DHM vijest

Željezanski biskup Egidio Živković predslavio misu na proslavi Dana hrvatskih mučenika na Udbini

Written by Zvonko Ranogajec, prof. on . Posted in Udbina

(Udbina, 25.8.2012.Z.R.) - Ovogodišnja proslava Dana hrvatskih mučenika na Udbini po više je stvari bila jedinstvena. Prvi se je puta obilježavala u novom terminu, zadnje subote u kolovozu, bila je to prva proslava nakon posvete crkve na koju se nisu posebno zvali razni dužnosnici, i konačno, ova je proslava bila u znaku iseljene Hrvatske, odnosno preko predvoditelja slavlja željezanskog biskupa dr. Egidija Živkovića kao i promoviranja ideje Gradišćanskih Hrvata da se križ krbavskih biskupa istakne kao simbol povezanosti iseljene i domovinske Hrvatske.

Novi termin je želja da se proslava stavi između spomendana žrtava totalitarnih režima koji se odlukom Europskog parlamenta već tri godine obilježava 23. kolovoza i dana Krbavske bitke 9. rujna. Pošto je ovogodišnji kolovoz najtopliji u povijesti klimatoloških mjerenja izostao je veći broj hodočasnika, kojih se na drevnoj Udbini okupilo između 2 i 3 tisuće.

Uz predvoditelja slavlja biskupa Egidija Živkovića i broje hrvatske biskupe, dolazak celjskog biskupa mons. Stanka Lipovšeka ojačao je prijateljstvo dva naroda, veze domovinske i iseljene Hrvatske a istaknuo i značajnu notu mučeništva jer je Slovenija a posebno prostor Celjske biskupije prepun masovnih grobnica s kraja Drugog svjetskog rata u kojima su stradali brojni Hrvati kao i Slovenci. Domaći biskup Mile Bogović u svom je pozdravu naglasio bitne naglaske ovogodišnje proslave Dana hrvatskih mučenika.

„Od sada će na ovaj dan Crkva u Hrvata obilježavati i Dan spomena na žrtve totalitarnih režima. Dakako, to obilježavanje imat će vjerničku i crkvenu dimenziju. Mi nećemo slaviti ničiju pobjedu među zaraćenim stranama, ni „pušku“ pobjednika ni poraženih, nego i dalje ostaje križ ono čime ćemo se hvaliti. Želimo da se time procjenjuje naša hrvatska vjernost, kako smo naslovili i naše glasilo, koje smo i za ovu proslavu objavili. Ističemo vjernost u čašćenju križa ponesenog za drugoga. Prisutnost biskupa gradišćanskih Hrvata kao voditelja slavlja poticaj je da se kao ovogodišnja misao vodilja uzme raseljenost Hrvata i način njihova duhovnog objedinjavanja. Upravo među Gradišćanskim Hrvatima niknula je ideja da se Križ krbavskih biskupa uzme kao simbol njihove povezanosti sa starom domovinom. Tu ideju protegnuli smo na cijelu iseljenu Hrvatsku koja je danas brojčano nekako izjednačena s domovinskom.

Prošle godine pri biskupskim konferencijama Hrvatske te Bosne i Hercegovine osnovana je zajednička Komisija (povjerenstvo) za hrvatske mučenike (martirologij). To je zapravo novi korak u započetom projektu. Jedna i druga konferencija pozivaju sve župnike i župna pastoralna vijeća da se aktivno uključe u traženje tragova mučeništva na našim prostorima, napose iz vremena drugog svjetskog rata i poraća. Državne institucije, nažalost, ne pokazuju naročitu želju da obave posao koji se od njih očekuje.

Željezanski biskup Egidio Živković zahvalio je na početku svojoj majci što ga je naučila materinjem jeziku kao i mučenicima iseljene i domovinske Hrvatske čiji su nam život, žrtve, trpljenja, muke i smrt usadili snagu na teškom životnom putovanje. S njima smo kao i najbližima ponajbolje povezani kada slavimo muku, smrt i uskrsnuće. Radujem se danas i zahvaljujem dobrom Bogu na darovanoj prigodi da kao željezanski biskup slavim zajedno s vama sv. Misu na ovom simbolikom bogatom i svetom hrvatskom oltarištu. S ljubavlju i poštovanjem grlim krajeve koje moji pradjedovi napustiše početkom šesnaestog stoljeća napuštajući obale Like, Gacke i Krbave u jednom od najtragičnijih razdoblja naše bremenite povijesti. Donosim vam pozdrave iz Gradišća u Austriji gdje već 500 godina čuvamo svoju katoličku vjeru i svoj hrvatski jezik i tradiciju. Udbina je propovjedaonica s koje upućujemo poruku cijelom hrvatskom narodu. S Krbavskog polja bacamo pogled na cjelokupnu našu povijest – pogled koji grli svaki, pa i najmanji zakutak ove drage zemlje Hrvatske. Ovdje su sva naša stradanja i stratišta na jednome mjestu. Ovo je mjesto na kojem čuvamo tragove mučeništva i zaboravu otimamo uzore samoodricanja. Mučeništvo je kruna i vrhunac posve svjesnog opredjeljenja za vjernost. Kao dokaze za to biskup Živković je spomenuo Miroslava Bulešića, s. Žarku Ivasić, Drinske mučenice, 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca, fra Rafu Kalinića, p. Dominika Barača, kao i dva mučenika iz redova gradiščanskih Hrvata. Jednog su komunisti ubili u jednoj župi u Mađarskoj a drugi je skončao u koncentracijskom logoru u Dachauu zato što se priznao Hrvatom.

