnikom preč, Marinkom Miličevićem, mons. Milom Čančarom gospićkim župnikom i dekanom, preč. Nikolom Turkaljem, ekonomom biskupije, preč. Lukom Blaževićem, župnikom u Ličkom Osiku i ravnateljem Caritasa i vlč. Ivicom Milošem, župnikom Pazarišta i Klanca, proslavljen je župni blagdan.
Baške Oštarije smještene su na klancu Velebita na nadmorskoj visini od 956 m, na mjestu gdje se Velebit dijeli na južni i sjeverni dio (južni seže od Zrmanje do Oštarija, a sjeverni od Oštarija do Vratnika nad Senjom). Ova crkva u kojoj se slavi i sv. Elizabeta Portugalska bila je pretijesna, jer su se okupili raseljeni mještani i domaći kojih je, iz godine u godinu, sve manje. Pjevanje je predvodila s. Robertina Medven, a prihvatili su svi nazočni.

Biskup je u propovijedi rekao: „Evanđelje nam govori o susretu Marije i Elizabete. U tom susretu možemo vidjeti sve ono bitno za rast - prirode, čovjeka, Boga. Marija je krenula u gorje (u prirodu)i ondje se susrela s rođakinjom Elizabetom (čovjekom) i pred njom hvalila i slavila Boga. I mi smo danas krenuli u gorje, u prirodu Velebita. U prirodi vidimo kako su često naši pogledi uski, pa ne vidimo ljepote prirode Božje. Čovjek jednostavno progleda kada iziđe iz onih gradskih zidina. Za svoj normalni, zdravi život, čovjek treba biti povezan s prirodom. Inače postaje doslovno, neprirodan. U prirodi čovjek vidi kako iz sitnog zrnca sjemena naraste veliko stablo. U tom zrncu projektirano je cijelo stablo, svaka grana, svaki list, svaki plod. I ne samo za jednu godinu, nego niz godina. S pravom neki vide u udaljenosti od prirode izvore mnogih kriza koje su zahvatile čovječanstvo... Marija je krenula u posjet iz svoga grada Nazareta u Elizabetino selo Ein Karem, nedaleko Jeruzalema. Put je bio dug oko 149 kilometara, za što je trebalo pet dana pješačenja. Čim je Elizabeta vidjela i čula Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi. Bio je to i prvi susret Isusa i svetog Ivana Krstitelja. Elizabeta se napunila Duha Svetoga i radosno kliknula: 'Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!' (Lk 1, 42). Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici povjerio tako odgovornu zadaću, da bude Majka Božja. Taj hvalospjev počinje riječima: 'Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom' (Lk 1, 46-48). Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vratila kući...“ Biskup je nastavio: „Mi smo se danas ovdje okupili da bismo zajedno proslavili susret dviju svetih žena. Zajedništvo njih dviju je u znaku pohoda, susreta, radosti... Tamo gdje je Bog, ljudi se uvijek u ljubavi susreću. Tamo gdje nema Boga ljudi se lako nađu i u zlu. Tamo gdje je pohodu polazište mržnja i razdor, nemir i kletva, neminovno će doći do rata i uništenje. I mi ćemo se danas međusobno susretati. Potrebni su ti susreti kada se susrećemo kao ljudi, prijatelji, rodbina, znanci. Često se susrećemo kao nositelji raznih službi, kao razne društvene funkcije. Kod nekih to preraste u redovni odnos s drugima. Zato su potrebni ovakvi susreti da se možemo naći i prepoznati kao ljudi, bez obzira na službe i funkcije koje nas u svakodnevnom poslu povezuju.

Sveti Bernard u tumačenju Pjesme nad pjesmama kaže: 'Ljubav ne treba razloga da ljubi, ni nagradu zato što ljubi. Jedino želi da joj se ljubav uzvrati, ali ne prestaje ljubiti i kada toga nema. Ona se ne gasi ni u trpljenju, niti u strahu od smrti. Ona je jača i od smrti.

Takvu je ljubav imala Marija i zato se nije nikada osjećala nesretna. Ona je neprestano rasla prema pravoj veličini jer je u svome okruženju i u svojoj vjeri otkrila Božju veličinu. Ona je u čovjeku vidjela Božju sliku i u prirodi – u gorju - velika djela Božja i veličala Boga. Cijeli njezin život je, zapravo, veličanje Boga. Uvijek je Bog temelj svakoga veličanja, a uvijek je opasno kada to postane čovjek, bilo da sam sebe postavi, bilo da ga okruženje takvim gleda. To je lekcija koju možemo naučiti i na današnji blagdan i u ovom hrvatskom gorju“, završio je biskup Bogović.

Nakon sv. mise svi su u procesiji, pjevajući „Zdravo Djevo“, pošli do obližnjeg groblja gdje je ispred središnjeg križa biskup predvodio molitvu za sve pokojne koji počivaju na ovom groblju, a potom su se pomolili i na mjestu gdje su u Drugom svjetskom ratu ubijeni Brinjaci. U čast njima i svim nedužnim žrtvama vijenac su položili načelnik općine Karlobag Ivan Tomljenović-Mima, njegov zamjenik Boris Smojver i admiral Davor Domazet-Lošo.
Čelnici Općine Karlobag priredili su za sve pod šatorom gulaš, uz zvuke glazbene skupine „Razbijači čaša“ koji nisu razbijali čaše nego uveseljavali župljane i hodočasnike na ovaj radostan dan pohoda i susreta u znaku Pohoda Blažene Djevice Marije rođakinji Elizabeti. „Velika nam djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!“

SvetaElizabetaOštarije 5SvetaElizabetaOštarije 13SvetaElizabetaOštarije 14

Tags: Baške Oštarije, Pohod BDM Elizabeti

Ispis E-mail

CookiesAccept