bener

Poruka gospićko-senjskog biskupa mons. Zdenka Križića za Katehetsku nedjelju

uzasasce 6(23.9.2017.) - Draga braćo i sestre, draga djeco i mladi, dragi katehete i katehistice!
Započela je nova katehetska i školska godina sa svim radostima i zahtjevnostima koje ona sa sobom nosi, s novim izazovima, traženjima i ponudama. Dakako, ova nova ne smije biti obična kopija prošle godine jer onda ne bi bila „nova“, uzmanjkali bi kreativnost i životni rast.
Godina je „nova“ jer je to početak školskog životnog hoda za mnogu dječicu koja prvi puta sa školskom torbom ulaze u školske razrede što je jedan posve novi, a ponekad i stresni životni korak za ta mala krhka bića. Potrebno je sve učiniti s vaše strane, da im taj početak novog životnog razdoblja bude ispunjen vedrinom, zanosom i optimizmom.

Mnogi mladi završavaju osmogodišnju školu. Primili su sakrament svete potvrde i nastavljaju polagano put personalizacije vjere. Potrebna im je blizina i pratnja istinskih uzora i svjedoka vjere. Nekada, nažalost, roditelji ne odgovore dostatno ovim njihovim duhovnim potrebama, a posljedica toga su određene praznine koje se stvaraju u nutrini djece sa svim rizicima za njihovu budućnost, stoga je tu pomoć svećenika i kateheta od velike važnosti. Ništa se ne postiže tvrdim forsiranjem, prijetnjama i ukorima, nego velikom ljubavlju i strpljivošću.
Mnogi završavaju srednju školu, odlaze na različite fakultete ili ulaze u radne odnose. To je za njih prijelomno životno razdoblje kada je vjera u pitanju. Ako nema solidne ukorijenjenosti u vjeri, dostatnog vjerničkog iskustva, opasnost je da se vjera pomalo gasi ili svede na puki minimalizam koji ne ispunjava srce. To ne znači da će vjera posve nestati, nego će osoba postajati sve hladnija i ravnodušnija u svojim odnosima prema Bogu te će onda, vjera imati sve manji utjecaj na životne odluke osobe i na njezino moralno djelovanje. Kada oslabi sakramentalni i molitveni život, nužno oslabi i poznavanje Boga, a time i povezanost s njim. Slika se Božja deformira, a vjera sve više prelazi u različite oblike praznovjerja i idolatrije.
Ovdje je i pitanje: kako pomoći ovim mladim vjernicima koji zbog studija ili potrage za radnim mjestom napuštaju ruralna područja i odlaze u veće gradove pa župnici matičnih župa, kao i katehete, gube s njima svaki kontakt? Mnogi odlaze u veća središta koja su izvan naše biskupije i nažalost, sve se rjeđe vraćaju svom zavičaju i tako ostaju vjernički anonimni.
I ovdje, kao svećenici i katehete, moramo se pitati: koliko smo ih vjernički učvrstili i s kakvim blagom vjere oni odlaze u nove sredine? Hoće li se uspjeti uključiti u neku zajednicu vjernika? Ili će se zadovoljiti samo s nekom vjerničkom osrednjošću? S vjerničkim minimalizmom „oni bi bili ne samo prosječni kršćani, nego 'kršćani u opasnosti'“, kako reče papa Ivan Pavao II. (Novo millennio ineunte, br. 34).
I ova kategorija mladih vjernika mora biti uključena u naša razmišljanja u smislu traženja načina da im se pomogne. Da li možemo i za njih nešto učiniti? To su djeca naše biskupije iako nisu trajno na našem teritoriju.
Jasno je da svećenicima i katehetama nije uvijek moguće kvalitetno doskočiti svim ovim potrebama. Bez prave podrške roditelja i šire obitelji vjernički život djece i mladih postajat će sve siromašniji s opasnošću da posvema izblijedi.
Godina obitelji
