Obiteljsko hodočašće Otočkog dekanata na Krasno

Subota, 12. 5. 2018.

Podsjetila je kako svećenici često uzdižu majčinstvo na razinu svetosti te istaknula kako žena, ako se prema majkama gleda s oznakama svetosti, može biti frustrirana jer je svjesna da nije sveta. "Skloni smo vjerovati kako će nam težnja za savršenstvom omogućiti uspjeh i veće zadovoljstvo, no istina je upravo suprotna. Perfekcionizam, kao težnja sa savršenstvom i strah od pogrješke, izravan je put prema nezadovoljstvu i kritiziranju – nas samih, drugih važnih ljudi s kojima smo u odnosu, supružnika i djece", rekla je prof. Burazin. Većinu je tvrdnji i znanstveno potvrđenih teza ilustrirala primjerima iz vlastite obitelji, tj. iz života sa svojim suprugom i četvero djece, kao i iskustva ljudi kojima svakodnevno pomaže.

Kao vjernica istaknula je koliko je majka, koja nema dobar odnos s Bogom, sa svojim suprugom i sama sa sobom - nesretna, nezadovoljna i frustrirana te prestane brinuti o sebi, o svome psihičkom zdravlju i sreći, a time zaboravlja da samo sretna majka može odgojiti sretno dijete i biti dobra supruga. Naglasila je da ne možemo dati djetetu ono što sami nemamo odnosno ako nismo sretni ne možemo mu dati sreću, ako nismo sigurni u svoj brak, ne možemo djetetu dati samopouzdanje. "Takozvane savršene mame sve znaju same, a one nesavršene, u cilju ispunjavanja svog poslanja, u Bogu će pronalaziti izvor snage u zahvalnosti i radosti povjeravajući mu strahove, brige i bojazni oko podizanja djece. Osnovna mudrost nesavršenih majki je svijest da trebaju Boga i druge ljude. Prvenstveno svoga supruga, a onda i širu obitelj", posvjedočila je predavačica, naglasivši kako je najvažnije djeci dati primjer dobrog odnosa s Bogom, sa sobom, sa suprugom i u ostalim važnim odnosima. Jer Bog i suprug su s majkama od samog početka majčinstva pa stoga te odnose one trebaju svakodnevno njegovati u svojem majčinstvu.

"Pozvane smo imati vrjemena, pozornosti i ljubavi prema Riječi, prihvatiti je s radošću, čuvati je i oploditi u svojemu konkretnom životu, njegovati odnos s Bogom iz kojeg bi mogle crpsti snagu. Jer cijelim putem majčinstva žena treba Boga i supruga. Brak je oslonac majčinstva. Oslanjajmo se na sakrament ženidbe i iz njega crpimo milosti za bračni i obiteljski život, uključujući i svoje majčinstvo koje donosi brojne izazove, osobito kada je više djece. I koliko god smo uronjeni u današnji svijet, toliko ga moramo oplemeniti onim nebeskim", naglasila je prof. Burazin, dodavši kako je potrebno da žena nalazi razloge za zahvalnost svaki dan, poglavito pod vidom odgoja. Jer djeca su nevjerojatno prožeta atmosferom bračnog života svojih roditelja.

"Mi smo uronjeni u današnji svijet koji nije idealan za kršćanske obitelji, u svijet koji neće podupirati naš odgoj, ali mi se moramo naoružati radostnim ponašanjem i živjeti kršćanskim životom bez očekivanja da ćemo biti pohvaljeni ili da će biti lako. A u odnosu s djecom potrebno je kvalitetno provoditi vrijeme, zanimati se za njihove hobije, probleme, za sve čime su djeca okupirana…", rekla je među ostalim predavačica, iznijevši iz vlastitog iskustva koliko je važno da roditelji djecu također blagoslivljaju. Osim toga, istaknula je na kraju predavanja, majke moraju znati i djetetu i suprugu bez ustručavanja priznati pogrješku. "Tako pokazujemo da smo samo čovjek te da se i nama s vremena na vrijeme treba oprostiti. Jer djeca promatrajući nas uče ispričavati se i opraštati. Zato je važno prihvatiti svoje nesavršenstvo i ranjivosti, prihvatiti pogrješke kao sastavni dio svakog učenja, jer bez njega nema napredovanja. Bog nas oblikuje dok mi odgajamo našu djecu", naglasila je na koncu prof. Burazin te dodala kako ženama sve slabosti, teškoće i pogrješke u obiteljskoj svakodnevnici mogu biti prigoda da budu bliže Bogu koji ih čeka sa svim njihovim nesavršenostima u majčinstvu i supružništvu. "Uspješne smo onoliko koliko dopuštamo Gospodinu da djeluje po nama, a to se odražava u našim važnim odnosima s djecom i suprugom", zaključila je predavačica te dobila velik i srdačan pljesak svih nazočnih žena ali i muškaraca, jer je od početka do kraja bilo očito da nije "profesorica koji teoretizira", nego svojim iskustvom i životom sa svojom obitelji stoji iza svake riječi koju je svojim slušateljima s ljubavlju uputila.

