U Gospiću predstavljena knjiga biskupa Bogovića o pravoslavlju u Hrvatskoj

Četvrtak, 26. 4. 2018.

U uvodnoj riječi sve nazočne je pozdravila predsjednica gospićkog ogranka MH Ana Lemić te dala pregled sadržaja Bogovićeve knjige.
Potom je o tome djelu govorio Božidar Petrač, urednik knjige i nakladničke djelatnosti u Alfi. Uvodno govoreći o autorskom i znanstvenom profilu autora, Petrač je dr. Milu Bogovića opisao kao čovjeka beskompromisnosti, čvrstih moralnih stavova i nepokolebljive vjere u istinu i dobrotu kao dvije stožerne krjeposti koje i danas izazivaju prijezir i odbacivanje, porugu, omalovažavanje i diskvalifikacije. „Biskup Mile Bogović jedan je od crkvenih veledostojnika koji je vrlo često bio predmetom takvih postupaka, ali i osoba koja je u medijima istupala zauzimajući se za vrlo jasne stavove u pogledu obrane temeljnih ljudskih vrijednosti i promicanja stvaralačke uloge vjere i Crkve u hrvatskom narodu", rekao je Petrač te istaknuo da je dr. Bogović, kao crkveni povjesničar, intelektualac i duhovni pastir, s velikim razumijevanjem prosuđivao hrvatsku prošlost i sadašnjost, nastojeći objektivno govoriti i ocjenjivati goruće probleme u našem društvu. Nikada ne izbjegavajući „izreći u određenim situacijama kritička promišljanja o hrvatskoj suvremenoj stvarnosti, nije izbjegavao politički i ljudski angažirati se za istinu i svjedočiti o našem vrjemenu, duhu našega vrjemena, otvoreno i kritički, iskreno i bez zadrške", naglasio je urednik Petrač. Istaknuo je da i nova Bogovićeva knjiga svojim naslovom izaziva veliko zanimanje i pozornost cjelokupne ne samo hrvatske javnosti, „koliko s obzirom na stalnu aktualnost teme, toliko i kao povijesno djelo crkvenoga povjesničara koji nastoji u dalekoj ili nedavnoj prošlosti i sadašnjosti osvijetliti sine ira et studio odnose između katolika i pravoslavnih u Hrvatskoj i Srbiji, odnosa kako na razini mjestnih crkava u tim dvjema državama, tako i hrvatsko-srpskih odnosa općenito kao svakako jednoga od bitnih čimbenika mira i stabilnosti na jugoistoku Europe." Istaknuvši kako tema iz naslova Bogovićeve knjige iznimno važna jer obrađuje vrlo osjetljivo područje. Štoviše, to je autorov pokušaj „ukazivanja kako savladati povijesni labirint i kako iz njega izaći sa što manje ožiljaka i rana, a sa što većom vjerom i nadom u bolje sutra jednomu i drugomu narodu, jednoj i drugoj Crkvi, riječju, svim drugim narodima kojih se ti odnosi posredno ili neposredno tiču", rekao je izlagač, dodavši kako je svima jasno da će povijest tih odnosa „ostati labirint, unatoč svim dobrim nakanama, nastojanjima i željama da konačno dospijemo do mirnijih i svjetlijih, prozirnih, a ne zamućenih voda, da se oslobodimo klišeiziranih povijesnih rovova i stavova i da se posvećujemo dijalogu koji se neće vazda pretvarati u verbalni terorizam."
Ne želeći ulaziti u sve povijesno relevantne činjenice o kojima biskup Bogović u svojoj knjizi piše, raščlanjujući termine pravoslavlja i svetosavlja Srpske pravoslavne Crkve kao bitne sastavnice politika srpske države od Garašaninova vremena do velikosrpske Miloševićeve politike, Petrač je, glede sljubljenosti srpske države i Srpske pravoslavne Crkve istaknuo „kontinuiranu fascinaciju teritorijem - još od vrjemena Dušanova carstva - koja se očitovala u kobnom pokušaju ostvarenja teze 'Gdje su Srbi tu je i Srbija', odnosno u kobnom nastojanju da svoju dijasporu pokuša riješiti ratnim osvajanjima ili teritorijalnim proširenjem". Naime, kada se „vjersko poistovjećuje s političkim programima i kada se ne odvajaju vjerski sadržaji i poruke od političkih pretenzija, jasno je da će takvo srpsko pravoslavlje ostajati i dalje kamen smutnje u stvaranju dobrih temelja za suživot Srba sa svim drugim ne srpskim narodima, dakako, onda i s Hrvatima, odnosno fascinacija teritorijem opterećuje i dalje ostaje konstanta i srpske politike i SPC-a", naglasio je izlagač.
Na kraju je istaknuo važnost i potrebu dijaloga, rekavši da kultura dijaloga može donijeti velikoga ploda, kako u hrvatsko-srpskim odnosima, tako i u odnosima dviju država, dvaju naroda i dviju Crkava, ali „samo ako se srpske politike što prije oslobode fascinacije teritorijem i kulture laži koju su njihovi glavni predstavnici neumorno širili i koju nastavljaju njegovati. To bio mogao biti jedan od autorovih zaključaka, bitnih za drukčije i nove odnose međusobnoga uvažavanja i priznavanja". Petrač je zaključio da Bogovićeva knjiga, premda ne odgovara na sva pitanja koja se tiču odnosa katolika i pravoslavaca, Hrvata i Srba, „daje jasne uvide u povijesni kontekst iz kojega se vuku teška naslijeđa sve do naših dana, ali otvara i nove ob zore unutar kojih bi se promjenom/katarzom i oslobađanjem od lažnih mitova i nametnutih istina i poluistina mogli stvoriti novi temelji dijaloga i iskrenoga uzajamnoga poštovanja."

