200. obljetnica obnove župe i proslava sv. Ane u Plaškom
U misno slavlje s više stotina župljana Plaškog i hodočasnika iz župa
Ogulinskog dekanata uveo je župnik fra Slavko Antunović riječima: "Dugo
je godina za komunističke vladavine ovaj kraj bio svojevrsna 'Crkva u
šutnji', da bi nakon Domovinskog rata i dolaska Hrvata iz Bosne Crkva u
Plaškom ponovno progovorila". Biskup Bogović istaknuo je izuzetnu
zaslugu hercegovačkih franjevaca i fra Slavka Antunovića na velikom
trudu izgradnje i obnove župe Plaški, a zahvalu je uputio i roditeljima
koji su se hrabro, u jeku rata odlučili za život. Biskup je roditeljima
za primjer istaknuo sv. Anu, koja je na svim slikama prikazana uz svoju
kćer, kasniju majku Božju s molitvenikom u ruci. Samo preko molitve
roditelji u djeci mogu izgraditi ispravan odnos prema Bogu, ali i
čovjeku, baš kao što su i apostoli tek nakon molitve primili Duha
Svetoga i krenuli u svijet širiti riječ Božju, rekao je.
Nakon mise predstavljena je monografija župe Plaški o kojoj su govorili
predsjednica Matice hrvatske Ogulin Višnja Lipošćak, povjesničar dr.
Milan Kruhek, potpredsjednik MH Stjepan Sučić i biskup Bogović. Župa
Plaški nastala je još u 12. stoljeću da bi nakon turskih ratova i Vojne
krajine broj hrvatskog življa bio sveden na minimum. Nakon Domovinskog
rata župu Plaški obnavljaju prognani Hrvati iz Bosne, a danas župa ima
više od 300 obitelji, oko tisuću župljana.
Iz povijesti župe Plaški
Srednjovjekovna katolička župa Plaški (Plas) ušla je 1185. u sastav tada osnovane Krbavske biskupije, što ukazuje na njenu još veću starost. Tu je riječ o civilnom upravnom području pa je moguće da je ondje bilo i više crkvenih župa. Iz poznatih dokumenata doznajemo za srednjovjekovnu župa sv. Stjepana.
U vrijeme kada se turska granica najdalje proširila na hrvatskom prostoru, Plaški je ostao bez svoga stanovništva. Početkom 17. stoljeća naseljen je pravoslavnim stanovništvom, što je obilježilo daljnju njegovu crkvenu i civilnu povijest. Ondje je osnovana pravoslavna parohija, a jedno vrijeme u Plaškom je bilo sjedište i srpsko-pravoslavnog episkopa.
Nakon što je turska granica odmaknuta i nakon što su se stabilizirale prilike, naseljavaju se i Hrvati katolici, ali su ondje dugo ostali u manjini. Ipak je i za njih ondje osnovana najprije samostalna kapelanija (1769.), a pred 200. godina (1807.) i župa, sukladno tadašnjim jozefinističkim normama o osnivanje župa. Ovdje, naime, nije bio presudan broj vjernika, koji je i dalje bio relativno malen, nego udaljenost od drugih katoličkih župnih središta.
Franjevci su trećoredci su upravljali župom 1939. — 1943. Župa je 1915. brojila 107 katolika, 1939. ih je oko 200, a 1974. oko 100. U Domovinskom ratu crkva sv. Ane ostala je čitavog krova i zidova. Inventar je nestao, a inače je bio siromašan. Pobunjenim Srbima je služila kao skladište granata pa ju je trebalo čuvati.
Župa Plaški zaživjela je nedavno novim životom kada je njeno područje naseljeno prognanim Hrvatima iz Bosne. Iako je dosta od onih koji su se ondje 1995. naselili otišlo tražiti nova boravišta, dosta ih je ostalo i možemo reći da Plaški više nije župa tek po imenu nego i u stvarnosti. U Plaškom stalno boravi svećenik koji sa odande upravlja drugom župom (Saborsko), dok je puno stoljeće, s kraćim izuzetkom u drugom svjetskom ratu, Plaškim upravljano iz susjednih župa.
Prvi svećenik koji je te novodoseljene vjernike ondje okupljao, bio je nedavno preminuli trapist o. Anlun Goričanec, koji je i sam bio izbjeglica iz banjalučkog samostana. Kada se on 2000. godine vratio u matični samostan, prihvatio se spremno teškog zadatka Zdenko Skender. Nakon kraćeg upravljanja, 2003. — zahvaljujući susretljivosti hercegovačke franjevačke provincije — dolazi u župu današnji župnik fra Slavko Antunović s pomoćnikom fra Robertom Jolićem. I ovim puteni izražavam zahvalnost kako Provinciji tako i redovnicima koji su prihvatili dolazak u tu župu.
U župi je 2006. bilo 1.086 katolika (305 obitelji), dok je žitelja 2.221. Djece od 1. do 8. razreda ima 119. Najvećim su to dijelom prognanici iz Banjalučke biskupije.