Svetkovina Sv. Stjepana - zaštitnika župe Kompolje
U dinamičnoj i nadahnutoj propovijedi "monsinjor Domaći", kako ga od milja neki zovu, najprije je Kompoljčanima čestitao zaštitnika župe ter istaknuo nevjerojatnu činjenicu da je u Hrvatskoj malo župnih crkava posvećeno Prvomučeniku Stjepanu. Potom je vrlo zorno i jednostavnim riječima objasnio blizinu radosne i "idilične" svetkovine Isusova rođenja i blagdana mučeničke smrti đakona Stjepana, istaknuvši kako je u samom otajstvu Božića prisutno trpljenje kao sastavni dio cijeloga Isusova života, kako nam predočuje i hrvatska božićna pjesma: "On za nas trpi čim se rodi...!" Mons. Šimunović je zato potaknuo vjernike na prihvaćanje Evanđelja kao pravila za svakodnevni život, poglavito danas u ovim kriznim vrjemenima, kada i mediji naglašavanjem "crnila" sustavno potiču depresiju u hrvatskom narodu pa neki kažu da "ništa nema smisla, ništa se ne isplati, sve nam propada..." itd. Zar se Josip i Marija nisu našli u mnogo težim iskušenjima i kod Isusova rođenja, i poslije kada su morali bježati u Egipat da ga Herod ne ubije... i mnogo puta nakon toga? – upitao je mons. Šimunović i naglasio kako je i Josipa i Mariju u svim kušnjama života nosila jaka vjera da se sve događa po Božjem planu ter da se samo na Providnost trebaju oslanjati. A takav je upravo bio i đakon Stjepan, prvi svjedok za Isusa nakon njegova Uskrsnuća, koji se ničim nije dao pokolebati, nego je hrabro, jasno i razumno objašnjavao da je Isus Krist jedini Spasitelj ter je za tu Istinu bio spreman i umrijeti. Takva nam je vjera i danas potrebna, takvih svjedoka i danas trebamo, poglavito među mladima - jer Stjepan je bio mladić, hrabar, odvažan i pametan! – jer samo nas takvi velikani mogu izvući iz krize, a ova sadašnja kriza u prvom je redu duhovna kriza! – takvim je i sličnim poticajnim riječima mons. Šimunović snažno hrabrio svoje mještane, zaključivši da se i mi danas trebamo potpuno osloniti na Evanđelje, jer samo tako možemo očekivati napredak i svojega mjesta, i naše Crkve i hrvatskoga naroda.
Poslije euharistijskoga slavlja upriličeno je u "kvartiru" (župnoj kući) višesatno tradicionalno druženje vjernika, uz radostan razgovor i kolače koje su pripremile vrijedne župljanke. Župnik je najavio da se nada kako će, zahvaljujući pomoći biskupije u obnovi župne kuće, dogodine dvorana za druženje biti veća i moći će primiti mnogo više ljudi raspoloženih za razna slavlja tijekom cijele godine. Druženje je zaključeno poslije molitve Anđeo Gospodnji, nakon što je točno u podne crkveno zvono podsjetilo na otajstvo Božjega utjelovljenja i rođenja – na otajstvo Božića.