bener
  • Naslovnica

Propovijed biskupa Mile Bogovića na Krasnu

Svetište Gospe Krasnarske, Velika Gospa, 15.8.2018.
Misna čitanja: Otk 11,19a.12,1-6a.10ab; 1Kor 15,20-17a; Lk 1,39-56

1. Temeljna zvanja.

Braćo i sestre! Često slušamo i čitamo kako nam za brži društveni napredak nedostaju neka zanimanja i zvanja. To je bez sumnje točno. Potrebno je naglasiti koja su to najpotrebnija ljudska zvanja pa da vidimo ne treba li možda - prije nego skrenemo pozornost na električare, zidare i automehaničare… - pogledati kako je stanje s temeljnim ljudskim zvanjima: očinstvo, majčinstvo i sinovstvo (kćerstvo). Nije li i danas važno znati kako biti otac, kako biti majka, kako biti sin/kći? Neće se nitko, valjda, usuditi reći da ta zvanja nisu važna za napredak čovječanstva. Osim toga, nama katolicima se razmišljanje o tome stavlja i kao zadaća. Tu trebamo pomoći cijelom društvu.

Na današnji blagdan kršćanski je svijet u pokretu više nego ikada u godini. To kretanje usmjereno je prema Marijanskim svetištima. Jedan od glavnih razloga je svakako taj što u Mariji kršćanin čita onaj nepatvoreni majčinski osjećaj koji je svima potreban, kojega smo svi žedni i gladni, a koji se sve rjeđe susreće a sve češće javno omalovažava i obezvrjeđuje. U poplavi godišnjih priznanja i nagrada (športaš godine, političar godine. glumac godine…) kao da i u crkvenim krugovima zvuči staromodno: "Majka godine."

2. Majčinska ljubav.

Evanđelje nam danas predstavlja Mariju koja je krenula u Gorje rođakinji Elizabeti kad je dočula da će ona biti majka, a i ona je sama postala svjesna da će postati majka. Ta osjetljivost za potrebe drugih, nešto je tako lijepo i potrebno da je treba često isticati. A takva osjetljivost je najjača kod majke.
Kad bismo htjeli dočarati ljudima kako nas Bog voli, koju bismo riječ uzeli? Nema boljeg odgovora nego kad reknemo: "Voli nas majčinski." Ima li neka riječ bolja? Nema! To je mnogo jače nego da se kaže: voli vas prijateljski, kao kolega, susjedski. Najjača je tu riječ: majčinski.
Vi žene koje ste majke, zacijelo ste se više puta čudile kako to da dijete nije prestalo plakati kad ste mu poslale nekoga drugoga umjesto sebe da ga utješi. Taj drugi nije ga uspio razumjeti, ali i prije nego dijete progovori, majka ga razumije. Majčinska ljubav omogućuje razumijevanje i onoga što je drugima nerazumljivo.

Kad su moji iz Slunja bili u izbjeglištvu kod mene u Senju, mali Nikola je u određeno vrijeme sve zvao da bježimo u podrum. Prva je majka shvatila taj njegovo govor. Sjećao se on iz Slunja da je trebalo bježati u podrum kada su se pojavili avioni. Na zvuk aviona netko ga je pograbio i odnio u podrum. Kada je u Senju zazujao hladnjak, on je počeo plakati i davao znakove da treba bježati u podrum. Njegov govor najprije je odčitala majka. I najlakše je našla razumljivi jezik za njega da hladnjak nije avion i da u Senju ni avioni nisu opasni. Po znakovima koje dijete šalje, majka čita je li ono gladno, bolesno, treba li ga presvući… Onaj koji ga ne razumije, dat će mu dudu i kada ima temperaturu, ali time mu nije pomogao.
Jednom riječi, majka znade 'čitati' svoje dijete, ona ga najbolje razumije, jer ga majčinski ljubi.
U toj školi može se više naučiti kako 'čitati' svaku osobu i okolinu. Bez te škole ostat ćemo nepismeni sa svim fakultetima. Sam Bog još u Starom zavjetu uspoređuje po Izaiji proroku svoju ljubav prema narodu s ljubavlju majke prema djetetu, ali njegova ljubav nadilazi i tu ljubav: "Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću" (Iz 19,15).

