bener

Gospić

Trnovac slavio svoga patrona sv. Nikolu

trnovac(Trnovac, 6.12.2018.) - Mjesto Trnovac, župa u Gospićkom dekanatu, proslavilo je 6. prosinca svoga nebeskog zaštitnika sv. Nikolu biskupa.
Na početku misnog slavlja, u kojem su, uz biskupa ordinarija mons. Zdenka Križića, koncelebrirali vlč. Mišel Grgurić, kancelar biskupije i biskupov tajnik, vlč. Herbert Berisha župnik u Ličkom Novom, Bilaju i Ličkom Ribniku i domaći župnik preč. Nikola Turkalj koji je pozdravio biskupa, nazočne svećenike, župljane Trnovca i hodočasnike, istaknuvši posebnu radost zbog prvog pohoda biskupa Zdenka ovoj župi Sv. Nikole biskupa.

Biskup je u homiliji istaknuo veličinu života ovog sveca osvrnuvši se na dnevna čitanja. “ U današnjem evanđelju smo čuli kako Isus upozorava učenike da u Kraljevstvo nebesko neće ući oni koji samo govore 'Gospodine, Gospodine', nego oni koji vrše volju Božju, tj. oni koji se trude živjeti u skladu Gospodinovim evanđeljem. To nam je upozorenje s obzirom na našu molitvu: nije dovoljno samo moliti nego živjeti u skladu s molitvom. Nije dovoljno samo ići u crkvu nego živjeti u konkretnom životu u skladu sa svojom vjerom. Na drugom mjestu Isus govori kako će neki koji neće biti pušteni u kraljevstvo nebesko govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, u tvoje ime izgonili zloduhe, činili čuda', ali će im biti odgovoreno: 'Ne poznajem vas, odlazite od mene'. Isus prepoznaje one u čijem životu prepoznaje svoj život, svoju ljubav i dobrotu prema Bogu i čovjeku.
Isus potom s prispodobom koju smo čuli govori o dvije kategorije vjernika: Jedna kategorija su oni koji slušaju Boga, koji traže njegovu volju, oni koji se trude živjeti ono što vjeruju. To su oni koji ostaju vjerni i u kušnjama i nedaćama života. To su ljudi koji ostaju uz Boga i onda kada u životu sve krene naopako. Oni ne gube pouzdanje u Boga. Njihova vjera je utvrđena na stijeni, kako veli Isus. To su ljudi koji, unatoč tome što ne mogu razumjeti zašto Bog dopušta neke stvari ili neka trpljenja, oni ostaju uz Boga, ostaju mu vjerni. To su autentični vjernici. To su ljudi koji znaju iz Božje ruke prihvatiti i patnju i strpljivo ju nositi, bez psovke i proklinajnja.
Postoje i oni drugi vjernici, tj. oni koji se javno deklariraju kao vjernici, ali njihov život to ne potvrđuje. Njih u konkretnom životu ne zanima volja Božja, nego samo vlastiti interes. Za taj interes su spremni druge izigrati, prevariti, slagati, izrabljivati, i slično. O ovima ne možemo govoriti kao pravim vjernicima. Njihova vjera je sagrađena na pijesku, u svakoj kušnji padaju. U mnogim prigodama će svoju vjeru zatajiti i zastupat će ideje nevjernika.
Koliko imamo slučajeva da se osobe izjašnjavaju kao vjernici, ali će se pridružiti idejama nevjernika. Koliko je onih koji se prije jela neće nikada prekrižiti ako ih drugi vide, a često niti u vlastitoj kući ako im dođu gosti. Ne treba goste prisiljavati da se prekriže, ako su nevjernici, ali zašto se u vlastitoj kući stidjeti pred drugima svoje vjere? Isus je i tu bio jasan kada je rekao da tko njega zaniječe pred ljudima i on će njega pred Ocem nebeskim. Nažalost imamo previše vjernika koji su kuću svoje vjere sagradili na pijesku pa se ta vjera u javnom životu gotovo i ne vidi, ili su drugima samo negativan primjer i poruka kako vjera u životu čovjeka ništa ne znači.
