bener

Gospić

Proslava Dana Grada Gospića

gs dan grada(Gospić, 22.7.2018.) - Gospić je u nedjelju 22. srpnja 2018. proslavio Dan Grada. Uoči proslave upriličena je trodnevna priprema u katedrali Navještenja BDM u Gospiću koju je predvodio i propovijedao o. Euzebije Knežević, pavlin iz Kamenskog kod Karlovca. Proslava na sâm Dan počela je u 9.30 sati ispred spomen-križa poginulim braniteljima na groblju sv. Marije Magdalene koja je zaštitnica grada Gospića, a na groblju je podignuta i kapelica njoj u čast ispred koje je molitvu predvodio gospićki župnik preč. Mario Vazgeč. Gradonačelnik Karlo Starčević, čelnici gradskih i županijskih vijeća, udruga, predstavnici gospićkih Vukova, vojske, policije, brojni domaći vjernici i gosti odali su počast braniteljima i civilnim žrtvama za Domovinu stavljajući vijence i paleći svijeće.

Nakon toga su gospođe u narodnim nošnjama u procesiji nosile sliku sv. Marije Magdalene u katedralu gdje je svečano misno slavlje, u koncelebraciji s biskupom u miru mons. Milom Bogovićem, kancelarom i biskupovim tajnikom preč. Mišelom Grgurićem, župnikom preč. Mariom Vazgečem, fra Božom Bugarija, franjevcem trećoredcem iz Zadra, vlč. Jurom Ladišićem voditeljem pastoralne brige za slijepe i slabovidne, uz sudjelovanje i asistenciju sjemeništaraca i bogoslova Gospićko-senjske biskupije, predvodio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić. Pjevao je katedralni zbor uz orguljsku pratnju Franje Puškarića.
Župnik Vazgeč je prije početka misnog slavlja čestitao Dan grada gradonačelniku Starčevića članovima Gradskog vijeća, predstavnicima obrazovnih, društvenih i kulturnih ustanova te svima prisutnima. Na ovaj dan obilježava se i godišnjica posvete gospićke katedrale.
Biskup je na početku predstavio biblijski lik sv. Marije Magdalene. Evanđelja govore na više mjesta o tri različite Marije: o Mariji iz Betanije – sestri Lazarovoj, Mariji grješnici koja je uljem pomazala Učiteljeve noge, kao i o Mariji iz Magdale koja je bila među onim ženama koje su slijedile Isusa zajedno s učenicima iz grada u grad, iz sela u selo i koja je bila prva svjedokinja uskrsnuća Gospodinova. Ona bdije i nad pokojnima koji na gospićkom groblju čekaju dan uskrsnuća.

Biskup je u svojoj propovijedi istaknuo Isusov razgovor sa ženom iz Samarije koja nije bila pravovjerna, ali Isus joj je navijestio novi hram, hram koji je zapravo, Bogu i najdraži, a to je nutrina čovjeka ispunjena Bogom. Apostol Pavao, u poslanici koju smo čuli, napominje prvim kršćanima da su oni hram Božji. Iako su oni progonjeni i njihovi hramovi porušeni, oni se s Bogom mogu susretati u svome srcu, u svojoj nutrini. Biskup se dalje osvrnuo na osobu koju nam nudi današnje evanđelje. To je Zakej, čovjek nimalo uzornog života, dok se nije susreo s Isusom i dok ga Isus nije vratio u njegovu kuću, u njegovu nutrinu. „Zakej je jedan dobrostojeći čovjek koji u materijalnom smislu, ima sve, ima i previše, ali u sebi duboko nezadovoljan, neispunjen, pa i nesretan. Ima svega, a opet u sebi duboko prazan... Stvarajući svakoga čovjeka Bog je u njega utisnuo svoj pečat: stvorio ga je na svoju sliku i priliku. I čovjek kada u sebi izgubi tu dragocjenost, taj božanski biljeg, stvaralački Božji pečat, on nužno ostaje bez svog identiteta, on ne zna smisao svoje egzistencije. A čovjek bez smisla može živjeti samo besmisleno. Tako i Zakej: prevario se misleći da je smisao i sreća njegova života puno imati te je u ostvarivanju tog cilja posve zanemario u sebi Božji biljeg. Zbog takvog svog života izgubio je kontakt s Bogom a izgubio je i ljude. Ljudi ga ne vole, od njega se distanciraju, jer se zapravo, on od njih udaljio. Prije svega, on se udaljio od sebe, iseljen iz sebe ispraznio se u srcu, u duši, u nutrini... U njemu se rodila želja da vidi Isusa, da vidi kako taj čovjek nudi radost koja je njemu toliko potrebna. U želji da vidi Isusa, penje se na drvo, riskira da ga drugi ismijavaju i u njega upiru prstom: on uglednik koji se penje na drvo da bi nešto vidio, on koji je svuda bio u prvom redu. Isus prolazeći tim putem zaustavlja se ispred stabla na koje se popeo Zakej. Kako je Bog pozoran i na najmanji znak čovjeka koji se želi promijeniti na bolje! Isus Zakeja vodi njegovoj kući, odnosno, vraća ga njemu samome, njegovoj nutrini, da u sebi očisti izvor sreće i dopusti Bogu da ga ispuni. U susretu s Isusom Zakej shvaća razlog težine svoga stanja: to je njegov egoizam, njegovo nepoštenje, bogatstvo na tuđi račun, njegovo htjeti živjeti samo za sebe, tj. takva okrenutost sebi da od sebe ne može vidjeti nikoga drugog...