3. Majčinsko 'čitanje'.

Danas imamo mnogo sredstava koji olakšavaju međusobno sporazumijevanje: znamo pisati, učimo strane jezike, imamo telefone, mobitele, iPhone, Facebooke i mnogo drugih pomagala. Ipak se mnogi tuže da nisu shvaćeni od svojih predpostavljenih, da ih njihova okolina ne razumije. Mnogi padaju u depresiju, nezadovoljni su, razočaraju se. No osjećaju i sami da ne razumiju druge, pa često i u svojoj obitelji. I to se neće popraviti pojačavanjem zvučnika, novom količinom mobitela i iPhona. Kao da je danas u porastu nepismenost u smislu neznanja 'čitanja' ljudi oko sebe. Nešto tu drugo nedostaje: međusobno poštovanje, pažnja... Nedostaje ono bitno iz majčine 'škole čitanja', kao i pouke kako se može razumjeti ljude.

Taj nedostatak međusobnog razumijevanja narod najbrže osjeti kod onih kojima je dao svoje povjerenje, koji u rukama imaju vlast i moć. Ako oni nemaju u sebi sposobnost 'čitanja' naroda, neće moći doznati njegovu volju i želju. Imali smo više slučajeva da se - slikovito govoreći - iz aviona moglo vidjeti što narod misli i što želi, ali oni koji bi to trebali odčitati, nisu razumjeli. Znaju pročitati poruke koje dolaze izvana, ali ne uspiju pročitati poruke koje im narod šalje. Kao da oni tamo daleko bolje vide što je ovdje. Još gore je kada kažu da narod i ne treba slušati što misli, jer oni to bolje znaju i bez slušanja naroda. Istina je da je narod teško 'pročitati' i razumjeti s pozicija borbe za vlast, moć i bogatstvo. Zato Isus nije zasjeo na stolicu ni Heroda ni Pilata, ni moćnika ni bogataša jer se s takvih pozicija nije ni onda moglo 'čitati' što narod misli i što mu je potrebno; Isus je otišao onamo gdje je narod 'otvorena knjiga' i jasno se vidi što narod jest i što želi.
To znanje 'čitanja' naroda, dakako, ne odnosi samo na državne poglavare, nego na svake poglavare, pa i crkvene.

5. Koriti i praštati.

Nije znak prave ljubavi prema djetetu ako ga u rastu majka ne kori i popravlja, ako mu ispunja svaku željicu. Tako se najlakše upropasti čovjeka. U tom smislu Marija uvijek zove da priznamo svoje grijehe i propuste. I tebe, hodočasniče, zove majčinskim glasom da se ispovjediš. Mnogi se odazovu pa se u marijanskim svetištima najviše ispovijeda. Ne vodi te ona da se pojaviš pred strogim sucem, nego pred milosrdnim Ocem koji te ljubi kao što majka ljubi svoje dijete. Pred takvom ljubavlju, kršćanin se ne treba bojati otkriti svoje slabosti, svoje rane, svoje grijehe. Bogu na ispovijedi možeš sve reći kao majci jer te on majčinski ljubi. Eto to je poruka Majke Marije.

6. Čuvarica ognjišta.

Za majke se govori da su čuvarice ognjišta, da su duša obiteljskog i svakog drugog zajedništva. Papa Franjo ističe da žene i majke imaju jedinstvenu ulogu u čuvanju sjećanja, povijesnih korijena i vjere, daju im snagu i sposobnost oduprijeti se kulturološkoj kolonizaciji, da sačuvaju naslijeđene vrijednosti i ne izdaju sami sebe. Svaki onaj koji voli ovaj narod, vidi tu za njega veliku prijetnju.
Znademo da se i prva Crkva okupila oko Marije. U vrijeme komunizma zbio se za nas kao Hrvate i katolike povijesni susret u nacionalnom marijanskom svetištu – u Mariji Bistrici (1984.). Mnogi kažu da su se tada postavljali duhovni temelji hrvatske samostalne države i da je u Bistrici održan do tada najveći skup Hrvata u povijesti. Nadmašit će ga onaj skup koji će se dogoditi 1994. na Hipodromu u Zagrebu kada nas je u vrijeme rata posjetio Ivan Pavao II. Taj papa će, opet u Marijinom svetištu Bistrici, 20 godina poslije (1998.), proglasiti blaženim Alojzija Stepinca, našu hrvatsku vjerničku vertikalu. Mnogo toga smo ostvarili pod Marijinim okriljem. Zato naš narod rado pjeva: "Rajska djevo, kraljice Hrvata!"

