bener

Ideja vodilja za Noć muzeja u Senju: Biskup Strossmayer mecena

uskoci gospodari jadrana Marijan HrvojGRADSKI MUZEJ SENJ u AKCIJI HRVATSKOG MUZEJSKOG DRUŠTVA NOĆ MUZEJA 2016. priređuje izložbu 
DJELA SENJSKIH SLIKARA U FUNDUSU GRADSKOG MUZEJA SENJ

Pozivamo Vas da nam se pridružite u Gradskom muzeju Senj u petak, 29. siječnja 2016. godine od 18,00 sati do 01,00 sat poslije ponoći. Rado Vas očekujemo!

Gradski muzej Senj (GMS) uključio se u kulturnu manifestaciju Hrvatskog muzejskog društva na jedanaestu Noć muzeja 2016. godine, tematskim nazivom Utemeljitelji i reformatori – Josip Juraj Strossmayer hrvatski mecena. Tema je odabrana s ciljem odavanja počasti jednom od najznamenitijih i najutjecajnijih hrvatskih ličnosti 19. st., političaru i biskupu čija je dvjestota godišnjica rođenja obilježena prošle godine. Kako bi naglasili utjecaj biskupa J. J. Strossmayera na formiranje pojedinih muzeja i stvaranje zbirki, kao i na ozbiljnu namjeru otvaranja sakralnih muzeja odlučili smo utemeljitelju i reformatoru – Josipu Jurju Strossmayeru hrvatskom meceni posvetiti jedan dio u okviru izložbe Djela senjskih slikara iz fundusa Gradskog muzeja Senj koju je GMS predio za Noć muzeja 2016. godine. U izložbi GMS-a predstavljeni su slikari koji su svojim slikama obogatili fundus Gradskog muzeja Senj, a koji su ujedno i promovirali grad Senj i njegovu kulturno-povijesnu baštinu budući su teme njihovih slika senjski motivi: ulice, krovovi, more, bure i bonace, te crkvena i uskočka povijest grada Senja.

Izložbom se željelo svekolikoj javnosti predstaviti djela senjskih slikara koja je GMS dijelom otkupio od autora a koja sada čine dio fundusu Umjetničke zbirke Gradskog muzeja Senj.
Autori izloženih slika koristili su kombinirane tehnike slikanja među kojima prevladava ulje na platnu, tempera, akvarel, lesonit, ugljen, dok dio izloženog fundusa čine plitki reljefi u drvu koji predstavljaju vjerske teme (M. Hrvoj).posljednja večera Marijan Hrvoj

Na izložbi su predstavljene slike i slikari: Marijan Hrvoj (Užba, Prvi kvarat, Noćni ribolov, Bracera, Cilnica, Djevojka s cvijetom, Tvrđava Nehaj, Uskoci, Lenković...), Petar Kos (Kuntrada, Senjska ulica...), Drago Lopac (Pejzaž s Tvrđavom), Vladimir Jurčenko (Vršidba, Košnja, Pejzaž...), Ivan Margeta (Senjski motiv), Jadranka Vukelić (Cvijeće i brod, Pejzaž). Ladislav Vukelić (Lado) također se amaterski bavio slikanjem a u njegovom opusu nalazimo motive Senja i njegovih ulica, krovova, mora, bure i bonace. Ipak Lado je najviše uspjeha imao u crtanju karikaturama običnih, malih i siromašnih ljudi iz Senja i okolice, dio kojih je predstavljen i na ovoj izložbi.

Stoga s radošću pozivamo sve prijatelje i ljubitelje muzejske djelatnosti na kulturno događanje u GMS koje čini otvaranje i predstavljanje zanimljive izložbe te razgledavanje muzejskih zbirki-izložaba (uz gratis ulaznice i stručno vođenje) nakon čega slijedi druženje uz čaj, kavu, sokove i domaće frite od 18,00 sati do 01,00 sat poslije ponoći.

