Molitvene zajednice - evangelizacijski izazov i šansa za župnu zajednicu

Nedelja, 9. 3. 2014.

U pastoralnom centru župe Presvetoga Trojstva u Otočcu, u nedjelju 9. ožujka održan je drugi susret molitvenih zajednica Otočkoga dekanata. Prvi susret tih molitvenih zajednica, koji su inicirali voditelji zajednica a podržao dekan mons. Tomislav Šporčić, održan je u vrijeme duhovne obnove i priprave za ovogodišnji blagdan Sv. Fabijana i Sebastijana - zaštitnika Gacke doline. Tada je dogovoreno da se u dekanatu održi susret na kojem će mons. dr. Milan Šimunović, koji je već na tom prvom susretu zajednicama pružio potporu i obećao im pomoć, održati prikladno motivacijsko predavanje. Ovaj susret okupio je osamdesetak sudionika iz župa Otočac, Sinac, Lešće, Prozor, Kompolje, Švica, Krasno i Brinje, najviše članova organiziranih molitvenih zajednica, ali i članova Žive krunice, molitelja krunice u svibnju i listopadu, onih koji obavljaju pobožnost Srcu Isusovu, hodočasnika i drugih revnih molitelja u svojim župama.

Sudionicima susreta najprije je pozdravnu riječ uputio otočki župnik dekan i mons. Šporčić, naglasivši da je riječ o važnom i značajnom događaju u Gospićko-senjskoj biskupiji, jer takav je susret upriličen do sada jedino u Otočkome dekanatu. Izrazio je također nadu da će se ideja koju je pokrenuo Otočki dekanat raširiti u cijeloj biskupiji. Jer vaša molitva, rekao je mons. Šporčić sudionicima susreta, doista je nešto specifično, to je bogatstvo koje trebamo znati točno usmjeriti.

U vrlo iscrpnom izlaganju o temi "Molitvene zajednice - evangelizacijski izazov i šansa za župnu zajednicu", mons. Šimunović je najprije, prema navodu Katekizmu Katoličke Crkve i riječi pape Franje, istaknuo važnost molitve. Izdvojio je poticajne riječi toga "vrhunskog proroka nove 'budućnosti Crkve', iz pobudnice Radost Evanđelja", koje djeluju i kao program za moliteljsku praksu: "Crkva ima prijeku potrebu za dubokim dahom molitve i neizmjerno me veseli što je sve više zajednica posvećeno molitvi i zagovoru, molitvenom čitanju Svetog pisma, trajnom euharistijskom klanjanju. Istodobno, treba odbiti kušnju intimističke i individualističke duhovnosti koja bi bila u neskladu sa zahtjevima ljubavi, a ne samo s logikom utjelovljenja. Uvijek postoji opasnost da neki molitveni susreti postanu izgovor za izbjegavanje darivanja vlastitog života u misiji jer privatiziran način života može dovesti vjernike do toga da se sklanjanju u neku lažnu duhovnost."
Predavač je potom sveobuhvatno prikazao "stanje molitve", od toga kako je ona sve ugroženija u današnjemu kršćanskom svijetu, pa do rastućeg uvjerenja u potrebu biblijskog shvaćanja molitve kao temeljne okosnice u osobnom i župnom životu. Istaknuo je pritom mnoge pozitivne činjenice, ali i upozorio na neke nedostatke u molitvenim zajednicama, iznijevši i prijedloge kako ih ispraviti i izbjeći. Na koje je teme predavač nastojao staviti naglasak pokazuju naslovi pojedinih dijelova njegova izlaganja: Razborito provjeravanje i usmjeravanje, Župa - 'seoska česma' kojoj dolaze svi žedni (zdenac 'Sihar'), Prema pokretanju župnog molitveno-meditativnog kruga, Molitveni krug (zajednica) kao katehetska skupina, Funkcioniranje (predvođenje) zajednice, Usmjerenost na župnu liturgiju, Dinamiziranje pučke pobožnosti (klasičnih i novih oblika), Moguća okupljanja u kućama (obiteljima).