Njezinu ljubav i zaštitu osjetili su naši branitelji kada su se okitili njezinom krunicom. I za ovaj dan mnogi od njih uputili su se u marijanska svetišta. Pozdravljam posebno one koji su pred više dana krenuli prema ovom Svetištu: jedni s južne strane od crkve Sv. Franje pa Velebitom do Krasnarske Gospe, a drugi sa sjeverne strane iz Viškova i Srdoča. A ima u ovoj skupini mnogo drugih branitelja koji su se utekli Marijinoj majčinskoj zaštiti.
Na ovim ličkim i velebitskim prostorima u drugom dijelu 16. i u prvom dijelu 17. stoljeća, zbog turske opasnosti, vladala je pustoš. Tek poslije naseljava se ovamo kršćanski hrvatski narod i tada se javlja i ovo svetište. Marija okuplja i formira novo zajedništvo. Kada je na ovim prostorima 2000. uspostavljeno biskupijsko zajedništvo, izabrali smo Gospu Krasnarsku da bude majka i zaštitnica naše Gospićko-senjske biskupije. I mi smo se preporučili njezinom majčinskom zagovoru i majčinskoj zaštiti.

7. Demografska kriza.

Današnja loša demografska slika našeg naroda i države u najvećoj mjeri je odraz krize obitelji i majčinstva. Ta slika neće se popraviti samo materijalnom potporom obitelji, a još manje ako se zadire u identitet i narav čovjeka i obitelji, odnosno ako se na njih vrši svojevrsno nasilje, čemu smo svjedoci. U tom smislu treba čitati i ovo hodočasničko svjedočenje vjerničkog naroda o nasušnoj potrebi jačanja majčinskih osjećaja i uloge majke te odnosa u našem hrvatskom društvu. To je pravi lijek koji nam Marija nudi.
Naša Crkva prepoznaje svojevrsnu krizu obitelji, kao i majčinstva i očinstva, pa će se za mjesec dana u Solinu održati treći Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pod geslom „Obitelj – izvor života i radosti“. Neće nikakvi fondovi riješiti demografsku krizu ako se ne razvija poštovanje prema glavnom zvanju: majčinstvu.

Zaključak

Marija nije samo 'Majka godine' u nekom kraju ili narodu, ona je Majka vjekova i majka Crkve i svega kršćanstva od njegova početka do kraja.
Veliki papa Sv. Ivan Pavao II. u svojoj enciklici "Evanđelje života" ističe junaštvo "svih hrabrih majki koje se bezrezervno posvećuju vlastitoj djeci, koje trpe donoseći ih na svijet, a zatim su spremne poduzeti svaki napor, suočiti se sa svakom žrtvom, da bi njima prenijele ono najbolje što u sebi čuvaju" (br. 86).

Marijo, majko Crkve i kraljice Hrvata, molimo te da se u našem narodu više poštuju majke, jer njihovu ulogu nitko ne može zamijeniti ili nadomjestiti. Probudi, Marijo, u nama iskrenu zahvalnost prema majkama koje su "od stoljeća sedmog" obdarivale životom ove naše hrvatske prostore; probudi majčinske vrline i majčinski ponos u ženama koje će radosnim i plodnim majčinstvom osigurati život našem narodu na ovim prostorima i ubuduće. Amen.

E-mail

Biskupova poruka za Veliku Gospu u Biltenu Gospe Krasnarske

Velika Gospa - 2018. Biskup Zdenko Križić uputio poruku vjernicima, hodočasnicima u marijanska svetišta u povodu predstojeće svetkovine Velike Gospe. Tekst je pisan za bilten Gospe Krasnarske, prenosimo ga u cijelosti u tekstualnom i audio obliku na dnu teksta:

Draga braćo i sestre!