Naša biskupija ovu pastoralnu godinu želi posebnije posvetiti obitelji kao najvažnijoj životnoj postaji od koje bitno zavisi vjernička i općeljudska izgradnja osobe. U obitelji se udaraju temelji moralnih, duhovnih, psiholoških i emocionalnih vrijednosti. Ako se djetetu u ovom razdoblju ne formiraju dostatno sve navedene vrijednosti, onda je i budućnost djeteta posve neizvjesna.
Papa Ivan Pavao II. je u više navrata ustvrdio da budućnost čovječanstva ovisi o obiteljima. Jako je naivan ili nerazuman tko u ovo ne vjeruje.
Ove godine Crkva obilježava 100 godina od Fatimskih ukazanja pa je prilika citirati fatimsku vidjelicu, sestru Luciju, karmelićanku, koja je 2008. napisala kardinalu Caffarri, predsjedniku papinskog Instituta za brak i obitelj ove ozbiljne riječi: „Odlučujuća bitka između Gospodina i Sotonina carstva vodit će se na polju braka i obitelji. Ne dajte se nimalo zastrašiti, jer će svi koji djeluju u prilog svetosti braka i obitelji uvijek nailaziti na protivljenje. Napadat će ih se svim mogućim sredstvima, zato što je ishod tog sraza odlučujući.“
Lako ćemo uočiti koliko je prisutna ta borba danas. Brakovi su sve krhkiji. Postotak razvedenih je zastrašujući. Djeca ostaju bez prirodnog ambijenta za formaciju i odrastanje. To ostavlja određene negativne posljedice na budućnost djeteta.
Vidimo također, s kakvim se mukama suočavaju obitelji koje žive prilično zdrave obiteljske odnose. Često puta, zbog posla i obveza, s djecom provode minimalno vremena. Nekada čak niti nedjeljom ne mogu biti s njima. I ovo ostavlja tragove na psihološkom i emocionalnom rastu i razvoju djece. Zbog toga slabe afektivne veze djece s roditeljima što će roditelji itekako osjetiti u svojoj starijoj dobi.
Uz sve ovo, roditelji često ostavljaju posve po strani duhovni i vjernički odgoj djece prepuštajući to vjeroučiteljima i svećenicima. Svojim životom ne svjedoče svojoj djeci da im je Bog u životu važan, da s njim računaju i na Njega se oslanjaju. Stoga je i najveća prijetnja da će i njihova djeca, nakon krizme, usmjeriti svoj život putom bez Boga.
Ako roditelji ne pokažu svojoj djeci da im je Bog u životu važan, teško će ih itko drugi moći u to uvjeriti. Ako djeca, gotovo nikada, ne vide roditelje da se mole Bogu, da računaju s nedjeljnom svetom misom i sa sakramentima, onda će se neminovno, i kod djece gasiti svaki interes za Bogom. Tada se u teškim životnim situacijama neće imati kome obratiti.
Kako je važno da i roditelji bolje upoznaju Boga u koga vjeruju i budu svojoj djeci svjedoci u vjeri! Kako je važno da nam roditelji ne ostanu hladni i ravnodušni s obzirom na vjerski i duhovni odgoj svoje djece! Zato je Crkvi itekako stalo do roditelja kao prvih svjedoka i odgajatelja u vjeri.
Naša nacionalna Crkva priprema veliki Obiteljski susret u Solinu, u rujnu 2018., na koji ćemo se pripremati u mjesnim Crkvama. Stoga, potičem sve svećenike, katehete i katehistice, da ove pastoralne godine posvete posebnu pozornost našim obiteljima, kako na planu župske zajednice tako i dekanata. Neka se po župama, tijekom godine, ponude određeni programi za roditelje koji ih neće previše opterećivati, ali će im dati mogućnost da bolje upoznaju svoju vjeru i bolje razumiju određene poteškoće u konkretnom življenju vjere, kao i bolje razumijevanje Božjeg djelovanja u povijesti našeg spasenja.

Želim svima vama, draga djeco i roditelji, dragi svećenici, katehete i katehistice, puno Božjeg blagoslova u vašoj odgovornoj dužnosti naviještanja i svjedočenja vjere svima onima kojima vas Bog šalje, jer Bog ima u vas veliko povjerenje i veliku nadu.

U Gospiću, na blagdan Uzvišenja sv. Križa 2017. godine
Biskup:

Zdenko Križić, s.r.

Tags: katehetska nedjelja

Ispis E-mail

CookiesAccept