bener

U Križpolju sastanak svećenika Otočkoga dekanata

ot Dekanatski KrizpoljePo tradiciji da se u prvi ponedjeljak mjeseca svećenici okupe na mjesečnom radnom susretu i druženju, u Križpolju je održan redoviti sastanak svećenika Otočkoga dekanata. Nakon pozdrava domaćina vlč. Šime Božića, župnika Križpolja, Jezerana i Stajnice, svećenici su najprije molili Treći čas iz Časoslova naroda Božjega. Potom je, prema dnevnom redu, vlč. Božić održao kratko razmatranje o temi "Korizma – vrijeme obnove", u kojem je posebno istaknuo fenomen "zaborava đavla" u današnjem kršćanskom mentalitetu. Napomenuvši na početku kako nas liturgija svake godine na početku Korizme suočava s činjenicom da đavao i samoga Isusa iskušava u pustinji, vlč. Šime je naglasio kako se čak i u pastoralnoj odnosno propovjedničko-ispovjedničkoj praksi događa zanemarivanje mnogih utjecaja sotone kroz raznovrsne oblike magijskih i okultnih praksa i u praktičnom životu i u zabavnoj kulturi.

Potom je, pozdravivši najprije sve okupljene svećenike, otočki župnik i dekan mons. Tomislav Šporčić, biskupijski generalni vikar, održao izlaganje o temi "Sakrament pomirenja u Godini milosrđa". U prvom dijelu - temeljem uobičajene konstatacije da je ispovijed u krizi, a jedan teolog ju je nazvao "krizom identiteta", ako "kršćanin sve oštrije osjeća nerazmjernost te ustanove da provede osobno iskustvo koje ima o grijehu i Božjem oproštenju" - predavač je kratko razložio uzroke te krize. Govorilo se, posebno poslije Drugoga vatikanskog sabora, o "pomračenju osjećaja za grijeh", međutim već je papa Pio XII (prije Koncila!) istaknuo kako je "danas najveći grijeh baš to što su ljudi izgubili osjećaj grijeha". Svakako, uvažavajući u tome smislu i čimbenik sekularizacije koji posredstvom medija djeluje i na kršćane, jedan od razloga spomenute krize je i "stanje na koje se svodila pokornička disciplina sve do nedavne reforme". U najnovije vrijeme pak "počinje se naglašavati trenutak osobnog optuživanja za grijehe na štetu svih drugih momenata koji postaju gotovo sporedni", a uz to krivo se shvaća načelo da "sakrament djeluje uvijek sam od sebe gotovo automatski (ex opere operato)". Posljedica toga je umnožavanje ispovijedi, koje se ponekad obavljaju u gotovo nemogućim uvjetima, bilo zbog broja onih koji se žele ispovjediti (posebno ako nema dovoljno svećenika), bilo zbog žurbe i s veoma nedovoljnim unutarnjim raspoloženjem vjernika.
Drugi dio izlaganja bio je svojevrstan odgovor na krizu, u kojoj najviše uznemiruje činjenica da·su mnogi očito napustili čestu ispovijed. Međutim, premda je "prava kriza mnogo dublja, ona je možda već na putu ozdravljenja". Naime, osim očitih znakova "renesanse ispovijedi", uočeno je kako sve "polazi od ponovnog otkrivanja bitnih komponenata kršćanskog života koje govore o odvajanju između pravne ustanove i života". A te komponente, kako je jednom istaknuo Cantalamessa, jesu riječ Božja, tj. obnovljena svijest o Bibliji; Duh Sveti i ponovno pronalaženje njegove uloge u·Crkvi; ter zajednica, tj. društvena (komunitarna) dimenzija grijeha i pokore. To konkretno znači da "nema sakramenta bez Riječi Božje", kako u ostalim sakramentima tako i u sakramentu pomirenja, koja nam pokazuje da i u ispitu savjesti (gdje se prije velika pozornost posvećivala grijesima protiv šeste Božje