Svetkovina Velike Gospe je bez sumnje dan kada su nam crkve najposjećenije, a marijanska svetišta prepuna hodočasnika. Mnoga od tih marijanskih svetišta su prepoznata u narodu kao posebna sveta mjesta, mjesta u kojima se na poseban način može iskusiti Božja blizina i njegova ljubav.

Mnogi vjernici se odlučuju poći pješice na ta sveta mjesta i na taj način prikazati Bogu nešto od svoje žrtve kao zahvalnost Bogu za primljena dobročinstva, ili kao znak svoje raskajanosti i molitve za neke potrebe od posebne važnosti, za neku osobu ili obitelj.

Svetišta su milosna mjesta u kojima osoba može doživjeti milosni trenutak koji je kadar promijeniti ljudski život.

Continue Reading

E-mail

Božićna poruka: „Pastiri se vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli“ (Lk 2,20)

biskup zdenko krizicDraga braćo i sestre!

Božić je, nema sumnje, najdraži blagdan u godini za ogroman dio kršćana bez obzira na razinu njihove vjere. To je blagdan koji, usprkos galopirajućoj sekularizaciji, još očarava današnjeg čovjeka: od djece do najstarijih. Svi se brižno pripremaju za taj blagdan i iščekuju ga sa čežnjom.

Božić je blagdan koji zbližava i ujedinjuje obitelji, proizvodi u srcima ljudi pozitivne osjećaje u odnosu na sebe i na druge. Svijetla i ukrasi s kojima su okićene naše kuće i naši gradovi pobuđuju u nama osjećaj nade u bolje i ljepše bez obzira na stvarnosti koje su često tamne i depresivne.

Continue Reading

E-mail

Homilija vjeroučiteljima metropolije u Senju

metr vj bVjeroučiteljima 25. lipnja 2018. Senj.  Za sve nas koji druge poučavamo u vjeri i drugima naviještamo Radosnu vijest prijeti jedna diskretna opasnost da malo zanemarimo sami sebe. Kao što se često događa da meditaciju Božje riječi, koju trebamo kroz homiliju prenijeti drugima, tretiramo kao molitvu koja onda nadomješta druge oblike naše osobne molitve, pa se lako završi u životu bez molitve. Apostol Pavao je bio jako svjestan ovih opasnosti te redovito provjerava sebe i pravi ispit savjesti da mu se ne dogodi da sam bude odbačen pošto je drugima propovijedao (1Kor 9,27).
Stoga su ovo skupovi kada trebamo više sami sebi govoriti, a ne samo istraživati načine kako drugima prenijeti poruku evanđelja i biti im jasniji i razumljiviji.

Continue Reading

E-mail

Poruka gospićko-senjskog biskupa mons. Zdenka Križića za Katehetsku nedjelju

uzasasce 6(23.9.2017.) - Draga braćo i sestre, draga djeco i mladi, dragi katehete i katehistice!
Započela je nova katehetska i školska godina sa svim radostima i zahtjevnostima koje ona sa sobom nosi, s novim izazovima, traženjima i ponudama. Dakako, ova nova ne smije biti obična kopija prošle godine jer onda ne bi bila „nova“, uzmanjkali bi kreativnost i životni rast.
Godina je „nova“ jer je to početak školskog životnog hoda za mnogu dječicu koja prvi puta sa školskom torbom ulaze u školske razrede što je jedan posve novi, a ponekad i stresni životni korak za ta mala krhka bića. Potrebno je sve učiniti s vaše strane, da im taj početak novog životnog razdoblja bude ispunjen vedrinom, zanosom i optimizmom.

Continue Reading

E-mail

Marija u štovanju Crkve - povijestni pregled

BISKUPOVA PROPOVIJED NA HODOČAŠĆU SVEĆENIKA GSB
Krasno, 14. svibnja 2018.

Marija u štovanju Crkve
(povijestni pregled)

Jasno, nemoguće je u jednom nagovoru odgovoriti ovom naslovu, pa ću samo u kratkim crtama odnosno u natuknicama, predstaviti hod Crkve s obzirom na marijanski kult.

