bener

Arhiva starijih sadržaja

Osvrt laika na 16 godina postojanja biskupije

(Gospić, 25. svibnja 2016.) - Prof. dr. sc. Ante Bežen, Obraćanje skupu nakon posvećenja biskupa Zdenka Križića za novog gospićko-senjskog biskupa. 
Obraćam se ovom cijenjenom skupu kao dugogodišnji suradnik biskupa Mile Bogovića i Gospićko-senjske biskupije te svjedok njezina rasta od nastanka do danas. Pratio sam taj rast, novinarski i spisateljski, od uređivanja zavičajnog lista Udruge Ličana „Vila Velebita“, koji je promicao i pratio uspostavu i rad biskupije, i lista „Hrvatska vjernost“ koji prati izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, do više knjiga i izdanja vezanih za biskupiju i biskupa.

U ovom važnom trenutku smjene na biskupskoj stolici u Gospiću rado, iz laičke perspektive, sažimam dostignuća Gospićko-senjske biskupije u njezinih 16 godina postojanja.
Ponajprije ističem posebnost nastanka i važnost Gospićko-senjske biskupije za ovaj kraj. Ta je biskupija, usprkos svojoj mladosti, nedvojbeno postala jedna od najvažnijih činjenica duhovnog, crkvenog i društvenog života ne samo u Lici nego i u Hrvatskoj. A zapravo je čudovišno izrasla na polupraznom, siromašnom prostorui na dvije goleme ruševine: društveno-povijesnoj i duhovnoj.

Nakon nestanka u povijesnim vihorima njezinih drevnih prethodnica – Senjske, Krbavske, Modruške i Otočke biskupije, kraj s ličke strane Velebita marginaliziran je i samim tadašnjim crkvenim ustrojstvom, a polustoljetna ateizacija u vrijeme komunističke vladavine uzrokovala je duhovnu pustoš. Ličani su se dugo osjećali otpisanima i od Crkve i od države. To je stanje prije dvadesetak godina u jednom intervju „Vili Velebita“ o stanju vjerskog života u Lici, a u vrijeme priprema za osnivanje biskupije, pokojni pazariški župnik Marko Cvitković znakovito nazvao „stanjem izgubljenih duša“. Ipak, nakon izborene slobode i samostalne države, nakon osnivanja Ličko-senjske županije, rodila se i biskupija voljom i marom ovdašnjih vjernika i svećenstva te mudrom potporom cijele Crkve neovisnoj hrvatskoj državi.

Prisjećam se pojedinačnih inicijativa i peticija Ličana riječkom nadbiskupu i višim instancama za povratak biskupije u Liku još za vrijeme Domovinskog rata. Ispočetka je bilo puno nevjerice zbog dugih procedura, no biskupska stolica ipak je došla u Gospić. Danas smo svjesni njezina posebnog značenja za Crkvu i državu na ovom najosjetljivijem spoju hrvatskoga sjevera i juga, ali i važnosti za opstanak ovdašnjeg naroda. Biskupija je danas snažni kohezijski čimbenik ovog prostora, jedan od nosilaca njegova identiteta i, zajedno s Ličko-senjskom županijom, gradovima i općinama, glavni čimbenik njezina kulturnog života i razvoja. Crkva je snažno došla u Liku. Država još nije ni približno. Jer Lika, tj. županija, a to je problem države, danas ima ukupno stanovnika tek poput nekog većeg zagrebačkog naselja, nema značajnijeg gospodarstva koje bi zadržalo ljude, čak je i u medijskoj tami jer nema svog etabliranog javnog glasila. To stanje nije samo teret države, nego i ovdašnje Crkve, tj. biskupije jer je očekivanje od nje tim veće.

Druga je važnost Gospićko-senjske biskupije na nacionalnoj razini. Zahvaljujući biskupu Mili Bogoviću i njegovu neumornom radu, snažno nadahnutim Duhom Svetim, iz ove je biskupije potekla, slijedeći Kristov nauk i pouke svetog pape Ivana Pavla II., svehrvatska inicijativa duhovne obnove razvijanjem poštovanja prema mučeništvu i žrtvama za druge, za vjeru i domovinu. Crkva hrvatskih mučenika na Udbini ima status nacionalnog projekta iza kojega osim Crkve stoji i hrvatska država po pokroviteljstvu Hrvatskoga sabora te hrvatske nacionalne kulturne i znanstvene ustanove. Po tome je taj projekt jedinstven u Hrvatskoj, a svojom idejom zrači snažno u zemlji i inozemstvu, o čemu svjedoče tisuće hodočasnika. Crkva na Udbini je završena, no njezina poruka je dalekosežna u radu na hrvatskom martirologiju, tj. žrtvoslovu, cilj kojega je dostojno poštovanje svih nevinih ratnih žrtava, a na čemu se intenzivno radi u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji i drugim krajevima po kojima su rasute nevine hrvatske kosti. To je baština na kojoj tek predstoji intenzivan rad, pa i ostvarenje još jedne bliske ideje biskupa Bogovića – postavljanje svehrvatskog groba na Udbini u kojemu bi se sahranjivale sve kosti nepoznatih žrtava.

Zaključujem s dubokim uvjerenjem da Gospićko-senjska biskupija danas počiva na čvrstim temeljima kao izgrađena crkvena ustanova šireg društvenog značenja s velikim rezultatima u pastoralnom radu, obnovi crkvenih objekata stradalih u Domovinskom ratu, duhovnoj obnovi kroz ideju Crkve hrvatskih mučenika i poštovanja žrtava, nespornom ugledu u građanskoj javnosti i među Hrvatima u inozemstvu. To je i najveća potvrda vrijednosti i prvog njezina biskupu mons. Mile Bogovića, ličkog apostola i cijenjenog odlučnog borca za vjerske i ljudske vrijednosti. Od srca mu zahvaljujem na svemu učinjenom za Liku i cijelo područje biskupije, za katoličku vjeru i hrvatski narod. Dugujem mu i osobnu zahvalnost za uključivanje u njegove projekte u kojima sam sudjelovao s iskrenom radošću i zadovoljstvom.

Srdačno i s poštovanjem pozdravljam i novog gospićko-senjskog biskupa mons. Zdenka Križića i čestitam mu na preuzimanju dužnosti u ovoj zahtjevnoj i slavnoj biskupiji. Želim Vam, oče biskupe, puno Božjeg blagoslova u Vašem odgovornom radu na dobro vjernika, Crkve i sveukupnog naroda, u duhu učenja našeg pape Franje koje zbližava ljude, a vjeru čini sve potrebnijom i utjecajnijom u njihovu životu.

Tags: dr. Ante Bežen, Biskupsko ređenje

Ispis E-mail

CookiesAccept