bener

200. obljetnica uspostave župe u Lukovu Šugarju

Lukovo šugarje, 21. listopada 2007. - Župa Lukovo šugarje u senjskome dekanatu posvećena sv. Luki Evanđelisti proslavila je u nedjelju 21. listopada misom u 11 sati 200. obljetnicu uspostave župe. Unatoč buri i hladnoći vjernici, kako domaći tako i oni iseljeni po cijelom svijetu, ispunili su crkvu i s radošću dočekali svog biskupa koji je predvodio misno slavlje u nazočnosti župnika fra Stjepana Bergovca i fra Josipa Grivića, gvardijana u Karlobagu. (Fra Josip Grivić)

U propovijedi je biskup istaknuo kratku povijest župe, ulogu sv. Luke i vjernika koji su prihvatili Božju riječ po njoj živjeli, te ostvarivali svoj svagdanji život, patili, ali i izgradili crkvu u kojoj će slaviti Boga.
Na kraju mise u crkvi je upriličena multimedijalna prezentacija pod naslovom ''200. obljetnica župe svetog Luke evanđeliste u Lukovu šugarju, 21. 10. 2007.''. Mještani, oduševljeni ovim rijetkim događajem i okupljeni kasnije u župnom stanu, brzo su utopili buru u dobrom primorskom vinu i velebitskoj janjetini.

Povijest župe Lukovo šugarje
Na tom čisto stočarskom zemljištu naselili su se Bunjevci: Barići, Došeni Marasei, Milkovići, Pavičići, Pezelji, Rudelići, šarići, šikići, Trošelji i Vrbani iz tome kraju južnih dijelova, a od Liča jedino Tomljenovići (Pavičić u SZ II, str. 370). On kaže da je prije Turaka središnje naselje bilo u Trstenici, gdje je bila i župna crkva. Kako se vidi iz opisa 1639., Trstenica je zaliv pred Sv. Mandolinom, a ne kod šugarja. U shematizmima sve do 1916. Trstenica se broji u Senjskoj biskupiji. Bit će da je riječ o naselju koje je gravitiralo Sv. Mandolini. Ono je pokrivalo današnju Barić Dragu. (Ante Rukavina, Zvona ispod zvijezda, Gospić 1989. na str. 69-75. "Crkvina u šugarju"; Spomenica župe koju je započeo voditi župnik Stipe pl. Vučetić 1905.)


Župa Lukovo šugarje prostire se uz more u dužini od 20 km, a u širini sve do vrhova Velebita. Stanovnici uz more bave se ribarenjem i mornarenjem, a ostali rasijani po velebitskim udubinama bave se stočarstvom. Prije 1939., dakle dok još nije bilo ceste, glavni putovi u župi bili su more i staze koje su povezivale doline što se prostiru na velebitskoj strani uz more. Na toj stazi nalaze se gotovo svi zaselci tamo od Ljubotića (Tribanj), Marasi, šarići, šugarica, Seline, Zagon, Konjsko, šušanj, Ledenik, Kućište, pa čak mogu se spomenuti i Vrbani u Skorupovcu i Vrbanjskoj Dulibi. U tim velebitskim udubinama živio je zdrav i snažan narod, obitelji s brojnom djecom. Imali su mnogo koza i ovaca. Po svojim malim dolinama sadili su krumpir, sjekli drva na Velebitu i kriomice vozili na otok Pag i u sjevernu Dalmaciju.

Prije Prvog svjetskog rata bilo je mnogo iseljivanja, pogotovo u Ameriku, zbog gladi, a kada im je poslije Drugog rata zabranjeno držati koze i koristiti šumu, počeli su se masovno iseljavati. Nakon 1955. ostali su ondje uglavnom stariji ljudi. Kroničar piše: "Plačući odlaze u Ameriku; tjera ih glad...Ovi većma ljube svoj kamen nego drugi svoju grudu." Prema statistici za 2006. godinu župa Lukovo šugarje ima 115 stanovnika (u 57 obitelji). Župom upravljaju fratri kapucini iz Karlobaga.

Ljudi su u Lukovu sagradili kapelicu sv. Luke, a u šugarju sv. Marka. Ova druga je po sudu Vučetića bila starija i prije je postala ruševina. Za crkvu sv. Luke kaže da se nalazila između današnjeg župnog stana i crkve, a da je narod govorio da je grčka. 1845. ona je pretvorena u stražarnicu, 1894. porušena.

Godine 1781. današnja lukovošugarska župa podignuta je na rang kapelanije. Tada se naziva Lukovo i šugarje. Sjedište je bilo u šugarju, a za kapelana je imenovan Ivan Vlatković (1782-1783) i poslije Josip Prpić (1783-1780).

1789. je određeno da se središte lokal-kapelanije stavi u sadašnje Lukovo gdje su zidine stare crkve sv. Luke. Njih treba obnoviti i osposobiti crkvu, dok je crkva u šugarju potpuno dotrajala. Kapelan Vinko Sabljak (1790-1793) stanuje u Lukovu. Andrija Basletić (1794-1806) piše matice na hrvatskom. Stanuje u Lukovu, ali šugarane pokapa u šugarju kraj sv. Marka. Ivan Barać (1806-1810) izgleda također je u Lukovu. Za njegova vremena kapelanija je uzdignuta na rang župe (1809). Vicko Barać (1810-1816) - župa se spominje kao Lukovo i šugarje, ali se župnik potpisuje samo šugarski. U vremenu 1819-1826. upravljano je iz Karlobaga. Andrija Marić (1826-1831) prvi se 1829. potpisuje kao župnik lukovo-šugarski, bez „i“. Nakon njegove smrti privremeno upravlja župom karlobaški župnik šime Starčević. šime Placid Dadić (1834-1877) Poslije njega upravlja se iz Karlobaga. šime Starčević je te godine molio da mu se dade na upravu šugarje kojim bi upravljao s kapelanom.
Godine 1836/7 sagrađena je nova crkva kraj crkve sv. Luke. 1837. sagrađen je i župni stan, a 1839. napravljeno novo groblje. Do tada su mještani pokapani oko crkava sv. Luke, sv. Marka (i Marije Magdalene). 1907. groblje je premješteno na široku Puntu. Bunar je napravljen 1853., a do 1856. iskrčeno zemljište i uređeni vrtovi. Crkva je proširena 1873., a 1901. podignut oltar sv. Ante. škola je sagrađena 1906. Godine 1913. upravitelj župe je Josip Krnjak, a 1913-1922. Josip Hlača OFM Cap… škola u Barić Dragi otvorena je 1924. Cesta uz more je sagrađena 1938, a 1959. Jadranska magistrala. 1976. obnovljena je crkva, ali nije sve dovršeno. Obnova je nastavljena 1982.
Podatke skupio Mile Bogović (1991.)

Ispis E-mail

CookiesAccept