Potom je ravnatelj Državnog arhiva u Gospiću Ivica Mataija, progovorio o temi koju, kao je istaknuo, javno mnijenje u Hrvatskoj nastoji potisnuti iz javnoga diskursa, unatoč tome što ona se svakodnevno nameće kao vrlo važna i pripada skupini pitanja na koja se nude tek rijetki i vrlo šturi odgovori. Riječ je, istaknuo je Mataija, o pitanju našega nacionalnog hrvatskog i vjerskog katoličkog identiteta, ali i onog nama susjednog srpskog pravoslavnog. „Koje se njegove važne sastavnice, kako one utječu na našu egzistenciju, na razinu naše prepoznatljivosti i koje su to sastavnice našega identiteta posljedice kontakata s dugim identitetskim skupinama? Kako je i na koji način na naš nacionalni identitet utjecao identitet drugih", posvijestio je predstavljač. Dodavši da se u kontekstu predstavljanja Bogovićeve knjige nameće pitanje kako je na Hrvatsku i hrvatski identitet utjecalo srpsko pravoslavlje i svetoslavlje, posebno u kontekstu uzroka i posljedica Domovinskog rata, Mataija je zaključio da knjiga dr. Mile Bogovića – pa i kad je riječ o ličkim Vlasima, katolicima i pravoslavcima, njihovom doseljavanju, pripadnosti, crkvenoj organizaciji, povijesnim okolnostima doseljavanja Srba u Liku itd. - nudi na navedena pitanja brojne znanstveno utemeljene odgovore te ona „na specifičan način suvremenim događajima pronalazi uzroke u kompleksnoj i slojevitoj povijesti odnosa katolika i pravoslavaca, koji su se na specifičan način odrazili na politička i pitanja prije svega hrvatske državnosti."

Posljednji predstavljač Bogovićeve knjige bio je priređivač dr. Ante Bežen, koji je opisao kako je došlo do objavljivanja knjige te je iz sadržaja istaknuo Promemoria biskupa Bogovića hrvatskim biskupima, nakon što je na intervenciju SPC-a Sveta Stolica privremeno zaustavila postupak kanonizacije Bl. Alojzija Stepinca pa je stručni Bogovićev prilog bio našoj Biskupskoj konferenciji osnova za raspravu o tome. Navodeći još neka aktualna pitanja iz predstavljene knjige, Bežen je na koncu istaknuo i njezine glavne poučnosti, naglasivši da ne bi bilo dobro Bogovićevu knjigu shvatiti kao tvrdnju da su svi Srbi i pravoslavci zadojeni iznesenim poimanje odnosa Crkve i države, premda je „ta misao ipak konstanta koja se ne gubi i ima nekad više, a nekad manje zagovornika, koji su, bez sumnje, i danas brojni. Slučaj s osporavanjem Stepinčeve svetosti najjasnije je razotkrio neuralgične točke u odnosima Hrvata katolika i Srba pravoslavaca pa se iz te lekcije dade obostrano mnogo naučiti - ako smo poučljivi", rekao je dr. Bežen i zaključio da „povijesne, sporove među narodima u konačnici ne mogu riješiti samo povjesničari (i političari), već to mogu riješiti dobri ljudi na obje strane, pogotovo sveci i mučenici".

Na kraju se nazočnima kratko obratio i sam biskup Bogović, objasnivši da je odgovore na temeljna pitanja iz te svoje knjige tražio najprije u svojemu djetinjstvu u slunjskome kraju, gdje ga je zanimalo „zašto se treba bojati onih preko Korane", koja razdvaja katolike od pravoslavaca, Hrvate od Srba, a odgovor je nastavio tražiti i na studiju u Rimu. Spomenuo je svoje sudjelovanje i na nekim međunarodnim ekumenskim susretima tijekom Domovinskoga rata, zatim tzv. srbijansku mirnodobsku opciju „Memorandum 2" te je objasnio zašto je podržao vatikansku Mješovitu komisiju o Stepincu, jer je to bio „napad na neosvojivu tvrđavu". Potom je publici preko razglasa u dvorani „puštena" znakovita i povijesna snimka episkopa Atanasija, 30. srpnja 1995. u Kninu. Tada su se - „sluteći da je nešto pošlo po zlu" - tamo okupili svi pravoslavni episkopi zajedno s patrijarhom, želeći svoj narod ohrabriti za borbu i osloboditi straha, ali Atanasije je pravoslavnim Kninjanima ocrtao srpsku državu kao Garašanin, obećavši da će uskoro svi „okupirani srpski" gradovi, sela, rijeke, u Bosni i Hrvatskoj, pa i samo more – „biti oslobođeni". Dok se SPC drži te ideologije, zaključio je biskup Bogović, „i dalje će se trebati pribojavati onih preko Korane". Na koncu je zahvalio svima koji su sudjelovali u procesu objavljivanju knjige, kao i sudionicima programa predstavljanja, u kojemu je gospićki katedralni zbor „Sv. Cecilija", pod vodstvom Franje Puškarića, izveo dvije duhovne skladbe.

knjiga biskup Bogovic mala

  Vijesti - Sve