Zahvaljujemo svima koji su doprinijeli realizaciji ovog kulturnog događanja, posebno djelatnicima GMS i prijateljima muzeja koji sa zanimanjem i radošću dolaze u Muzej i prate njegovo djelovanje u gradu pod Nehajem čak i u Noći muzeja 2016.

strosmajer biskupJosip Juraj Strossmayer hrvatski biskup, teolog, političar, pisac, kulturni djelatnik, utemeljitelj središnjih hrvatskih znanstvenih i kulturnih institucija jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća.

Rođen je u Osijeku 4. veljače 1815. godine,* u kroatiziranoj njemačkoj vojničkoj obitelji, naime njegov pradjed iz Gornje Austrije nastanio se u Osijeku i vjenčao s Hrvaticom. U rodnom Osijeku pohađao je pučku školu i gimnaziju, a dvogodišnji filozofski tečaj završio je u katoličkom sjemeništu u Đakovu. U Budimpešti je pohađao visoko sjemenište, gdje je 1834. godine stekao doktorat filozofije. Godine 1838. je zaređen za svećenika i dvije godine boravi u Petrovaradinu kao vikar. Dvije godine kasnije (1840.) odlazi u Augustineum u Beč i 1842. godine polaganjem disertacije o problemu crkvenog jedinstva postaje doktor teologije i profesor kanonskog prava na bečkom sveučilištu. U vrijeme školovanja podržava i pristaje uz Ilirski pokret u Hrvatskoj.
Od 1842. do 1847. godine profesor je đakovačkog sjemeništa, a zatim je dvije godine u Beču dvorski kapelan i jedan od trojice direktora u Augustineumu. U to doba predavao je i kanonsko pravo na bečkom sveučilištu.
Na prijedlog tadašnjeg hrvatskog bana Josipa Jelačića 18. studenoga 1849. godine car Franjo Josip I. imenovao ga je bosansko-đakovačkim i srijemskim biskupom 1850. godine. Od tada do svoje smrti 1905. godine punih pedesetpet godina Strossmayer ostaje na toj funkciji. Prigodom ustoličenja u čast i dužnost biskupa Strossmayer je svoj program izrazio riječima: sve za vjeru i za domovinu i tom je vjerskom i narodnosnom programu ostao vjeran čitava života.
Josip Juraj Strossmayer je kao biskup naslijedio golema imanja đakovačke biskupije, koja je iskoristio za svoje kasnije dobrotvorne priloge i darove na kulturnom i prosvjetnom polju. Najveću i najizrazitiju dobrotvornu aktivnost Strossmayer je razvio u vrijeme najžešćih političkih borbi u Hrvatskoj. To je bilo razdoblje između 1860. i 1873. godine. Nakon tzv. Luksemburškog manifesta cara Franje Josipa I. o liberalizaciji društvenoga života imenovan je u Carevinsko vijeće gdje traži samostalnost Hrvatske i ujedinjenje svih njezinih dijelova.
Svojim crkveno-kulturnim djelovanjem istakao se na Vatikanskom koncilu (1869.-1870.), potom izgradnjom katedrale u Đakovu i župne crkve sv. Petra i Pavla u Osijeku te zgrade HAZU-a (1877.-1880.). Strossmayer je bio i veliki zaljubljenik u slikarstvo. Svoju bogatu zbirku slika starih majstora daruje Akademiji koja 1884. godine postaje temeljem Strossmayerove galerije. Nadalje, pomaže rad hrvatskih škola i knjižnica, čitaonica, rad na rječniku, podržava hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, pomaže časopise, novine, književnike, znanstvenike i umjetnike, a materijalno je pomagao i tiskanje raznih znanstvenih djela u akademijinim izdanjima. Također se zalaže za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa potičući narodni duh riječima Narodna je knjiga i glavni plod duha svakoga naroda i glavno pomicalo njegova razvitka, pače u nesnosnim prilikama javnoga života jedino sidro, koje ga čuva od propasti. U političkom se pogledu zauzimao za sjedinjenje hrvatskih zemalja, za građanske slobode i za prava hrvatskoga jezika i njegovo uvođenje u administraciju i škole. Na kulturnom planu zauzimao se da hrvatski narod ide u korak s ostalim kulturno razvijenim narodima Europe.
Također se zalagao da se Mariju Jurić - Zagorku 1860. godine primi u uredništvo Obzora, nasuprot protivljenju uredništva. Time se pokazao i kao pionirom borbe za ženska prava. Njegova je zasluga što je Marija Jurić primljena kao politička suradnica i referentica mađarsko-hrvatske politike.

