bener

Propovijed u HKM Krašiću, 10.

1.         Krašić je mjesto koje je dalo mnogo velikih i poznatih ljudi koji su ga učinili poznatim. Najpoznatije i najslavnije njegovo ime svakako je Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i hrvatski metropolit te kardinal svete Crkve. Ne samo daje proslavio svoje mjesto nego S Crkvu u Hrvata kao i cijeli naš narod.

Drago mije da imam priliku u Krašiću reći hvala što nanije dao velikana koji je svojim životom postao svjetionikom na svim našim razmeđima. On je uz to živio u tri različita sustava koji su nastojali, svaki na svoj način, mijenjati ljude, prilagođivati svojim ciljevima. Zato nam može biti primjer čemu u mijenama ovoga svijeta trebamo ostati vjerni. Neki su kroz ta tri različita sustava pokazali tri različita lica.

Način kako je Stepinac živio svoju vjeru, način kako se postavio kada je ona bila napadana, kao i načini kako se prema njemu postupalo-sve to povezano čini jednu dramu koja izražava svu dramatičnost života na ovim našim hrvatskim prostorima, dramu koja istina svoju najjaču poruku ima u izvedbi Alojzija Stepinca, ali koja se na razne načine ponavlja i obnavlja u životu svakog hrvatskog kršćanina. Stepinac je, naime, najizvrsniji izdanak onoga što bismo mogli nazvati hrvatsko kršćanstvo. Ono je u njemu pokazalo svoju raskošnu plodnost, žilavost i otpornost prema silama zla. On je to kršćanstvo svojom riječju i djelom izgrađivao, svojom dosljednošću i svojom patnjom branio. To kršćanstvo je u njemu bilo žestoko napadnuto i od liberalizma i od fašizma, a najizravnije i najbrutalnije od komunizma na montiranom sudskom procesu. Taj proces je jasno pokazao u što sve pravda ovoga svijeta može izobličiti kada se ravna po zakonima koje sama sebi piše, zanemarujući vječni Božji zakon.

čime je zasmetao taj hrvatski kršćanin Alojzije Stepinac tako raznovrsnim sustavima i ideologijama: liberalizmu, fašizmu i komunizmu?

a.         Stepinac je osuđivan zbog jasnih i dosljednih osobnih stavova. On nije osjećao potrebe da ide pitati nekoga političara ili ideologa nekog sustava što treba misliti o ključnim moralnim i etičkim pitanjima. Zato je i kod najtežih optužbi mogao mirno reći: „Moja je savjest čista!" čista je zato stoje uvijek nastojao činiti ono što pojedinim slučajevima Bog od njega traži, odnosno što mu preko njegove savjesti poručuje. On je slijedio svoju savjest koju je formirao u molitvi i čitanju Riječi Božje. Onima koji ne žele imati osobe nego slijepe poslušnike svoje politike ili ideologije takvi ljudi smetaju.

b.         Drugi razlog, koji je čini se bio i onaj glavni, zbog čega je Stepinac 1946. bio suđen i osuđen jest čisto političke naravi: bio je za samostalnu hrvatsku državu. No nije on bio ideolog takve države. Nije on pri tom mislio da se ona treba očitovati onakvom kakvom se očitovala NDH, odnosno kakvu su priželjkivale neke stranačke politike. On je svoje uvjerenje temeljio na općem priznatom pravu svakog naroda da ima svoju samostalnu državu, a hrvatski narod se plebiscitarno, kako on kaže, za takvu državu opredijelio i on sam za sebe reče da bi bio ništarija kada ne bi poštivao tu legitimnu želju svoga naroda. Da se njegov narod drukčije opredijelio, kao stoje to bilo više puta u prošlosti, on bi i tu volju jednako poštivao jer se osjeća članom toga naroda.