Nakon stoljeća stradanja, pretrpani raznoraznim jarmovima, udarani i šibani sa svih strana, pa i s onih s kojih to nismo očekivali, sanjali smo i umirali za slobodu. Danas ovaj narod ponižen i prignut poput prosjaka puže i kuca pred vratima umorne starice Europe spreman žrtvovati ne samo svoje sinove nego i mnoge vrijednosti i bogatstva za mrvice koje preostaju na stolovima njenog bogatstva i moći. Izgleda da smo prebrzo zaboravili krv kojom je sloboda plaćena. Ne mogu prešutjeti činjenicu da mnogi Hrvatsku danas doživljavaju kao zemlju bez nade, prepunu ljudi svladanih letargijom i beznađem. Od razočaranih branitelja do mladih koji svugdje osim u njoj vide svoju budućnost.

Što bi u ovom povjesnom trenutku trebala činiti Crkva? Crkva, ako želi ostati vjerna svome poslanju ne smije šutjeti, ne smije popustiti pred napastima interesa i kompromisa, mora poput proroka stati na stranu istine bez obzira na cijenu koju će za to morati platiti. Kada stvari nazivamo njihovim pravim imenima, kada kažemo da je abortus ubojstvo a ne pravo žene da raspolaže svojim tijelom, da su istospolni brakovi i njihovo usvajanje djece izopačenje ljudske prirode a ne dostignuća suvremene demokracije, da je poigravanje s genetikom ponovni pokušaj čovjeka da se igra Stvoritelja a ne napredak znanosti, onda nam kažu da smo zaostali i konzervativni, da ne razumijemo čovjeka i njegove potrebe, onda smo kočničari na putu u, priznat ćete, u najmanju ruku nejasnu i zamagljenu budućnost. Bojim se budućnosti, bojim se Europe u čijem se ustavu ne smije spomenuti Božje ime, bojim se za Hrvatsku u čijim temeljima ne bi bile ugrađene kršćanske vrijednosti. I kada odgovaram na pitanje što bi u ovom povjesnom trenutku trebala činiti Crkva, posve sam uvjeren da ona mora biti proročki glas, glas nade koji će ovom narodu neumorno navještati da ga Bog nije ni prevario ni zaboravio.

Ima u nama nešto što se, ponekad i nesvjesno, opire svakoj vlasti i autoritetu. Ne volimo kraljeve, careve, predsjednike, direktore, biskupe, šefove bilo koje vrste. Njihovo upravljanje i njihova prijestolja najčešće su popločana životima drugih, mnogim nedosanjanim snovima i još više s mnoštvom isplakanih i neisplakanih suza. Mnogi naši zemaljski vladari, vrlo brzo nakon što se uspnu na svoja prijestolja i zaposjednu svoje vile i rezidencije, zaborave svoja obećanja. Biskup Živković se na kraju prisjetio svih naših mučenika, a posebno životnog stava jednoga od najvećih, blaženog kardinala Stepinca: „Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas i umrijeti.“ Toliki su, napajajući se na njegovu uzoru, godinama podnosili strahote jugoslavenskih kazamata, izgnanstva, pa i umiranja. Bilo je to vrijeme – koliko god ga neki danas pokušavali neutemeljeno uljepšavati – prepuno lažnih svjedočanstava, egzekucija bez sudova i optuživanja bez dokaza. Što bi nam danas s ovog svetog mjesta poručili naši hrvatski mučenici? Da budemo Crkva glasna, iskrena i nepokolebljiva! Da budemo Crkva nepotkupljiva i narod ponosan na svoju povijest i svoje kršćanske vrijednosti za koje su toliki žrtve podnosili i umirali. Da čuvamo domovinu i ne zaboravimo patnje i krv kojom je naša sloboda plaćena. Neka nam naši hrvatski mučenici budu uzori, putokazi i zagovornici na našem životnom putu!

Na kraju mise biskup Bogović je posebno zahvalio dosadašnjem upravitelju svetišta i udbinskom župniku na 10 godina upravljanja župom i sudjelovanja kod gradnje Crkve hrvatskih mučenika fra Nediljku Knezoviću, kao i ekonomu biskupije Nikoli Turkalju. Isto tako i novom župniku Udbine koji je bio predvoditelj udbinske proslave baš kao i na samim počecima kada je bio generalni vikar biskupije, dosadašnjem župniku ogulinskom mons. mr. Tomislavu Rogiću. Zahvalio je i voditelju združenog zbora biskupije Ivanu Prpiću Špiki i orguljašu Milanu Dučiću.

Ispis