zapovijedi) valja s osobnih grijeha "pomaknuti naglasak" na bratsku ljubav, pravednost i, nadasve, grijehe propustom (poglavito glede djela milosrđa!). A glede "ponovnog pronalaženja Duha Svetoga", koje "ide usporedno s ponovnim pronalaženjem zajednice", riječ je odmaku od starog naglašavanja "sudske prakse ispovijedi" (gdje je Crkva nastupala gotovo samo kao "vlast ključeva"). Umjesto te "vlasti", pojavljuje se, kako je očito iz formule odrješenja, cijelo Presveto Trojstvo – milosrdni Otac, njegov Sin Isus Krist ter Duh Sveti – koji su, "po služenju Crkve", protagonisti svakoga pravog izmirenja. A ono se događa na dvije razine – izmirenje s Bogom i s bližnjima, jer grijeh je po svojoj naravi odvajanje od Boga i od zajednice. Tako se ispovijed više ne doživljava kao dužnost ili običaj, nego kao potreba. Uz to, ispit savjesti, tj. otvaranje vlastite savjesti i priznavanje pred Bogom, postaje nezamjenjivo sredstvo da vjernik postupno ne upadne u mlakost i duhovnu ravnodušnost.
Stoga se, istaknuo je na kraju predavač citirajući Cantalamessu, u "novom svjetlu ukazuje i službenik sakramenta pokore - ispovjednik". "On više nije sudac koji sudi svome bratu i izriče presudu, pa makar to bilo u ime Crkve, nego je liječnik za duhovno ozdravljenje, još bolje 'prijatelj Zaručnikov' koji pomaže da se opet uspostavi odnos ljubavi koji je grijehom bačen u krizu. Danas stvarno postoji mogućnost da se sakrament pokore i podjeljuje i prima 'karizmatički', tj. kao dar, kao iskustvo Duha s posebnim pečatom Duha koji čisti i uspostavlja djetinjski odnos s Bogom, odnos čiji je on - Duh - i svjedok i tvorac. Živjeti sakrament karizmatički ili duhovno ujedno je najbolji način da ga živimo kao čisto i ljudsko i oslobađajuće iskustvo, bez ikakve primjese boležljivosti i tjeskobe", zaključio je mons. Šporčić, naglasivši kako je sve rečeno posebno znakovito za slavlje sakramenta pomirenja u Godini milosrđa a poglavito tijekom korizmenih i preduskrsnih ispovijedanja.
U raspravi koja je slijedila posebno je istaknuto koliko je za vjerničko prihvaćanje svete ispovijedi važno i presudno svećenikovo držanje prema tome sakramentu, koje se očituje i u pristupu s dostojanstvom, i u radostnoj ozbiljnosti, i u prikladnoj liturgijskoj odjeći. Uz to je naglašena potreba dobre priprave za pokorničko bogoslužje ter ustrajnosti u odgoju vjernika za ozbiljan i dublji duhovan odnos prema sakramentu Božjega milosrđa.

U nastavku rada svećenici su napravili raspored za korizmeno ispovijedanje po župama cijeloga dekanata, a zatim su dobili najnovije informacije glede biskupijskih hodočašća u travnju - u zagrebačku Dubravu, gdje će biti izložene relikvije Sv. Leopolda Mandića, i u Poljsku. Prokomentirali su biskupov dopis svećenicima glede aktivnosti župnoga Caritasa u Godini milosrđa, kao i u Otočcu netom održani tečaj o braku ter su se na kraju dogovorili da se sljedeći dekanatski susret održi početkom svibnja u Brinju.

RASPORED ISPOVIJEDI U DEKANATU:

ponedjeljak, 14.3. u 17,00: Kuterevo i Krasno
utorak, 15.3. u 17,00: Sinac i Vrhovine
srijeda, 16.3. u 17,00: Križpolje i Jezerane
četvrtak, 17.3. u 17,00: L. Lešće i Prozor
petak,18.3. u 17,00: Otočac (odrasli)
subota, 19.3. u 9,00: Otočac (djeca)
u 17,00: Brinje
ponedjeljak, 21.3. u 17,00: KOMPOLJE i Švica

Ispis E-mail

CookiesAccept