Odigrao je veliku ulogu u osnivanju zagrebačkog Sveučilišta 1874. godine. Pomagao je osnivanje tiskare na Cetinju, a zatim Matice slovenske. Tiska i prvu zbirku makedonskih narodnih pjesama braće Miladinova (1861.) koja sadrži 584 makedonske i 76 bugarskih pjesama. Ovu zbirku Konstantin Miladinov htio je nazvati makedonske narodne pjesme, ipak na Strossmayerovo inzistiranje, zbirka je objavljena pod naslovom Bugarske narodne pjesme. Nadalje, Strossmayer djeluje u duhu sjedinjenja Katoličke i Pravoslavne crkve, inicira kult slavenskog bogoslužja Ćirila i Metoda i tiska glagoljske misale, pozdravlja proslavu devedestogodišnjice kijevskog pokrštenja svetog Vladimira. Na crkveno-upravnim područjima utemeljuje crkveno-kulturne ustanove kao što su: škole, sjemeništa, akademija znanosti, likovna galerija i ornamentalna katedrala u Đakovu (1866. - 1882.) u kojoj je i sahranjen. Preminuo je 8. travnja 1905. godine u Đakovu u 90-oj godini života.
Značajno je i veliko njegovo političko djelovanje. Za svoju domovinu, Crkvu i biskupiju Strossmayer je učinio zaista mnogo. Kao promicatelj ideje jugoslavenstva, biskup Strossmayer je odigrao značajnu ulogu u osnivanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, preteče današnjeg HAZU-a.
Njegovom zaslugom Akademijina knjižnica, arhiv i galerija slika su najveće kulturne dragocjenosti hrvatskoga naroda. Strossmayer je utemeljitelj obnovljenoga hrvatskog sveučilišta (1874.), skupljač umjetnina, znameniti domoljub i čovjek koji je golemom snagom djelovao na mnoge svoje suvremenike, o čemu govore i mnoga njegova pisma. Unatoč čestim razočaranjima, s obzirom da su mnogi sprečavali njegov rad, nije odustajao. Bio je doista znak protivljenja, često neshvaćen u svom vremenu, a u kasnijim razdobljima jednostrano prikazivan izvan konteksta i u dnevnopolitičke svrhe svih vlada i država koje su se na ovim prostorima izmijenile tijekom 20. stoljeća. Rodio se prerano, jer vrijeme za oživotvorenje nekih njegovih ideja došlo je tek stotinjak godina kasnije s Drugim vatikanskim saborom koji je, prema nekima, bio najbolja Strossmayerova rehabilitacija. Knjižnica biskupa Strossmayera govori o veličini jednog čovjeka koji se nije bojao izreći svoje misli, svoje nade i strahove, ali ponajprije ona govori o njegovoj ljubavi prema knjizi. O Strossmayerovoj širini i veličini naš pjesnik Antun Gustav Matoš je napisao: Njemačko dijete i najljepši primjer naše asimilacione snage, 'Eseker' i hrvatski rodoljub, velikaš Crkve i pionir nauke, najomraženiji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, 'naša dika'....
*U biografiji postoji podatak, kako je Strossmayer imao i brata blizanca koji je preminuo nakon rođenja. Kako roditelji nisu bili sigurni koji je od dvojice braće preminuo preživjelom blizancu dali su ime obojice braće, Josip i Juraj obiteljskog prezimena – Strossmayer.

Gradski muzej Senj

Tags: Senj, Noć muzeja, Gradski muzej Senj

Ispis E-mail

CookiesAccept