Evanđelja ne govore mnogo o Mariji, jer je sva koncentracija usmjerena na Isusa, na njegov navještaj i njegovo djelo. Međutim i u Evanđeljima nalazimo dovoljno o Mariji da možemo jasno otkriti njezinu ulogu u Isusovom djelu spasenja. Nakon Isusova uzašašća Marija je prisutna u zajednici učenika s kojima iščekuje dar odozgor, tj. Duha Svetoga. Poslije toga događaja, o Mariji nemamo ništa, nju se ne spominje. Ništa se ne kaže kako je Marija živjela i djelovala u tom vrjemenu prve Crkve do svoje smrti. Ne spominje se niti njezina smrt. Rekoh, Crkva je preokupirana navještajem Isusa kao Božje radosne vijesti, onoga što je on činio i naučavao, njegovim uskrsnućem i pobjedom nad smrću te navještajem vječnog života koji Isus daruje onima koji u njega vjeruju.

Continue Reading

E-mail

Biskupova poruka vjeroučiteljima u biskupiji

Dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice!

Ovu temu: Vjeroučitelj – Isusov učenik u službi Evanđelja i Crkve, pripremio sam onako spontanu, stavljajući na papir misli koje su mi izlazile iz srca, a koje se odnose na vaš konkretan život, na vaš poziv i poslanje.

Naslov teme promatra vjeroučitelja prije svega kao Isusova učenika sa vrednotama koje se traže da bi netko bio Isusov učenik, a potom slijedi poslanje u službi Evanđelja i Crkve.

Kao što vidimo, naglasak je stavljen prvo na biti“, a potom nadjelovati“. I u svim dokumentima Crkve nalazimo istu hijerarhiju: „biti“ uvijek ima prednost u odnosu na „djelovati“, iako se ovo dvoje, u konkretnom životu, ne može razdvajati.

Odmah iza Koncila papa Pavao VI je uputio redovništvu jedan dokument sa nazivom „Evangelica testificatio“ – „Svjedočanstvo evanđelju“, stavljajući naglasak na svjedočenje koje mora pratiti navještaj. Poznata je izjava pape Pavla VI. da: ljudi danas više vjeruju svjedocima nego učiteljima, a učiteljima samo u koliko su svjedoci“.

Isus prije uzašašća je ostavio svojim učenicima samo jedan zadatak: Bit ćete mi svjedoci“ (Dj 1,8). Ovdje svjedok nije onaj koji samo govori u prilog Isusu, nego onaj koji pokazuje ljudima njegovo lice.

Crkva danas ima nasušnu potrebu svjedoka, tj. osoba koje govore o Bogu najviše svojim životom.

Jedan duhovni učitelj poučavajući svoje učenike s kojima je provodio po cijele dane, primijetio je kako svi učenici imaju pitanja, a jedan nikada nije postavio niti jedno pitanje. Onda ga je vjeroučitelj upitao kako to da on nikada ništa ne pita. Ovaj je odgovorio: „Oče, meni je dovoljno da vas gledam“.

Promatrajući život vjeroučitelja, odgajatelja ili roditelja, najviše se nauči. Svi mi više učimo gledajući nego slušajući.

Papa Ivan Pavao II u pismu NMI napominje svim kršćanima, a ovo napose vrijedi za vjeroučitelje: Bilo bi besmisleno zadovoljiti se životom prosječnošću živeći pod znakom minimalističke etike i površne religioznosti“ (NMI 30). Kada je u pitanju djelovanje papa upozorava na opasnost „da se nešto radi tek da se radi. Trebamo odbiti tu napast pokušavajući poglavito „biti“ prije nego li činiti“ (NMI 15).

Vaše djelovanje mora proizlaziti iz jake vjere i iskustva Boga. Papa Franjo neprestano ponavlja da samo duboki kršćanski život ima svjedočku moć da privuče ljude Bogu. („Razgovarajući s njom osjećao sam nostalgiju Boga“).

Nije dovoljno samo dobro pripremiti lekcije (i to je jako važno), nego govoriti iz dubokog uvjerenja, govoriti iz života, da bude vidljiva želja da se živi ono što se govori.