Kada su se u naše vrijeme očitovale neke pojave koje su išle na štetu suverenosti i samostalnosti hrvatske države, naši biskupi sa svog zasjedanja u Poreču 2000. godine upozoravaju naše i stane političare: „Hrvatski se narod plebiscitarno opredijelio za samostalnu hrvatsku državu, a to je tijekom domovinskog rata uz velike žrtve i ostvario....Pozivamo sve političke subjekte da ne poduzimaju ništa što bi ugrozilo Državu." Ne oslanjaju se biskupi pri tom ni na neke stranke, ni na neke politike, pa čak ni na neke pobjede, nego na jasno opredjeljenje naroda. To je Stepinčeva i naša Hrvatska.

c.         Treći razlog zbog kojeg je Stepinac smetao komunističkom režimu leži u tome što je bio prvi čovjek katoličke Crkva u Hrvatskoj, Stepinac je ne samo svojim mjestom zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika HBK imao veliki utjecaj u društvu nego je on bio i onaj glavni priključak na Opću Crkvu i Svetu Stolicu. Taj priključak trebalo je raskinuti u interesu uređenja koje je uvedeno. Odluka da mu se sudi donesena je nakon stoje on odbio svaku ponudu da se izdvoji iz zajedništva katoličke Crkve i da postane čelnik neke „narodne" crkve.

 

2. Pronađena su tri glavna krimena (zla) Alojzija Stepinca: jasan i dosljedan stav koji se ne uklapa u nametnutu ideologiju, opredijeljenost za hrvatsku državu i neraskidiva veza s katoličkom Crkvom i Svetom Stolicom. Nije, dakako, tada suđeno samo Alojziju Stepincu nego i svima drugima koji misle kao stoje ori mislio. Nije se također za takve „zločine" sudilo samo u Hrvatskoj i Jugoslaviji, nego svagdje gdje je komunizam zavladao. Komunistički sustav je tu metodu „usavršio" i služio se njome dokle je došao. Inače su svi režimi tome skloni, pa i oni koji su danas na sceni. Ta metoda se jasno očituje na našim prostorima, posebno u slučaju Alojzija Stepinca. Njezina bit je u tome da sve ono i svakoga onoga s kojim se ne slažeš imaš pravo kriminalizirati, optuživati do beskonačnosti. Tako je poslije dolaska komunističke vlasti nastala kriminalizacija Stepinca, hrvatske države i Crkve. Pri tome je sve dozvoljeno, prema neprijatelju se ne smije imati ni obzira ni milosrđa. Za njega trebaš stvoriti „okvir za mržnju", možeš ga sustavno blatiti, mijenjati mu prošlost prema potrebi, individualizirati mu krivnju na taj način da svučeš s njega sve dobro tako da od individua ostane samo orio loše, ne gledati stoje uzrok a što posljedica, što je bilo prije a što poslije, ne gledati na cjelinu nego tražiti negativnu točku i onda je protegnuti na cijelu osobu ili događaj, ne gledati na prilike u kojima se nešto dogodilo, itd. Sve se to može tako zakonima pokriti tako da „pravna država funkcionira". Prema potrebi, loše mišljenje se može i proizvoditi odnosno umnažati te preko raznih medija širiti.

U tako stvorenom moralnoj magli i mnogi dobronamjerni vidjeli su one slike koje su im nametane. Stradala je istina. To je stara i prokušana i uspješna đavolska metoda zavaravanja i upropaštavan]a ljudi. Tom metodom je od naroda koji je Isusa tražio za kralja u samo nekoliko dana učinjena masa koja je mahnito vikala: „Propni ga, propni!", kojom je i sam a Krist ubrojen među zločince. Nije onda čudo da pobornici takvih metoda imali uspjeha i u Stepinčevu slučaju. Zar ne osjetimo takav zadali i u naše vrijeme i na ovim hrvatskim prostorima?

Uspjesi takva rada mogu imati dugotrajne posljedice, ali su ipak samo privremeni. To je svijetu najjasnije upravo iz događaja Isusa Krista. Budući da „ponizi sama sebe postavši poslušan do smrti, do smrti na križu, zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakog drugog imena" (Fil 2, 8-10).

Sveta Crkva je preko svoga Božjega čovjeka, svete uspomene pape našega Ivana Pavla II., proglasila prolaznu vrijednost i samo privremeni, ili bolje rečeno prividni uspjeh gore spomenute metode u slučaju Stepinca jer gaje proglasila svojim blaženikom. Stepinac nije prihvatio način gledanja svojih tužitelja koji su u njemu željeli vidjeti samo zlo. Nije nikada smetnuo s uma daje Isus Krist Jaganjac Božji koji ne pripisuje i nameće krivnju ljudima da ih uništi, nego otpisuje i oduzima da ih spasi.