U susretu s Isusom Zakej učini svoju ispovijest vjere, zapravo, ispovijest promjene života. 'Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima, a koga sam prevario vraćam četverostruko.' Zakej druge više ne vidi kao sredstvo iskorištavanja, nego kao braću i sestre. Doživio je možda, po prvi puta blaženstvo darivanja drugima. Otkrio je da je čovjek najveći i najsretniji kada može nekoga obdariti, obradovati, usrećiti. Shvatio je da ruke ne služe samo za uzimanje nego i za davanje. Sada je i njegovo bogatstvo postalo sakramentom bratstva i prijateljstva. Od sada on ima Boga, ima ljude, ima sreću, a nije zbog toga postao siromah...
Glad za Bogom nije prestala ni danas kod mnogih prevarenih duša. Čovjek i danas vapi da se susretne s Bogom. Možda taj vapaj nije tako glasan, nije toliko bučan, ali se on jasno razabire u čovjekovu nezadovoljstvu, u njegovu nemiru, u njegovoj neispunjenosti bez obzira na sva traženja, postignuća i uspjehe.
Sv. Ivan u svom Evanđelju donosi zgodu kada grupa Grka dolazi Isusovu učeniku Filipu s molbom: 'Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa' (12,21). Obraćaju se onome koga s pravom smatraju da Isusa dobro poznaje, da im ga može pokazati. Možda je u ovoj molbi s jedne strane sadržana i najdublja čovjekova potreba danas: potreba da vidi Boga; a s druge strane je tu i najurgentniji zahtjev u odnosu na kršćane: oni trebaju pokazati Isusa.

I kod čovjeka našega vremena uočljiva je glad za Bogom, dubinska potreba Boga koje do kraja nije ni svjestan. Prozirne vrijednosti koje su postale istinski idoli, odvele su ga tako daleko da u svojoj neispunjenosti i nezadovoljstvu ne zna ni što mu nedostaje. Mnogi bi htjeli do pravoga Boga, ali to žele bez napora na lak način, tj. onako kako su došli i do idola, ili još gore: htjeli bi pravoga Boga, ali da istovremeno sačuvaju i idole. Tako ne ide. Još je prorok Amos koji je živio osam stoljeća prije Krista navijestio: 'Evo, dolaze dani, riječ je Jahve Gospoda, kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha i žeđ vode, nego slušanja riječi Jahvine.' Prorok naviješta glad Božje riječi, glad čovjeka za Bogom koga treba, ali ne zna naći. Vidjeti Boga ostaje trajna nutarnja potreba čovjeka, ali i trajna opasnost da se čovjeku umjesto Boga, ponudi nešto što Bog nije, ponudi nešto što ga ne može otkupiti i osloboditi... Zakej je bio nepošten i korumpiran čovjek, ali je postao Isusov prijatelj i uzor učenik. Marija Magdalena bila je javna grješnica, ali je u susretu s Isusom postala osoba čista srca te je prva učenicima navijestila Isusovo uskrsnuće. Nema tog grješnika koji ne bi mogao postati svet. A svatko od nas ovdje može postati malo bolji. Neka nam Gospodin u tome pomogne jer ćemo tako učiniti ljepšom našu Crkvu, našu domovinu, naš grad i naše obitelji,“ završio je svoju propovijed Biskup.

Na kraju misnog slavlja pozdravio je gradonačelnika Karla Starčevića, njegove suradnike, osobe iz vojske, policije, školstva, zdravstva, svih institucija i ustanova i čestitao im Dan Grada želeći puno uspjeha i Božjeg blagoslova.
Poslije mise Župnik je predvodio molitvu u parku Bl. Alojzija Stepinca ispred spomen –obilježja poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama rata te kod biste našeg prvog predsjednika Franje Tuđmana gdje su izaslanstva položili vijence i zapalili svijeće.
Sv. misom u 17,00 sati na groblju ispred kapelice sv. Marije Magdalene održana je sv. misa za sve preminule župljane pokopane na gradskom groblju koje također nosi ime sv. Marije Magdalene.

Za više fotografija autorice Lucije Starčević Klik OVDJE.

Tags: Gospić, dan grada, sveta Marija Magdalena

Ispis E-mail

Pretraživanje stranice