Ordinarijat Gospićko-senjske biskupije

Prikazanje Gospodinovo - Dan posvećenog života

Written by s.Robertina Medven on . Posted in Ordinarijat

dan posvecenog zivota 2(Gospić,1.2.2018.) - Uoči Dana posvećenog života, iz pastoralnih razloga, gospićko-senjski biskup mons. mr. Zdenko Križić pozvao je Bogu posvećene osobe koje djeluju i žive na području njegove biskupije da zajednički obilježe Dan posvećenog života. U dvorani Biskupskog ordinarijata u Gospiću, u 16,30 sati biskup mons. Križić održao je predavanje na temu: Redovničko posvećenje. Odazvali su se 9 redovnika i 9 redovnica, skoro svi koliko ih ima u ovoj biskupiji.


Biskup je svoje izlaganje počeo od tradicije Crkve u kojoj su redovničke zavjete uspoređivali s krštenjem i mučeništvom. Zavjeti su drugo krštenje. Monasi su se smatrali zakoniti nasljednici mučenika, u asketskom pokorničkom smislu dugog umiranja i „ubijanja starog čovjeka“. Put rasta u sazrijevanju i ostvarenju savršenstva kršćanskog života u svetosti, ostvaruje se po krsnoj dinamici smrti starog čovjeka i novog života u Isusu Kristu, u kome postajemo novo stvorenje. Tako se svaki autentičan duhovni put sastoji od asketskog napora, mrtvljenja te od sakramentalog i molitvenog života u kome redovnici po vjeri, ufanju i ljubavi sudjeluju u otajstvu Isusa Krista.
Govoreći o posvećenom životu biskup je citirao Apostolsku pobudnicu Ivana Pavla II., Vita consecrata o posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu, Dekret o obnovi redovničkog života Perfectae Caritatis, Dogmatsku konstituciju o Crkvi »Lumen gentium«, Bibliju i druge dokumente i publikacije u kojima je naglasak na posvećenju osobe Bogu. Čovjek se ne može posvetiti svojim snagama i svojim umijećem. Redovnički život je prvenstveno dar od Gospodina koji osoba u određenom trenutku života prepoznaje i odlučuje se na redovnički život. Evanđeoski zavjeti su odgovor na Božji poziv. Redovnici su: »Cijeli svoj život stavili na raspolaganje njegovoj službi. To im daje neku posebnu posvetu, a ta ima svoje duboko korijenje u krsnoj posveti koju potpunije izražava« (PC 5).
Božja riječ je za njih glas koji moraju neprestano slušati. Bog mora biti sve za njih. Svoj život trebaju provoditi tako da se vježbaju u svakoj krjeposti (usp. PC 5).
Posvetiti se Bogu ne znači zaboraviti sve ostalo. Njihov je duhovni život također posvećen dobru Crkve. Moraju nastojati ukorijeniti i osnažiti kraljevstvo Božje u dušama u svim dijelovima svijeta (usp. LG 44; PC 5). »Stoga, članovi bilo koje ustanove, jer prije svega i samo Boga traže, trebaju spojiti kontemplaciju, po kojoj se umom i srcem s njime sjedinjuju, s apostolskom ljubavlju koja ih goni suradnjom se uključiti u djelo otkupljenja i širenja kraljevstva Božjega« (PC 5). U svim svojim životnim dobima trebaju živjeti s Kristom. »Oni prinose Bogu izvrsnu žrtvu hvale, a narod Božji rasvjetljuju bogatim plodovima svetosti, primjerom ga potiču i otajstvenom apostolskom plodnošću promiču njegov porast« (PC 7).
»Članovi u prvom redu trebaju odgovoriti svom pozivu – tj. nasljedovati Krista i služiti samom Kristu u njegovim udovima – zbog toga njihova apostolska djelatnost treba proizlaziti iz intimnog jedinstva s njim. Odatle raste i ljubav prema Bogu i bližnjemu« (PC 8).
Drugi vatikanski sabor jasno zaključuje o redovnicima: »Neka svi redovnici svojom cjelovitom vjerom, ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, ljubavlju prema križu i nadom u buduću slavu šire po cijelom svijetu Kristovu dobru vijest, da svi vide njihovo svjedočanstvo i slave Oca našega koji je na nebesima (usp. Mt 5, 16)« (PC 25). Redovnici su pozvani živjeti kao apostoli služeći Kristu. Ako ne surađujemo s posvetom Bogu onda naš život gubi smisao.

