Vojni biskup Bogdan blagoslovio novu crkvu bl. Ivana Merza

Petak, 8. 12. 2017.

Zbor Hrvatske ratne mornarice “Sv. Juraj” pjevao je litanije a svojim liturgijskim pjevanjem dao je posebnu dimenziju svečanosti. Primljene ključeve nove crkve vojni biskup Bogdan simbolički je predao vojnom kapelanu vlč. Milenku Majiću. Na početku je mons. Jure Bogdan blagoslovio crkvu i njen inventar, a prije euharistije i oltar. U svojoj homiliji biskup Bogdan je poručio:

„Braćo i sestre okupili smo se danas da bismo, u čast blaženoga Ivana Merza, posvetili ovu kapelu i oltar u njoj, te potom u njoj proslavili svečanom svetom Misom blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Već od prvih kršćanskih vremena ime crkva odnosilo se, ne samo na zajednicu Kristovih vjernika, nego i na zgradu u kojoj su se oni okupljali kako bi slušali Riječ Božju, zajedno molili, primali svete sakramente i slavili Euharistiju. Vidljiva zgrada crkve građevine, upravo označava živu Crkvu, mistično tijelo Kristovo sastavljeno od vjernika, živog kamenja, živih Božjih hramova. Označava Crkvu Zaručnicu i majku, koja hodočasti ovom zemljom, a također i Crkvu proslavljenu na nebu. Stoga je ispravno da se ova zgrada - građevina, određena isključivo za okupljanje vjernika i slavljenje svetih otajstava, posveti svečanim činom blagoslova kako je to u Crkvi običaj od ranih stoljeća kršćanstva. Činom blagoslova, posvete ona postaje sveto mjesto, Božji hram, pa je stoga s pravom možemo zvati crkvom, kapelom. U ovom ćemo slavlju obaviti i blagoslov oltara koji u crkvi zauzima središnje mjesto. „Kad se crkve ili bogomolje ili kapele blagoslove, sve što se u njima nalazi, kao što su: križ, slike, orgulje, zvona, postaje, 'Križnog puta' samim tim obredom blagoslova smatraju se blagoslovljenima i podignutima te ih nije potrebno ponovno blagosloviti ili podignuti"1. Oltar označava Krista, svećenika Novog Zavjeta, živi oltar nebeskog hrama. Oltar je također i žrtvenik na kojemu se Krist žrtvovani Jaganjac sam prikazuje i čija se žrtva po rukama svetog anđela, kako molimo u prvoj euharistijskoj molitvi, prenosi Bogu Ocu na nebeski oltar. Oltar je ujedno i blagdanski stol s kojega se vjernicima daje duhovna hrana i piće, kako bi i oni sami - čija su srca duhovni oltari - kako ih nazivaju sveti crkveni oci, mogli Bogu prikazivati žrtvu vlastitog života. Zato se oltaru, na kojem se u svakoj Svetoj Misi uprisutnjuje ona ista žrtva Kristova na Kalvariji, i unutar Svete Mise i izvan liturgijskog slavlja, iskazuje posebna počast. U crkvi se osim oltara nalaze i drugi elementi potrebni za sveto slavlje: stolica za onog koji predsjeda liturgijskim slavljem, ambon s kojega se naviješta Riječ Božja, krsni zdenac u kojoj se kupelju krštenja rađaju nova djeca Crkve, kao i prostor za puk Božji. Osobito mjesto u crkvi zauzima Svetohranište koje služi za pohranu Presvete Euharistije kako bi ju se moglo odnijeti bolesnicima, a ujedno i kako bi joj se vjernici u tišini mogli moliti i klanjati i na taj se način duhovno ispunjati živom prisutnošću svoga Gospodina. Klanjanje i sudjelovanje u svetoj Misi duboko su povezani. Na to nas podsjeća i papa Benedikt u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Sakramenat ljubavi donoseći riječi sv. Augustina: "Nitko ne jede ovo tijelo ako mu se prije nije klanjao. Sagriješili bismo ako mu se ne bismo klanjali"2. Mi, braćo i sestre, kao vjernici Kristovi, ne bismo smjeli činiti ovaj grijeh propusta, već se žarkom ljubavlju i pobožnošću trebamo klanjati našemu Spasitelju i u svečanom činu klanjanja, kad se na oltaru izlaže Presveto Otajstvo, i tiho u svetohraništu gdje nas On uvijek s ljubavlju očekuje.