Na tome je Isus silno radio kod svojih učenika. Prije svega oni su mogli vidjeti da on uistinu živi ono što njima i narodu naviješta. I narod to dobro primjećuje. Evanđelisti navode reakciju naroda nakon Isusovih nagovora. Tako kod Mt čitamo: Kada Isus dovrši svoj govor, veliko je mnoštvo naroda bilo zaneseno njegovim učenjem, jer ih je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci“ (/,28-29).

Pismoznanci su zapravo oni koji imaju vlast, ali nemaju duhovnu vlast, duhovni autoritet, jer sami ne žive ono što drugima navještaju. Kada se ne živi ono što se naučava, onda nauk gubi na svojoj uvjerljivosti.

Zato i Isus upozorava i narod i svoje učenike da ne oponašaju pismoznance i farizeje. Doduše oni dobro govore ali životom iza toga ne stoje. Stoga Isus veli: „Vršite i držite sve što vam reknu, ali se ne ravnajte po njihovim djelima, jer govore, a ne čine“ (Mt 23,3). Opasnost za katehete i svećenike ...

Doduše, ovi će puno toga i činiti, ali kako veli Isus: Sve što čine, čine zato da ih vide ljudi“. Život se ne može na dugo skrivati. Duhovnost nije nešto nevidljivo. Isus će ovakvima uputiti onaj svoj poznati: Jao vama ...“.

Sam nazivVjeroučitelj“ definira bit vašeg poslanja. Vi ste učitelji u vjeri, u poznavanju Boga. Vjera nije teorija, nego život. Pouke se daju riječima, ali iza riječi mora biti vidljiv autentičan vjernički život.

Vjeroučitelj je poseban poziv i za kvalitetan rad je potrebno posebnije voljeti taj poziv, a ne raditi ga da ga se odradi i da se ima sigurno radno mjesto.

Ravnatelj škole u jednom mjestu, kako mi priča jedan biskup, nazvao ga i pitao tko je jednom vjeroučitelju dao mandat? On izgleda ima mandat da djeci zgadi vjeru“. Život mu je pun sablazni.

Nije dovoljno završiti katehetski studij da netko bude pripremljen za katehetu. To je znanstvena izobrazba, ali to nije dovoljno. To isto vrijedi za svećenika. Studij daje znanstvenu podlogu, ali onu duhovnu, vjerničku, moramo ostvarivati sami.

Istočnjački gurù … Neki nikada ne dobiju mandat za propovijedanje i vjerničku formaciju ljudi.

Isus učenike prvo formira … Ne dopušta im da govore da je on Krist dok još nisu dovoljno formirani. Petar, u ime učenika čini ispovijest vjere, kada odgovara na Isusovo pitanje: Što vi kažete tko sam ja?“ Petar veli: „Ti si Krist, Sin Boga živoga“. Isus ga pohvali: Blago tebi Šimune …“, ali onda Evanđelist nadodaje: „Tada naredi učenicima da nikomu ne kazuju da je on Mesija“. Marko veli da im zaprijeti da to nikome ne kazuju.

To im Isus ponavlja u još nekoliko navrata. Učenici se moraju formirati da im život bude u skladu s onim što naviještaju. To kod njih još nije jer se oni svađaju tko je među njima najveći, tko će zauzeti bolju poziciju u njegovu kraljevstvu, itd. Oni gledaju samo svoje interese. I ljubav prema Isusu je samo iz interesa. Takvi nisu prikladni biti navjestitelji.

Jasno se primjećuje koliko neka osoba radi na sebi. To se ne može sakriti bez obzira koliko se netko trudio da se to ne primijeti.

Vjeroučitelj koji se ne trudi živjeti i životom svjedočiti vjeru, u školi više šteti nego koristi. Bolje je ne imati nikoga nego imati svakoga. To se odnosi i na svećenike: bolje ih ne imati nego imati površne i osrednje. Koga će takvi oduševiti za Boga!

Bez trajne formacije nastupit će trajna frustracija. Ništa gore nego kada ti frustrirani vjeroučitelji govore o Božjoj dobroti i ljubavi. Tko će im vjerovati!