Sveti Nikola, zaštitnik ove župe, se nudi kao primjer autentična vjernika. Bio je prepoznatljiv kao čovjek vjernik, kao Božji čovjek. Ta prepoznatljivost se očitovala, prije svega, u njegovoj ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. Ostao je u tradiciji kao simbol božanske darežljivosti, napose prema siromasima. Darežljivost je jedna od najjačih Božjih karakteristika. Isus definira Boga sa dva glagola: Bog je onaj koji ljubi i koji se daruje. 'Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca'.Bog ljude ljubi i sve daruje. To Isus traži od svakog svoga učenika, i to je znak prepoznatljivosti Isusova učenika. Izričito im veli: 'Ako budete imali ljubavi jedni prema drugima, svi će prepoznati da ste moji učenici'. Bez ljubavi i dobrote, vjernik nije prepoznatljiv kao vjernik.
Na drugom mjestu im veli: 'Dajite i dat će vam se'. Koliko su istinite ove Isusove riječi znaju dobro svi velikodušni ljudi. Toliko puta sam i sam čuo mnoge koji su znali reći: 'Koliko god više dajem više imam'. Isus jamči da ni čaša vode pružena žednome neće ostati ne nagrađena. I sveti Nikola je imao to iskustvo. Bio je bogat, ali što je više dijelio više je imao. Na koncu je sve podijelio siromasima, a svoj život posvetio molitvi i žrtvi. Međutim i tada je bio pun, do dna duše sretan, i pomagao druge i još više nego prije.
Čovjek je bogat onoliko koliko se osjeća ispunjen u svoj nutrini. Ako se u nutrini ne osjeća ispunjen, može posjedovati cijelo brdo novca, a ostati sa nutrinom punom tjeskobe i neispunjenosti. Imamo toliko primjera bogatih ljudi, od glazbenika, do sportaša i poduzetnika, koji su svoj život skončali u drogi. Imali su previše novca, ali istovremeno i unutarnju prazninu s kojom se nisu znali nositi. U toj nemoći pokušali su potražiti sreću ili neko ispunjenje u drogi, ali je to samo pojačalo njihovo stanje praznine, pa im je smrt ostala jedino rješenje. Nedostajalo im je zapravo ono iskustvo svetog Nikole: darežljivost. Nedostajalo im je iskustvo sreće koja se može osjetiti samo kada se usreći nekog drugog, napose siromašnog i potrebitog. Nažalost, tu sreću nisu dovoljno upoznali.
Sveti Nikola poručuje svima: ništa čovjeka ne usrećuje koliko trenutci kada osjeti da je nekom drugom podario nešto radosti i sreće. Za to imaju mogućnost svi: i djeca i odrasli, i stari i mladi, i zdravi i bolesni. Nisu samo neki materijalni pokloni oni s kojima možemo usrećivati druge. To možemo činiti i na mnogo drugih načina: sa osmjehom, s lijepom riječju, i mnogim drugim malim pažnjama i uslugama. I to počevši od vlastitih ukućana. Nije sretna ona obitelj gdje nedostaje ovakvih malih sitnica. Ne dopustimo da nam prođe i jedan dan u kojemu nećemo te pažnje podariti našim najbližim, onima s kojima živimo, ili onima s kojima radimo ili se providonosno susrećemo. Darežljiv čovjek uvijek može nešto dati. Neka darežljivih ljudi, sličnih svetom Nikoli, nikada ne ponestane u našem narodu, u našoj Crkvi, u ovoj maloj župnoj zajednici“ zaključio je biskup Križić propovijed o velikom svecu koji je Crkvi ostavio primjer ljubavi i darežljivosti prema potrebitima. 
Na kraju svete mise, na kojoj su pjevali župni pjevači, uz glazbenu pratnju Josipa Žarkovića, župnik preč. Nikola Turkalj je još jednom pozdravio sve vjernike i hodočasnike. Zahvalio mnogima koji su pomogli u organiziranju ovog slavlja, ministrantima, čitačima i pjevačima. Potom su ministranti biskupu Zdenku na dar predali cvijeće, zatim ličku kapu i košaru s plodovima zemlje i marljivih ruku Trnovčana.
Nakon misnoga slavlja mladi župa Trnovac i Brušane izveli su igrokaz „Uplakani krampus“ te tako dočekali sv. Nikolu koji je podijelio poklone okupljenoj djeci. Zatim je u župnoj kući za sve prisutne vjernike pripremljena večera, uz kulturno-umjetnički program.

Tags: sv. Nikola, Trnovac

Ispis E-mail

Pretraživanje stranice