Ovu kapelu, braćo i sestre, posvećujemo u čast blaženoga Ivana Merza, vjernoga sina našega naroda. On je bio liturgijska duša. Kako navode njegovi životopisci, sveta je Misa bila središte njegovoga duhovnoga i molitvenog života, ali i srce njegova apostolskog djelovanja. Tu je svaki dan crpio snagu i apostolski žar. Već se kao student zanimao za svetu liturgiju a za svoju je doktorsku disertaciju odabrao temu "Utjecaj liturgije na francuske pisce". Kako bismo zavirili u njegovu dušu i osjetili žar njegove liturgijske, napose euharistijske pobožnosti navest ćemo samo nekoliko njegovih misli:

„Gdje je nama ljudima Bog prisutniji negoli u presvetoj Euharistiji?!; Pričest je izvor života.; Svatko znade kako blizina Euharistije krijepi.; Euharistija napunja dušu rasvjetom koja je svjetlija od dana, koja je pretvara u duševno zadovoljstvo, koja smiruje u osjećanju nečega nepoznatog i neizmjernog.; Ne zaboravimo na Kristovu neizmjernu ljubav i posvetimo veću pažnju maloj bijeloj Hostijici, koja osamljena na nas čeka u studenim crkvicama.; U sv. Pričesti gdje se vaše tijelo i vaša duša ujedinjuje sa samim Božanstvom, treba biti vrhunac vašega života.; U sv. Pričesti je vrhunac cjelokupne liturgije.; Sve veličanstvene molitve i pjesme, sva vaša razmatranja, svi vaši čini tijekom dana moraju biti kristocentrični, moraju biti usmjereni prema tom jedinom času vašega dnevnoga života -sv. Pričesti.; Po svetoj Pričesti u našoj duši počinju strujati one vode koje vode u život vječni."3

Blaženi je Ivan Merz zdušno radio na promicanju liturgijske obnove i liturgijske kulture u našemu narodu, napose među hrvatskom mladeži. Upravo zato jer je bio euharistijska duša, duša molitve, mogao je imati toliku duhovnu snagu i zauzetost da je za svoga kratkog života pokrenuo duhovnu obnovu čitavoga našeg naroda, osobito kršćanske mladeži. Koliko je blaženi Ivan Merz bio živi Božji hram i koliko je njegovo srce bilo istinski oltar najbolje svjedoče njegove riječi koje je svojom krvlju prije smrti zapisao: Menije živjeti Krist, a umrijeti dobitak. Blaženi nam Ivan Merz i danas, braćo i sestre, poručuje da budemo zagledani u nebo, odakle nam dolazi svaka milost i pomoć, kako bismo, poput njega, uronjeni u otajstvo Euharistije i molitve mogli i mi danas u našem životu ostvariti njegovo geslo: Žrtva, Euharistija, Apostolat. Bez duboke uronjenosti u otajstvo Euharistije, bez dubokog molitvenog života, koji je spreman na odricanje i žrtvu, nije moguće donijeti plodove apostolata. Druge ćemo privući samo ako mi sami budemo euharistijske duše, ako u nama samima bude Krist. Blaženi nam Ivan Merz također poručuje kako nije važno koliko dugo živimo - jer on je umro u dvadeset i osmoj godini - nego kolika je dubina našega života, koliko je on natopljen i prožet ljubavlju Božjom. Zato, braćo i sestre, kad budemo dolazili u ovu kapelu na molitvu i svetu Misu utječimo se zagovoru ovog našeg Božjeg ugodnika i nasljedujmo njegov primjer kako bismo u svom životu mogli biti uistinu duhovno plodni.