Stoga Isus upućuje učenicima poziv: Bdijte!“. Bdjeti znači: provjeravati se, biti spreman, vrednovati se pred Bogom, jer mi smo ono što smo pred Bogom, a ne ono što smo u svojim očima ili u očima drugih.

Vjera je stvarnost koja ne ide sama od sebe, nego zahtjeva trajno traženje Boga, trajnu borbu da se bude u skladu s Božjim zapovijedima. Pavao za sebe veli da je dobar boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.

Potrebna je ne mala borba da se vjera sačuva živom, da život bude svjedočki. Kada jedan vjernik ne živi dosljedno, njegov život nevjernosti utječe i na njegov razum, na njegovo razmišljanje. Svatko razmišlja iz svoje prakse.

Veliki mislilac Pascual će reći: „Tko ne živi ono što vjeruje brzo će početi vjerovati ono što živi“. A to može ne imati nikakve veze sa Evanđeljem.

Mi svi znamo kako je u Hrvatskoj ogroman postotak onih koji se deklariraju vjernicima. Ali na žalost, ogroman postotak njih živi neku vjeru koja je mješavina magije, praznovjerja, idolatrije, parapsihologije, … Koliko zaista ima pravih vjernika?

Isus nije bez veze postavio pitanje: „Kada Sin Čovječji ponovno dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ Praznovjerje će sigurno naći, ali vjere … Imamo sve više vjernika bez molitve, bez sakramenata, bez Euharistije, bez moralnih i duhovnih vrijednosti.

Ovo je put gubljenja autentične slike Božje, put do idolatrije. Pravi se Boga prema svojoj osobnoj mjeri. Pravi se Boga koji se s nama u svemu slaže, sve odobrava, na sve pristaje.

Nema vjere bez jačeg iskustva Boga, bez dubljeg osobnog uvjerenja. Nije dovoljno prihvatiti vjeru snagom tradicije. Ona se mora personalizirati da bi se mogla svjedočiti.

Današnji čovjek je vjernik u smislu da vjeruje da postoji nekakav Bog, ili kako mnogi kažu: „mora postojati NEŠTO“.

Nije potrebno uvjeravati današnjeg čovjeka da postoji „nešto“, ili da postoji Bog. Svemir i životna stvarnost na zemlji čovjeka nadilaze, osjeća se malen. Zato čovjek danas želi znati prije svega gdje je taj Bog, gdje ga se može susresti, gdje se može čuti njegov glas.

Potrebno je ljudi koji će to moći drugima pokazati, odnosno izazvati u njima želju da sami potraže Boga. Izazvati želju za Bogom: to je zadatak učitelja u vjeri.

Svjedočiti Boga ne znači drugima u svemu objasniti Boga. Tko to očekuje, nikada neće povjerovati. Vjera u sebi mora imati i misterij. Kada bismo sve razumjeli ne bi nam niti trebala. Mnoge stvari ćemo moći razumjeti samo snagom vjere.

Ovo je iskusio veliki Augustin za koga znamo koliko se borio u svom traženju Boga. On poslije piše: „Ne vjerujem zato što sam razumio, nego razumijem zato što vjerujem. Ako ne budete vjerovali nećete razumjeti ništa“.

Stoga nije najbolji put nešto dokazivati o Bogu, nego pomoći osobi da počne sama tražiti odgovore na neka temeljna životna pitanja, prije svega s obzirom na smisao ljudskog života. Zar zbilja netko može prihvatiti da je krajnji cilj života: da nestane!

Potrebno je pomoći osobama da uđu u sebe i tu traže odgovore na mnoga bitna životna pitanja.

Kada su u pitanju djeca: pomoći im da zavole Boga preko vas. Da im vi ostanete u sjećanju kao uzori ljubavi, dobrote, strpljivosti. Djeca su kao vosak: u njih se lako utisnu kreposti, ali i mane.

Ovo su moje želje i moje molitve za vas jer držimo vaše poslanje od neizmjerne važnosti za vjeru i Crkvu u našoj biskupiji, u našem narodu.

E-mail

Pretraživanje stranice