Posveta oltara u Kuterevu

Nedelja, 12. 11. 2017.

Misno slavlje biskup Križić počeo je blagoslovom vode i škropljenjem nazočnoga puka Božjega u znak obnove krštenja. U svojoj homiliji biskup je istaknuo: „Pri kraju Matejeva evanđelja nalazimo jednu seriju Isusovih prispodoba koje pozivaju na budnost, spremnost, djelovanje. Matej piše kršćanskoj zajednici koja prolazi kroz različite poteškoće i progonstva. U njima živi nada da je Isusov drugi dolazak tu, pred vratima, jer da je potrebno izdržati još malo i ne pokolebati se. Međutim progonstva sve jače bijesne, a Isus nikako da dođe, te kršćanska zajednica počinje sumnjati da li će Isus uopće uskoro doći.Mnogi su zbog toga oslabili u vjeri, splasnula je i molitva, smisao za žrtvu, polet u vršenju djela ljubavi. Neki se čak nisu htjeli ni ženiti ni udavati, a neki, kako svjedoči sveti Pavao, nisu htjeli ništa raditi, jer su smatrali da se nema smisla mučiti jer Isus uskoro dolazi, te i tako se sve ruši, svršetak svijeta je pred vratima. Pavao ovakve oštro ukorava i poziva da se prestanu baviti prognozama s obzirom na Isusov drugi dolazak, nego neka žive vjernost do zadnjeg sata svog života. Isus nikome od nas ne kaže kada će doći, kada će biti svršetak našeg života, nego nam kaže da trebamo biti spremni. On nam u našem životu pokazuje smjer, ali ne nekakav opis unaprijed svega onoga što će se događati na putu. Kršćanin nije onaj koji zna sve unaprijed, o svemu unaprijed informiran, nego zna što treba činiti i ako to čini bit će spreman za svako iznenađenje. Matej stoga hrabri kršćansku zajednicu predočujući više Isusovih prispodoba u kojima je naglasak stavljen na biti budan, biti spreman, biti ispunjen i bogat dobrim djelima. To je ono najbitnije. U današnjem Evanđelju smo čuli prispodobu o deset djevica, sa naglaskom da ih je pet bilo mudrih, a pet ludih. Pet ludih je nazvano tako, ne zato što su to bile neke psihički poremećene osobe, nego su tako nazvane zbog neodgovornog života, zbog zanemarivanja u životu onog bitnog. Nazvane su „lude“ jer su proigrale život baveći se površnim, bezveznim ili grešnim stvarima koje su im ispraznile život. Život im je ostao bez svijetla. Razlika između mudrih i ludih djevica jest samo u tome što su mudre imale sa sobom ulja, a lude ne. Čekaju Zaručnika i mudre i lude. Tu nema razlike. U dugom čekanju zaspale su i jedne i druge. I tu su jednake.Razlika je samo u tome što su jedne imale sa sobom ulja, druge ne. Kršćani su kao i drugi ljudi: i oni žive, rade, jedu i spavaju. Bdjeti za kršćanina ne znači ne spavati, nego biti spreman, tj. imati život ispunjen djelima ljubavi. U prispodobi je jasno da ulje označava dobra djela. Lude traže od mudrih da im posude svoga ulja, ali to nije moguće. Nije moguće tada uzeti kredit tuđih dobrih djela. Ne može se nitko tada pozivati na nekoga drugoga da bi zaštitio sebe. Neće tada koristiti puno što nam je mama bila dobra kršćanka, što smo imali možda strica svećenika ili tetku časnu sestru. Tuđa dobra djela ne mogu nadomjestiti našu nevjernost ili naša loša djela. Nitko umjesto nas ne može platiti ulaznicu za taj susret. U tom času ulje, odnosno dobra djela, moraju biti naša. Sveti Ivan Zlatousti u IV stoljeću ovu prispodobu tumači na ovaj način: san djevica je zapravo njihova smrt, svjetiljke su vjera, posuda s uljem je ljubav. Poruka bi bila ova: oni koji budu imali vjeru bez ljubavi, bez dobrih djela, neće naći mjesta u Božjem kraljevstvu. Naglasak je kako Zaručnik kasni. Naglasak je da ne možemo mi određivati Bogu što treba raditi i kada nešto treba raditi. Nekada nam se čini kako Bog kasni, ali samo zato što ne djeluje prema našim očekivanjima. Nekada Božja kašnjenja imaju za cilj provjeru naše vjernosti i naše ljubavi prema Bogu. Lako je biti Božji prijatelj kada sve ide dobro. Treba vidjeti kakvo pouzdanje imamo u Boga kada život okrene okrutnu stranu, kada budemo pogođeni nekim poteškoćama. ova prispodoba poručuje kako polovica od onih koji su čekali zaručnika nije bila spremna. Nameće se pitanje: kako je danas? Da li danas ima polovica kršćana koja živi vjernost onome što Bog traži? Kamo sreće da ih je i toliko. Isusovo pitanje: „Kada Sin Čovječji dođe hoće li naći vjere na zemlji“, pokazuje danas zabrinjavajuću ozbiljnost. Ova nas prispodoba poziva da ne odgađamo promjene svoga života jer će nam jednom svima biti žao što nismo bili bolji. Ali tada vremena za popravak više neće biti. Svi će jednom usnuti, svi će i uskrsnuti. Isus će reći: „Dolazi čas kada će svi koji počivaju u grobovima čuti glas Sina Čovječjega te izići iz grobova: koji su činili dobro, na uskrsnuće, na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće, ali na propast“(Iv 5,29). Naše vrijeme je ovo sada. Sada si možemo priskrbiti dostatno ulja, odnosno dobrih djela, koja će nam biti zalog vječnog života“ zaključio je biskup Križić.

Svetu misu, svojim pjevanjem, animirao je zbor KUD-a Kuterevo koji je nakon svete mise ispred crkve zaigrao ličko kolo u koje se uhvatilo i staro i mlado, a priključili su im se i njihovi svećenici. Crkva Gospe Karmelske u Kuterevu obnovljenna je tijekom ljetnih mjeseci 2017. godine kada su postavljeni novi kameni oltar i ambon koje je biskup Križić tijekom misnog slavlja posvetio.

kuterevo2

  Vijesti - Sve