Tu je misao izrazio i mons. Šporčić u zahvali gošći, koja je, u raspravi nakon predavanja odgovorila na još nekoliko pitanja zainteresiranih slušatelja. U nastavku programa slijedio je kratak odmor te priprava za sv. misu, s mogućnošću za sakrament pomirenja.

Svetu misu u dupkom ispunjenom svetištu Gospe Krasnarske, u zajedništvu s dekanom Šporčićem, župnikom i čuvarom Svetišta na Krasnu vlč. Stipom Zebom te nekoliko svećenika Otočkoga dekanata, predvodio je don Tomislav Ćubelić, župnik katedralne župe Sv. Duje u Splitu i voditelj Ureda za obitelj u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. U propovijedi, na temelju evanđelja o dvanaestogodišnjem Isusu koji se na hodočašću u Jeruzalem odvojio od roditelja i ostao Hramu, don Tomislav je tu kriznu situaciju Svete Obitelji usporedio s teškoćama današnjih obitelji, naglasivši kako današnji roditelji često postupaju suprotno od onoga što su činili Marija i Josip. Konkretno, oni su tako odgajali Isusa da je bilo sasvim normalno da on u svojoj 12-oj godini uđe u Hram, jer su željeli da odrasta s Bogom, da ga Bog oblikuje. "A kod nas je danas obratno. Roditelji djecu nakon dvanaest ili petnaest godina svojim ponašanjem 'odmaknu' od Boga, od istine, od Crkve. Tako djeca sama odrastaju, kao da im je Bog zaprjeka ili smetnja u rastu. A Kristovi su roditelji bili odgajani Bogom pa oni i Isusa upućuju u život preko Boga. Zato za dijete i mladog čovjeka ništa nije tako važno kao stabilnost njihovih roditelja u vjeri, Crkvi, nedjeljnoj misi, molitvi", naglasio je don Tomislav, dodavši kako mnogi problemi nastaju upravo iz nestabilnosti roditelja u onome što je temeljno za odgoj i općenito za vjerski život.

U nastavku je propovjednik s nekoliko primjera iz Isusova života posvijestio kako je presudno značenje imala upravo činjenica što je Nazaretska obitelj bila stabilna obitelj, naglasivši koliko je važno dopustiti djeci da postavljaju pitanja i odgovarati na njih, a to se odnosi i na područje vjere. "Obitelj je također mali hram u kojemu također treba biti mjesta za Boga i za postavljanje pitanja i odgovora roditelja. Na roditelje spada da mu otvore prostor da uđe u odnos s Bogom i čovjekom… Obitelj je čudo ljudske zajednice i u njoj se može rasti do punine milosti i mudrosti i znanja", istaknuo je vlč. Ćubelić, posvijestivši kako je Isus smatrao Hram svojim prostorom, svojim mjestom, svojom kućom, a to danas za sve sudionike u vjerskom odgoju znači obvezu da crkvu učine domom za djecu, mlade i obitelj, kako bi oni osjetili i doživjeli da je to njihova kuća i da je njihov Otac tu. Bez toga djeca će biti izgubljena.

"Ima roditelja koji misle da nam djeca i mladi ljudi nisu izgubljeni. A tko danas uopće traži mlade ljude i gdje roditelji traže djecu kada im se doista izgube? Bi li netko od roditelja zvao župnika i pitao je li mu dijete možda u crkvi? U vjeronaučnoj dvorani?", upitao je propovjednik, naglasivši koliko je potrebno biti realan, jer često "fantaziramo o budućim danima, a preskačemo sadašnjost", upitavši što će reći roditelji kada budu morali stati pred svoju djecu da polože račun, a posebno kada to budu morali učiniti pred Bogom. "Djeca traže iskrenog, uvjerljivog i vjerodostojnog roditelja, poglavito u vjeri. Isus nije donio novi nauk o braku, jer brak i obitelj su iz Božje promisli i ako ih se razdvaja to uvijek donosi kobne posljedice", istaknuo je don Tomislav te na kraju propovijedi posvijestio kako živimo u vrjemenu koje je temeljne ljudske bračne i obiteljske odnose razlomilo. "Moćne institucije svijeta čine sve da brak i obitelj imaju sve manje stabilnosti, sve manje trajnosti, sve manje vjernosti i da sve manje traju. I zato je sve manje trajnih odnosa, a sve više razlomljenih i rastrganih. No ljudski odnosi u braku i obitelji, ako iz njih uklonimo Boga i odnos s Bogom, osuđeni su na stalno lomljenje i razlomke", naglasio je vlč. Ćubelić, zaključivši da ako kršćani žele očuvati čovječanstvo, najprije trebaju obnavljati obitelj, sa sviješću o važnoj i velikoj činjenici kako je Bog k nama došao kroz ljudsku obitelj. A to je posebno nama kršćanima mogućnost da, gledajući život Nazaretske obitelji, otkrijemo kako možemo uređivati svoj osobni i obiteljski život.

U nastavku programa hodočasnici su imali vrjemena za druženje, odmor i okrjepu, a susret je zaključen moljenjem krunice, nakon čega se moglo razgledati kuću "Velebit" u Krasnom Polju.

ot obiteljsko b

  Vijesti - Sve