bener

Ordinarijat Gospićko-senjske biskupije

Biskup Križić predvodio svetu misu na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika u Otočcu

ot sv stjepan(Otočac, 26.12.2016.)  - Središnje misno slavlje u 11 sati predvodio je biskup Križić u koncelebraciji s mons.mr.Tomislav Šporčić, otočkim župnikom, vlč.Mišelom Grgurićem biskupovim tajnikom, te đakonom Perom Jurčević. Poslužitelj oltara bio je sjemeništarac Kristijan Pajdaković.
Prije misnog slavlja obavljen je trokraljski blagoslov vode za blagoslov domova i kuća, pjevane su litanije Svih Svetih. Potom je s blagoslovljenom vodom biskup Križić blagoslovio sve vjernike kojih je i danas bila puna crkva i kora.

- Jučer smo slavili blagdan Božića, Isusova rođenja, to je dan radosti i svijetla, a dan iza Božića Crkva slavi prvog Isusova mučenika. Treba znati da mučenik doslovno znači svjedok, ovo je svjedok koje je za Isusa dao svoj život. Istina, Isusov život od početka ide prema mučeništvu, prorok Šimun govori o njegovom mučeništvu, da će biti osporavan, da će Mariji mač žalosti probosti dušu. Isus kako smo čuli u evanđelju govori svojim učenicima što će se događati s njima. Jednostavno zbog svjedočanstva Isusu i oni će morati trpjeti progonstva pa i mučeništva. Na koncu Isus već od početka svojima dođe i njegovi ga ne primiše: osjetio se progonjen kroz cijelo vrijeme svog javnog djelovanja – naglasio je biskup Križić.

- Sveti Stjepan čiji blagdan danas slavimo podnosi nasilnu smrt, mučeništvo na isti način kakvu je podnio Isus u onim vremenima. Naime i Stjepan kao Isus svoj duh predaje Bogu, i Stjepan kao Isus moli za svoje mučitelje neka Bog oprosti da im ne uzme to za grijeh. Zašto ljudi čine zlodjela? Zato što nemaju kontrolu nad sobom, dopuste da njima posve ovladaju srdžba i bijes. Veli se za one koji odlučiše ubiti Stjepana da „uspješe u srcima i počeše škripati zubima na Stjepana“. U srdžbi i bijesu se svašta napravi. Nekada je dovoljna mala sitnica da izazove u nama bijes, a onda iz te iskre bijesa može se razviti velika buktinja, veliki požar. Nije lako znati vladati sa nad sobom, zato je potrebno i posebno i duhovno da čovjek može ostati pripravan i u poteškoćama života. Pa i Kajin prvi ubojica prije nego što će ubiti svoga brata vidi se da je u njega ušao bijes, Jasno kada u čovjeka uđe bijes gubi kontrolu. Sam Bog Kajina je prije upozorava pitajući ga: Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš vedrinom odsijevaš, a ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti. Da bi se čovjek odupro zlu i izbjegao ga, mora se smiriti. Kako je u životu važno ne reagirati naglo. Znati uzeti si malo vremena i stati pred Boga, vidjeti će te kako se onda čovjek mijenja, kako onda spoznamo da crkva ima smisla. Samo tako je moguće doći do mira i trijeznosti. I samo tako je moguće izbjeći nekada i tragedije. Svi mi znamo da od male srdžbe dolazi do lomova, neprijateljstva pa i u brakovima do razvoda: nekad su to tako male stvari da se čovjek čudi pa zar zbog toga mora puknuti jedna životna veza, jedan brak – naglasio je biskup.

- Stjepan je mučen, kamenovan, ne zato što je učinio neko zlo, nego samo zato što je vjerovao u Isusa. U svojoj patnji Stjepan vidi Isusa, jer Isus je blizu čovjeka i patnji. Svetopisamski odlomak koji smo čuli veli da Stjepan vidi Isusa gdje stoji, stoji s desna Ocu. Isus u patnjama Stjepana stoji, on ne sjedi on nije ravnodušan, on na neki način trpi zajedno sa Stjepanom, trpi progonstvo zajedno sa svojim učenikom. Kod Stjepana se za vrijeme mučenja ne vidi nikakva mržnja, nema proklinjanja, nema nikakve želje za osvetom. Stjepan se moli. On molitvom priječi da u njega uđe bijes i mržnja. On molitvom pobjeđuje patnju. To je snažna poruka za nas. Braćo i sestre molitva ima tu snagu da pobijedi zlo da mu se opre, ima snagu da može čovjek podnijeti određene patnje na način koji zavrjeđuje divljenje. U molitvi i patnji Bog čovjeka ne ostavlja samog Pošalje uvijek nekog anđela utjehe, neku pomoć koja dođe nekada kada se najmanje očekuje. Snagom Isusove blizine Stjepan je mogao izdržati, pa čak glasno oprostiti svojim mučiteljima. Umire praštajući kao i njegov učitelj Isus. Ovo nam je velika Božićna poruka jer Božić nas uvijek poziva na praštanje, na izmirenje. Svi znamo da to uvijek nije lako. Ima ljudi koji bi htjeli oprostiti ali ne mogu. To samo govori da praštanje ne događa se samo ljudskim snagama, mi po svojoj naravi smo osvetljivi. Pa svi znadete što se događa kat te netko povrijedi, prvo što u nama provrije. Praštati se može samo snagom Duha Božjega. Ako se hoćemo izmiriti s nekim pa ne smijemo gledati tko je više grijeh, ako Bog tebe potiče, ako ti imaš više Božjeg duha ti moraš napraviti prvi korak, možda onaj drugi koji je kriv 95% je nesposoban napraviti taj korak stoga je važno da odgovorimo na te poticaje. Napraviti prvi korak nije poniženje, često ljudi kažu neću se ja ponižavati pa ću ja prvi prići, pa nije to poniženje to je hrabrost. Hrabar je onaj koji zna napraviti prvi korak. Neka nam sveti Stjepan svojim zagovorom pomogne da poput njega i mi naše patnje znamo predvladati, da i mi znademo praštati i na taj način izgrađivati sebe i one kojima praštamo – zaključio je biskup.

Na kraju svete mise biskup je svima čestitao drugi dan Božića te imendan onima koji nose Stjepanovo ime.

Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor „Sv.Cecilija“ pod vodstvom s.Ljubomire Lešić a za orguljama bila je prof.Branka Bernardi.

Ivan Bižanović

Tags: Otočac, Božić, sv. Stjepan

Ispis E-mail

CookiesAccept