Nakon kraće rasprave, svi su pošli u gospićku katedralu gdje je u 18,00 sati misno slavlje i predvodio biskup Križić a koncelebrirali su: biskup u miru mons. Mile Bogović, župnik gospićki preč. Mario Vazgeč, generalni vikar mons. Marinko Miličević, ekonom biskupije preč. Nikola Turkalj, biskupov tajnik i kancelar preč. Mišel Grgurić, fra Ante Kukavica, don Stjepan Tribuljak, don Goran Antunović, fra Draženko Tomić, fra Ante Bekavac, fra Petar Grubišić, fra Tino Labrović, fra Božo Mandarić, a asistirao je đakon fra Toni Šimunović Erpušina. Pjevao je katedralni zbor uz orguljsku pratnju Franje Puškarića, a među vjernicima isticali su se budući krizmanici.
Biskup je na početku propovijedi pozdravio prisutne redovnice i redovnike te rekao „da je dan osoba Bogu posvećenog života ustanovio Papa Ivan Pavao II. 1997. godine i odredio da se obilježava 2. veljače na Svijećnicu. Naveo je tri razloga za uspostavu ovog dana:
a) Zahvaliti Bogu za veliki dar koji je dao svojoj Crkvi jer je Posvećeni život, tijekom povijesti, obogatio Crkvu mnogostrukim karizmama, mnogostrukim darovima Duha. Sveti Otac je tu naveo i jedan citat od svete Terezije u kome je ona izjavila: 'Što bi bilo od svijeta da nema redovnika?' Doprinos redovništva je na mnogim sektorima nemjerljiv.
b) Drugi razlog slavljenja je da se promiče poznavanje i poštivanje posvećenog života u Božjem narodu jer je on, najvjernije nasljedovanje Isusova stila života u Crkvi, a to su čistoća, poslušnost i siromaštvo.
c) Treći razlog je da sami članovi Posvećenog života postanu svjesniji svoga poslanja u današnjem svijetu. Tu je, ponajprije, redovničko zajedništvo kao svjedočanstvo svijetu da je moguće živjeti zajedno unatoč različitosti. Nije krvna veza ona koja spaja i povezuje članove Posvećenog života, nego ljubav: ljubav koja ima svoj izvor u Bogu. Zatim dijeljenje s drugima svega što se ima. U zarazi egoizma i osobnih interesa koji dovode do sukoba na lokalnoj i globalnoj razini, Posvećeni život nudi pravednu raspodjelu dobara.
U misnom čitanju čuli smo Davidov testament sinu: „Budi hrabar i pokaži se čovjekom.“ Pouka uvijek aktualna. Bez čovječnosti nema duhovnosti.
Krist je svojim životom zacrtao put kojim trebamo ići. Njemu je jedini cilj života: vršiti volju Očevu. Život je Kristov život žrtve, život vršenja volje Očeve, život križa i odricanja svega onoga što ga može udaljiti od Očeve volje. Ako smo mi Kristovi, a jesmo, onda i nama nema drugoga puta izuzev Kristova puta.
Sirah savjetuje svoga sina s naglaskom, neka pripremi dušu na kušnju. Što treba tada činiti? Sirah odgovara kratko: „Čvrsto prioni uz Boga i ne odmeći se“ (2,2).
U kušnjama prionimo uz Boga molitvom. I za Isusa se kaže da je u Getsemanskom vrtu, kad je kušnja postajala jača, On žarče molio. Nakon molitvene borbe sve se promijenilo. On se patnje više ne boji nego joj ide u susret.
Isus zove učenika i uvijek kaže: „Pođi za mnom.“ Učenik će uspjeti dok bude imao Isusa pred očima,“ završio je propovijed biskup Zdenko.
Nakon sv. mise i fotografiranja vratili smo se u biskupski dom gdje smo večerali i u radosnom zajedništvu nastavili druženje i slavlje.
s. Robertina Medven

dan posvecenog zivota 1

dan posvecenog zivota 3

dan posvecenog zivota 4

dan posvecenog zivota 5

Tags: redovnici, dan posvećenog života, redovništvo, Svijećnica, redovnice

Ispis