Na svu sreću, nije to jedini lik koji nam u našem hodu kroz vrijeme može poslužiti kao vjerni svjedok ljubavi prema Bogu i narodu. Mnogi od njih prekrio je zaborav, neki su izgubili svoju poruku zbog toga što su do naš došle krive slike o njima, a za neke se i dalje takve slike stvaraju. Prava obnova našega naroda ide u tome da slijedimo svijetle primjere i svoje sadašnjosti i svoje prošlosti. Suditi pravednoga je u nebo vapijući grijeh; nevin ponijeti križ za druge najjače je sredstvo za pobjedu dobra. Gdje je takvih bilo, zbivalo se veliko djelo spasenja. Svi oni koji su u prošlosti ponijeli svoj križ za svoga brata na ovim prostorima, koji su s takvim križem na svojim leđima prekoračili prag vječnosti, ti su naše najveće blago i njima trebamo najviše biti zahvalni. Zato smo pokrenuli akciju izgradnje Crkve hrvatskih mučenika, ne prvenstveno kao još jedne nove građevine nego nečega što će nas trajno motivirati da budemo otvoreni onim vrjednotama kojima su ta naša braća bila otvorena, kojima je vjerno služio i bi. Alojzije Stepinac.

čvrsto smo uvjereni daje nakon svih kleveta, podmetanja i laži, nakon svih osuda i presuda, zagrebački nadbiskup i hrvatski metropolit, kardinal Svete Rimske Crkve Alojzije Stepinac čuo glas ljubavi i dobrote: Valjaš slugo, dobri i vjerni, dobro si obavio službu koju sam ti povjerio u svom i mom hrvatskom narodu, uđi u radost svoga Gospodara! (usp. Mt 25, 21).

Tješimo i danas jedni druge ovim riječima!

 

IspisE-mail

CookiesAccept

NAPOMENA! Ova stranica koristi cookies i slične tehnologije.

Ako ne promijenite postavke preglednika, slažete se s njim. Dodatne informacije

Prihvaćam
  • Kolačići ili cookie veoma dugo se primjenjuju u web tehnologijama. Ova obavijest je propisana zakonom EU. Preporučamo da učinite "klik" na "Prihvaćam" čime potvrđujete da razumijete što su to kolačići. Dolje niže je isječak s wikipedie o tome što su to kolačići i koja je njihova uloga.
  • Kolačići s naših stranica služe isključivo u statističke svrhe s namjerom da bi poboljšali iskustvo posjeta ovim stranicama.
  • Ova obavijest je postavljena sukladno:

DIREKTIVA 2002/58/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)

  • HTTP cookie, također i cookie ili kolačić je jednostavna tekstualna datoteka koja se pohranjuje u pregledniku dok korisnik pregledava neki internetski site. Kada korisnik u budućnosti pregledava taj isti site, site može "izvući" ili dohvatiti podatke koji su pohranjeni u kolačiću, kako bi bio obaviješten o prethodnoj korisnikovoj aktivnosti. Kolačići mogu sadržavati informacije o tome koje je stranice korisnik posjetio, podatke o prijavi, pa i koje je gumbe korisnik kliknuo. Ovi podaci mogu ostati u kolačiću mjesecima, čak i godinama.
  • Kolačići se katkad miješaju s programima - no oni su samo komadić podataka - i sami ne mogu ništa uraditi. Ne mogu sadržavati viruse niti instalirati maliciozni softver na kompjuteru domaćinu. Međutim, kolačići za praćenje (tracking cookies) i posebno kolačići trećih strana često se koriste kao način da se načine dugoročni zapisi o korisnikovoj povijesti surfanja.
  • Ostale vrste kolačića odrađuju funkcije nužne za moderan Web. Možda su najvažniji autentifikacijski kolačići, pomoću kojih server zna je li korisnik ulogiran i ne. Također zna i pod kojim je računom korisnik ulogiran.