Proslava blagdana sv. Jurja u Senju

Ponedjeljak, 23. 4. 2018.

Svećana procesija je tradicionalno krenula s Pavlinskg trga nakon prigodne molitve središtem grada do trga Cilnica prema katedrali BDM gdje je održano blagdansko misno slavlje. Procesiju i misno slavlje u katedrali pratio je liturgijskim pjevanjem katedralni zbor sv. Cecilija pod vodstvom gospodina Ivana Prpića, a u katedrali i uz pratnju na orguljama gospodina Milana Dučića.

U procesiji uz Biskupa i svećenike sudjelovali su bogoslovi, ministranti, djevojčice u bijelim haljinama, katedralni zbor sv. Cecilije i Gradska glazba pod vodstvom Ivana Prpića, te Vatrogasna postrojba DVD grada Senja s barjacima i postrojba senjskih uskoka, vjernički puk, predstavnici gradskih vlasti te gosti grada. U katedrali na početku euharistijskog slavlja župnik Pavlić je pozdravio oca Biskupa, braću svećenike, predstavnike Gradske vlasti i vjernički puk.

Nakon biblijskih čitanja uslijedila je Biskupova blagdanska propovijed. U svojoj propovijedi Biskup se osvrnuo na život i mučeništvo svetog Jurja, sveca kojeg danas častimo, naglašavajući kako je sveti Juraj simbol mučeništva i ustrajnosti u kršćanskoj vjeri. Kazao je: “Sveti Juraj je zaštitnik mnogih sela, gradova, pokrajina i država. To samo pokazuje koliko je ovaj svetac postao popularan u narodu i u Crkvi. Ne zna se točna godina njegova rođenja. Svakako u vremenu između 270-280 godine. Kao mladić postao je rimski vojnik i brzo rapredovao u vonoj karijeri. Meduhm, budući da je postao kršćanin, to je onda zaustavilo, ne samo njegovu kaijeru, nego i njegov život. Car Dioklecijan ga je cijenio, ali ga je razbjesnilo to što je saznao da je on krščanin. Tražio je od njega da se odrekne svoje kršćanske vjere, što Juraj nije prihvatio, te je zbog toga pogubljnen negdje oko 303. godine.

Njegovo svjedočanstvo vjere i njegovo mučeništvo ostavilo je snažan dojam kod prvih kršćana, te se ubrzo iza njegove smrti, počelo sa štovnjem njegova svetačkog života. Kada krščanstvo daobiva slobodu, odmah su počele podizati crkve i kapele njemu u čast. Postao je jako popularan i u našem narodu te su ga mnoga naselja izabrala kao svog zaštitnika, a mnoga se mjesta prozvaše njegovim imenom. Nemamo puno povijesnih podataka o njegovu životu, ali zato imamo puno legendi i pobožnih priča o čudima koje je čnio još za života, a iskustvo njegova zagovora i njegove pomoći nakon mučeničke smrti, potaknulo je tolike da ispričaju mnoge događaje u kojima je svetac intervenirao svojim zagovorom i spasio u teškim životnim situacijama.

Mučenici su za prve kršćane bili heroji vjere, odnosno vjernosti Isusu. Oni su posebni lsusovi prijatelji jer su mu bili najsličniji. Isus je umro mučeničkom smrću za ljude, mučenici su umrli mučeničkom smrću zbog lsusa, Stoga je i njihov zagovor kod Isusa silno moćan. U spisima iz prvih stoljeća kršćanstva često nalazimo svjedočanstva kako se veliki dio kršćana nije uopće bojao mučeništva, a neki su ga čak iskreno priželjkivali. Može nam to izgledati čudno, pa i ostaviti dojam kao da se radilo o vjerskim fanaticima koji imaju sličnosti sa osobama koje danas iz religioznih fanatizama daju život kao bombaši samoubice. Ovi koji to danas rade zbog nekog živontnog očaja, beznađa, ili vjerničke deformacije. Oni daju život čineći zlo drugima, ubijajući druge, najčešće nevine ljude. To nema nikakve sličnosti sa kršćanskim mučenicima.

Prvi kršćani su ubijani zbog svoje vjere. Oni su imali jako iskustvo Boga koga se nisu mogli odreći. Radije su se odrekli svoga života nego li svoga Boga. To se ne čini iz nekog religioznog fanatizma, nego iz dubokog iskustva Boga i ljubavi prema unjemu. Prvi kršćani su progonjeni i ubijani, ne zato što su nekome zlo činili, nego samo zato što su bili kršćani, što su prihvatili Isusa kao Sina Božjega i kao svog Spasitelja, i što je njihova vjera bila različita od one koju su imali carevi i močnici toga vremena. Da su ti mučenici nekome činili kakvo zlo, da su nekoga marzili, da su mržnju pokazivali čak i prema svojim mučiteljima, Crkva ih nikada ne bi proglasila svetima.

