Biskup Bogović predvodio božićnu misu u Otočcu

Nedelja, 25. 12. 2016.

"U vrijeme cara Augusta rodio se Isus u blizini jednog malog poznatog mjesta Betlehema, od gotovo nepoznate majke Marije. Nije se rodio u blizini carskog trona nego u štali. Nije se oslonjao na silu i bogatstvo, ali i danas postoji na svijetu Crkva i ljudi koji vjeruju da je on i sada s njima, da on pripada njima i oni pripadaju njemu. Tko u svijetu misli o tome kada se rodio August, a preko milijarde ljudi slavi Isusov rođendan, i mi smo među njima. U Kristu nije bilo sile i moći jednog državnog aparata, ali u njemu je bila "ljubav Božja prevelika" koja je primila pravu put, tijelo čovjeka. Iza njega je stajalo nebo, kako čitamo u evanđelju. Povjerovati da se ljubavlju može rješavati svaka ljudska kriza, ne bi to nikada bilo uvjerljivo da Isus nije to pokazao, naglasio je biskup uvodeći u propovijed. Naš biskup ordinarij Zdenko Križić u svojoj božićnoj poruci naglasak stavlja na Božje lice. On je glavni navjestitelj evanđelja u gospićko-senjskoj biskupiji, do nedavna sam to bio ja. Po licu se čovjek najbolje prepoznaje kao da su na licu izražene sve osobine čovjeka. Lice je prozor duše, pogotovo oko. Koje je Božje lice? On ga je pokazao u Isusu Kristu, učinio ga prepoznatljivim. Pojavio se Bog s ljudskim licem, sličan nama, a mi smo slični njima. Više puta odgonetamo po nečijem licu na koga se od roditelja ili rodbine dijete ubacilo. I po radu čovjek dobiva neke crte: seljak, glumac, vojnik, nogometaš, poduzetnik, bankar. Jednako se možemo pitati koje su se crte najbolje očitovale na Isusovom licu? No, ako vjerujemo da se Isus rodio u štali, u okolnostima krajnjeg siromaštva, ako je završio na križu, na način najvećeg patnika, jasno nam treba biti da je njegovo lice najjače održavalo crte siromaha i patnika. I nakon što je uskrsnuo nije se javio u mekušastoj haljini i s odlikovanjima na sebi. Pokazat će dio odlikovane rane na rukama i boku koje je stekao žrtvujući se za ljude; pokazat će im svoje siromaštvo jer se nije javio u baršunastoj i skupocjenoj haljini, nego ogoljen. I toga Krista trebaju apostoli navještati - naglasio je biskup Bogović.

Dalje u propovjedi biskup se osvrnuo na darivanje i pripadnost. Ovih dana slušamo i čitamo kako će Božić mnogima biti siromašniji jer ljude muči besparica pa ne mogu mnogo kupiti. I doista neki ljepotu Božića mjere po potrošenim novcima. Darivanje je izraz plemenite ljubavi, ali kada je stvarno darivanje. Dragi roditelji posvjedočite i ovog Božića svojoj djeci, da i njih naučite kako darivati. Daje se i daruje potrebitome i ono što mu je potrebno. Drugo darivanje može lako postati kvarenje djece ili glumljenje, a ne svjedočenje ljubavi. Kada daješ potrebitome ono što mu je potrebno, daješ sebe; kada daješ drugome ono što njemu nije potrebno, glumiš da si za njega. Zapravo, u kršćanskom duhu, kada nešto imaš a nije ti potrebno, i vidiš kraj sebe čovjeka koji je toga potrebit, ti i nemaš pravo više to zadržati. To je duh kršćanske zajednice, darivanje nije kupovanje naklonosti. Za to postoji drugi izraz - mito. Darivanje nije vraćanje duga: ti si meni jučer darovao toliko, ja tebi toliko danas vraćam - naglasio je biskup.

Na kraju mise biskup je svima zaželio sretan i blagoslovljen Božić, da ih božićno svjetlo prati na životnom putu, te da se Božja riječ po njima utjelovljuje u njihovom životu i životu svijeta u kojem žive, udijelivši božićni blagoslov.

Ivan Bižanović

ot bozicna 1

  Vijesti - Sve