Na završetku izlaganja mons. Šimunović je ponovno naveo riječi pape Franje, koji je upozorio da se danas ponekad "duhovni život poistovjećuje s nekim, pobožnim vježbama koje, istina, pružaju određenu utjehu, ali ne potiču susret s drugima, zauzimanje u svijetu, ljubav prema evangelizaciji" (RE, 78), ter kako "uvijek postoji opasnost da neki molitveni susreti postanu izgovor za izbjegavanje darivanje vlastitog života u misiji, jer privatiziran način života može dovesti vjernike do toga da se sklanjaju u neku lažnu duhovnost" (RE, 262). Zato Papa, istaknuo je predavač, naglašava potrebu da Crkva bude "Crkva izlaska" na razne "periferije" društva i svijeta. "Ja sam misija! ... duboko smo označeni, štoviše opečaćeni tim poslanjem da prosvjetljujemo, blagoslivljamo, tješimo, liječimo, oslobađamo" (RE, br. 273). Stoga je uputno, dodao je mons. Šimunović, "da ova zajednica organizira tzv. molitveni krug, uočavajući prave župne molitvene nakane, u prvome redu za ljude u nevolji, duhovnoj i materijalnoj. Kada je neka osoba ili cijela obitelj svjesna da za nju moli određeni krug vjernika, da su mnogi s njom duhovno solidarni, makar to i ne riješilo odmah neke probleme, to ipak duhovno liječi. Tu su i velike nakane Crkve odnosno nakane 'Apostolata molitve'. Na toj crti valja razmišljati kako poći u susret drugima. To znači da je uputno poticati povrjemena okupljanja i u nekim obiteljima, staračkim domovima i drugdje, koristeći neke prigode (kao što je bolest nekoga župljanina, neki posebni događaj ili potreba, i sl.). Isto tako prijateljski i nenametljiv pristup 'molitvene zajednice' mogao bi misionarski djelovati u odnosu na mnoge koji Boga traže, ali ne znaju kako s njime 'stupiti u kontakt'."

U zaključku predavanja dr. Šimunović je ponovio svoj stav (naglasivši da tako misle i drugi veći stručnjaci), na crti crkvenih dokumenata kako je 'Molitveno-meditativna zajednica' "ipak nešto više od okupljanja nekoliko pobožnih osoba na 'samo moljenje' (izolirano od cjelokupnog života župne zajednice). Ako se ne dogode neki pomaci (i na crti ovdje iznesenoga), problemi oko nekih tipova 'molitvenih zajednica', sve više bi se mogli povećavati, što nije ni u čijem interesu, a pogotovo nije Crkvi na korist. Zato je potrebna trajna edukacija (na razini pojedinih 'Molitvenih zajednica' ili na dekanatskoj i biskupijskoj razini), uz razborito duhovno vodstvo."
Na kraju je mons. Šimunović izrazio nadu kako će iz ove 'molitvene inicijative' izrasti jedno veće gibanje u Gackoj dolini, a onda se proširiti i dalje, jer će, ako se to ne dogodi, Crkva tonuti. Naglasio je kako Otočac pritom ima ulogu svojevrsne baze i pozitivnog primjera ostalima.

U raspravi koja je slijedila nakon kraćeg odmora, dotaknuti su mnogi praktični primjeri iz života, a dogovoreno je također da će se oformiti jedno malo "tijelo" radi potrebne koordinacije među molitvenim zajednicama ter da će se susreti zajednica ubuduće održavati jednom mjesečno, svaki put u drugoj župi.

Opći je zaključak da je ovim susretom, na kojem su osim spomenutog mons. Šporčića sudjelovali također umirovljeni župnik Krasna i Kutereva vlč. Nikola Komušanac, župnik Kompolja, Brloga i Vratnika don Anđelko Kaćunko, ter vlč. Jure Ladišić, duhovnik slijepih i slabovidnih, učinjen prvi i presudno važan korak upravo prema usmjeravanju i potrebnoj suradnji molitvenih zajednica, na osobnu i zajedničku duhovnu korist župljana Otočkoga dekanata i cijele Gospićko-senjske biskupije.

  Vijesti - Sve