Mučenik je bio čovjek koji je imao jako iskustvo Božje ljubavi i zbog toga jednostavno nije mogao nikoga mrziti. Mogao je samo popt svetog Stjepana i za vrijeme mučenja moliti za svoje mučitelje da im Bog oprosti i smiluje im se. Tako je radio Isus. S križa je molio za one koji su ga raspeli. I Isus je samo iz ljubavi prema Ocu i prema ljudima dao svoi život. Sam će reći: „Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj… Nitko mi ga ne može oduzeti nego ga ja sam od sebe dajem”. Samo život koji se daje iz ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu ima vrijednost mučeništva i ima smisla. Mučenik je čovjek koji imitira tekvoga Isusa.

Mućenici su, kao i Isus, bili hrabri ljudi. Nisu se bojali ukazivati na zlo koje se čini, bez obzira o kakvim se mćnicima radilo. Osuđivali su zlo koje se čini, a ne ljude. Znali su da će ih osuđivanje zla kod nekih moćnika koštati života, ali su isto tako znali da je šutnja pred zlom izdaja Boga. Svi su proroci u provijesti spasenja bili i mučenici. Bog ih šalje da opomenu ljude zbog zla koje čine drugima. Proroci to moraju govoriti iako znaju da će ih to teško koštati, ali znaju da bi šuteći pred zlom izdali i Boga.

Mučeništvo se nije podnosilo iz inata ili prkosa, iz mržnje ili prezira, prema bilo kome tko je bie drugačiji ili tko s njima nije dijelio njihove ideale. Mučeništvo su mogli prihvatiti i podinjeti samo osobe koje su imale duboko iskustvo Boga, duboko iskustvo Kristova misterija. Nitko nije bio mučenik sa nekom osrednjom vjerom. Površna vjera ne daje snagu za mučeništvo. Takvih vjernika ima previše i danas. Ima puno onih koji će reći da vjeruju, ali će u svakoj imalo delikatnoj situaciji zatajiti svoju vjeru. Mali primjeri: Znamo dobro koliko je onih koji se nikada neće prekrižiti prije jela, ako su u prisutnosti drugih, bez obzira da li su ti drugi vjernici ili nisu.

Često puta se zataji zbog nekih naših malih interesa. Nekada se zataji Isusa iz nekih obzira, ili iz straha da ne bi bili od nekoga ismijani, da nas netko ne bi nazvao zaostalima, zatucanima. Nekada ćemo Isusa izdati da ne bi izgubili neki položaj ili neku važnu stolicu naše karijere. Često gledamo što bi mogli reći drugi, ali ne toliko što će reći Isus. Isus se često predstavlja kao alternativa nekomu ili nečemu. Ostavlja nas slobodnim da izaberemo. Izbor lsusa ima nekada i svoju cijenu Pa tko je spreman imat će ga.

Ako su u igri mnogi naši interesi, lako se Isusa odreknemo. On se nikada ne nameće, radije će se sam povući. Tako nažalost, ima dosta kršćana koji imaju svoj odnos s Isusom prerna prilikama. Ako zbog Isusa treba nešto žrtvovati, onda ga se lako zataji. Isus se nikome ne nameće. Kada je narod, umjesto Isusa izabro Barabu, dobio je ono što je izabrao. Svi smo slobodni u našim izborima, ali ne smijemo zaboraviti da ćemo u životu snositi i posljedice svojih izbora. Nažalost, često puta nas naši izbori odvedu u istinske okove, u pravo ropstvo. Žrtvujemo nekada istinski život zbog nekih provizonih vrijednosti. Mučenici nisu davali svoje živote za sitniš, nego zbog najveće vrijednosti, a to je Bog. Znali su da se tako život nikada ne može izgubiti. To je znao i sveti Juraj. Radije je žrtvovao i svoju karijeru i svoj mladi život, nego se odrekao svoga Boga. Vjerovao je svome Učitelju koji je rekao: “Tko želi sačuvati svoj žvot izgubit će ga, a tko izgubi život zbog mene naći će ga".

Život se spašava samo onda ako ga se drugima dariva. Tko hoće svoj život spasiti u smislu izbjegavanja svega onoga što je naporno, što je teško, izgubit će život. Tko misli život spasiti grabeći samo za sebe u zatvorenosti srca prema siromasima i patnicima, izgubit će ga. Srce koje se zatvara u sebe, koje je nesposobno da vidi druge, ono odumire" - zaključio je - "to je i glavana poruka Svetog Juraja moćnog zaštitnika grada Senja i sve njegove okolice".

Na kraju misnog slavlja župnik domaćin, preč. Richard Pavlić zahvalio je preuzvišenom biskupu mons. Zdenku Križiću i njegovom tajniku preč. Mišelu Grguriću, braći svećenicima, pjevačima, Gradskoj glazbi Vatrogasnoj postrojbi DVD grada Senja, senjskih uskocima, gostima grada Senja, predstavnicima gradske vlasti, vjerničkom puku, i svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli svečanoj proslavi blagdana sv. Jurja nebeskog zaštitnike Župe i Grada Senja.

Više fotografija klikom OVDJE ili na sliku ispod:

senj.sv juraj 2

  Vijesti - Sve