bener
  • Naslovnica

Ordinarijat Gospićko-senjske biskupije

Korizmeni susret svećenika

korizmeni su sv(Gospić, 19.2.2018.) - U skladu s programom godišnjega biskupijskoga Pastoralnog plana u Gospiću je u ponedjeljak 19. veljače održan redoviti korizmeni susret svećenika Gospićko-senjske biskupije. Prvi dio susreta, na kojem se unatoč ružnom vrjemenu okupio velik broj svećenika i obojica biskupa, održan je u katedrali. Nakon molitve Trećega časa slijedilo je pokorničko bogoslužje, koje je vodio vlč. mr. Jakov Rađa, povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promotor kršćanskih poziva u Zagrebačkoj nadbiskupiji, održavši homiliju i ispit savjesti na temelju Osam blaženstava.

Drugi dio susreta bio je u biskupskom ordinarijatu. Nakon što je generalni vikar Marinko Miličević sve pozdravio i predstavio gosta, mr. Rađa održao je predavanje, na temelju odlomka iz Evanđelja po Luki, o temi „Svećenik kao duhovni otac i pastir". Naime, svećenik se nalazi na sasvim posebnom mjestu u kršćanskoj zajednici – pozvan je biti pastir stada koje mu je Bog povjerio. Kako je velika ta zadaća pokazuje misao sv. Katarine Sijenske, koju je ponavljao i sv. Ivan Pavao II., da će svećenici, ako budu ono što trebaju biti - zapaliti svijet! „Svatko od nas ima različitu službu, jedan dio Božjega naroda koji mu povjeren, svatko ima različite darove, ali postoji i nešto što nam je zajedničko. Osnovna karakteristika predvodnika stada, pastira, svećenika jest duhovno očinstvo", naglasio je mr. Rađa te nastavio da je, kako ističe Stari zavjet, glavna karakteristika oca i njegov glavni čin – blagoslov! „Otac svoj identitet pronalazi u činu blagoslova. U trenutku kada blagoslivlja, polažući svoje ruke na glavu sina – a ruke su slika djela – otac prenosi sve što jest i sve što posjeduje na svoju djecu."
Tako je i sa svećenicima: ljudi su im zahvalni i s njima su sretni kada čine upravo to što im je svojstveno – kada ljudima predaju svoja dobra, kad im daju iz svoje riznice, rekao je predavač, naglasivši da upravo o tome govori Isus u odlomku o Budnim slugama (Lk 12,35-48). Isus tu riječ upravlja svim kršćanima, ali se taj odlomak na poseban način tiče svećenika, jer upravo je svećenik „onaj koji u kući Božjoj daje zakon, tj. riječi, Božju riječ", naglasio je mr. Rađa, i zato Isus o njemu govori kao o upravitelju. „On će biti postavljen od gospodara nad poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok! Dakle, nitko od svećenika nije tamo gdje se nalazi zato jer se sam postavio! Stoga je, također, lijepo sjetiti se Božjeg poziva, Božjeg izabranja… Nismo upravitelji zato jer to zaslužujemo, zato jer posjedujemo točno određene ljudske ili moralne kvalitete, nego zato jer je to Božje djelo, Božji dar", posvijestio je predavač te nastavio kako je zanimljivo ono što dalje Isus govori o tome upravitelju, doslovce o ekonomu, tj. o onome tko daje zakon (riječ) u kući, pa kaže: „Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok?"
Posebno je zanimljivo kako se zovu ti sluge nad kojima je on postavljen – na grčkom jeziku: therapeias, doslovce znači oni koji bivaju liječeni! „Zapravo se ne radi o slugama nego o onima koji su podvrgnuti terapiji! Postoji dakle terapija koju su svećenici kao upravitelji pozvani provoditi. A ta terapija slugu koji su im povjereni vrši se, kako je Sv. Luka zapisao, tako što će im upravitelji u pravo vrijeme davati obrok! U pravo, prikladno vrijeme davat će im pravu mjeru dobara, hrane. Dakle, stado koje je gospodaru odnosno pastiru pri srcu treba primiti od njega mjeru hrane, dobara u pravo vrijeme, a ta dobra i ta hrana jest Božja Riječ", naglasio je predavač te na kraju protumačio da ta „mjera" znači dijeljenje hrane razumno, uredno, prema potrebi, u pravo vrijeme… „Posredovati dobra kroz čin blagoslova i posredovati pravu mjeru hrane u pravo vrijeme dva su čina koja su karakteristična za ulogu oca. Otac blagoslivlja, tj. predaje sve što ima, sve što jest, i otac hrani! To su dva načina kako otac ljubi!"
No, da bi taj upravitelj znao dati pravu mjeru hrane u pravo vrijeme, potrebno je da bude vjeran i razuman odnosno razborit. „Dati pravu mjeru hrane u pravo vrijeme naše je svećeničko poslanje. Ne možemo dati ono što nemamo, ono što ne posjedujemo. Mi moramo imati, tek tada moći ćemo razborito upravljati. Najbolja škola u kojoj ćemo naučiti kako se predaje vjera jest osobni rast u vjeri. Eto zašto je važno za nas biti u odnosu s Bogom, napajati se na izvoru, biti pred Njim, biti s Njim, biti u Njemu. To je jedini okvir za naše djelovanje", zaključio je predavač, izrazivši uvjerenje kako je i „ova korizma još jedna prigoda koju nam Otac daje da obnovimo svoj odnos s njim, svoju povezanost s izvorom našeg života i naše službe."

Slijedila je kraća rasprava u kojoj su dotaknute još neke aktualne teme, poglavito hrvatski demografski problem koji je posebno dramatično izražen u Lici odnosno u Gospićko-senjskoj biskupiji. Potom su vikar Miličević, kancelar Mišel Grgurić i ekonom Nikola Turkalj dali nekoliko obavijesti, pa je biskupijski povjerenik za pastoral obitelji mons. Tomislav Šporčić najavio na Udbini zajednički susret članova župnih pastoralnih vijeća i onih koji su u Otočcu sudjelovali na Tečaju vjere, a sve pod vidom priprave za Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u rujnu u Solinu. Na kraju se svećenicima pozdravom, čestitkom i kraćim poticajnim duhovnim nagovorom o korizmi obratio i ordinarij Zdenko Križić.

Tags: korizma, svećenik, ordinarijat

Ispis E-mail

Pretraživanje stranice