Draga braćo i sestre, danas svoj pogled uzdižemo i našoj nebeskoj majci Blaženoj Djevici Mariji čije Bezgriješno Začeće slavimo da bude danas uz nas u slavlju ove svete Misne žrtve kao što je bila uz križ Isusov na Kalvariji. Blažena je Djevica Marija duboko povezana s Crkvom. Ona koja je od Boga sačuvana od svake mrlje Istočnoga grijeha i ispunjena svakom milošću, kako bi postala dostojnom majkom Božjega Sina, označava početak Crkve, Kristove Zaručnice bez mrlje i bore, koja sjaji od ljepote. Marija je, kako nas uči Drugi Vatikanski Sabor, pralik Crkve u redu vjere, ljubavi i savršenog jedinstva s Kristom: Djevica se Marija, koja je po anđelovu navještenju srcem i tijelom primila Božju riječ i donijela svijetu život, naime priznaje i časti kao prava Božja i Otkupiteljeva Majka. Na uzvišeniji način otkupljena s obzirom na zasluge svojega Sina i s njime sjedinjena tijesnom i nerazrješivom zadaćom i dostojanstvom: da bude roditeljicom Sina Božjega te stoga predraga kći Očeva i svetište Duha Svetoga: po tom daru iznimne milosti ona nadaleko nadvisuje sve druge stvorove, i nebeske i zemaljske. No ujedno se u Adamovu rodu našla povezanom sa svim ljudima potrebnima spasenja, štovište, ona je "uistinu majkom udova ( Kristovih )... jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi one Glave". Stoga se ona također pozdravlja kao najizvrsniji i posve jedinstven ud Crkve te kao njezin pralik i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi; Katolička je crkva, poučena Duhom Svetim, prati s osjećajem djetinje odanosti kao preljubaznu majku"

Imajući u vidu ove duboke vjerske istine o našoj Nebeskoj Majci, kao njezina ljubljena djeca, dužni smo je štovati osobitom sinovskom pobožnošću i odanošću. Molimo je, njoj osobito dragom molitvom krunice, da bi i nas, ona Bezgriješna, sačuvala od pogibelji grijeha i da bi i nas ona, sva sveta, svojim zagovorom učinila svetima, da budemo uistinu njezini sinovi i kćeri, njezina ljubljena djeca. Zaključimo ovo naše razmišljanje drevnom molitvom iz prvih kršćanskih vremena, nastalom oko 250. godine, upućenoj našoj nebeskoj Majci:
Pod tvoju se obranu utječemo sveta Bogorodice, ne odbaci molitve naše u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči! Amen!

Na kraju mise vojni kapelan Milenko Majić zahvalio je mnogima na svesrdnoj pomoći, moralnoj i materijalnoj, od visokih časnika do pojedinaca i tvrtki. Biskup Bogdan poželio je da ova crkva bude mjesto susreta s Bogom te da brave i ključevi ne zahrđaju!
Slijedio je nastavak druženja u vojnom restoranu gdje su govorili i prenijeli pozdrave načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, general pukovnik Mirko Šundov, kao i zapovjednik HKoV general bojnik Mate Ostović. U glazbenom dijelu nastupio je KUD “Korana” Slunj u narodnim nošnjama.

Ovim činom je kraj u kome je bila podignuta Rakovička buna pod vodstvom Eugena Kvaternika konačno dobio prostor za molitvu i kontemplaciju, za koju se izvedbeno može reći da je idealan primjer u gradnji koristeći domaće materijale drvo i kamen koji se upotpunjuju u svojoj jednostavnosti.

slunj vojni poligon

  Vijesti - Sve