bener

Ordinarijat Gospićko-senjske biskupije

Predbožićni susret svećenika u Gospiću

predbozicni1 2018(Gospić, 10.12.2018.) -IKA- Redoviti predbožićni susret svećenika Gospićko-senjske biskupije održan je u ponedjeljak 10. prosinca u Gospiću. Započeo je molitvom Srednjega časa u katedrali, a potom je pokorničko bogoslužje predvodio salezijanac don Stjepan Tribuljak iz Pastoralnog centra na Plitvicama. Nakon poticajne meditacije, ispita savjesti i molitve svećenici su mogli pristupiti sakramentu pomirenja. Drugi dio radnoga susreta, na koji su došli gotovo svi svećenici, održan je u biskupskom ordinarijatu. Na početku je sve nazočne pozdravio koordinator susreta generalni vikar mons. Marinko Miličević te je najavio temu i predavača preč. dr. Richarda Pavlića, senjskoga župnika i profesora na Teologiji u Rijeci. U vrlo iscrpnom i temeljitom izlaganju, prožetom svetopisamskim navodima, dr. Pavlić obradio je temu “Svećenička duhovnost”.

Napomenuvši uvodno kako se ta tema uklapa u biskupijsku pastoralnu Godinu duhovnih zvanja, u kojoj i vjernici i svećenici razmatraju o duhovnom pozivu, mole za duhovna zvanja te za nova duhovna zvanja Bogu zahvaljuju, predavač je istaknuo da je u tom duhu i svećeničko predbožićno okupljanje te razmatranje o svećeničkoj duhovnosti. Koliko je u tom smislu važno za svećenika povlačenje u osamu, preč. Richard je oslikao Isusovim primjerom u evanđeoskoj zgodi nakon umnažanja kruha, kada Gospodin ne samo da se sam povlači, nego i učenicima zapovijeda: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo” (Mk 6,31). A svrha toga je što “se u osami čovjek vraća sebi te tu otkriva Boga – Božju prisutnost, a Božja blizina preobražava”. Vrlo slično se, nastavio je predavač, dogodilo i proroku Iliji na brdu Horebu, nakon što je, razočaran nemarom naroda u kojemu je “gorljivo revnovao za Jahvu, Boga nad vojskama”, shrvan umorom zaspao u nekoj spilji – susreo je Gospodina u “šaptu laganog i blagog lahora” i bio preobražen. Jednako tako svećenici i redovnici se danas moraju povući u osamu – ako to i ne žele, biskup i poglavari ih na to moraju prisiliti kao Isus apostole, naglasio je prof. Pavlić, jer i oni su “podložni ispraznosti – kao i apostoli – i mogu zastraniti, zaboraviti smisao svoga života i svega što rade, a za ta pitanja često nemaju vremena ili nisu sabrani”. Zato je, iz tri bitna razloga, i svećenicima potrebna osama, odmak od svakodnevnih aktivnosti – “da bi se susreli sa sobom, da bi ispitali svoju savjest te vidjeli ne voze li u krivom smjeru te da bi otkrili Božju blizinu i u njoj se preobrazili. Kao Isus i kao Ilija”, rekao je predavač na kraju prvoga dijela izlaganja, dodavši da je upravo to smisao duhovnih susreta i duhovnih obnova odnosno vježbi.

Posvijestivši na početku nastavka predavanja kako susret sa sobom nosi mogućnost obeshrabrenja, jer uključuje susret s vlastitim slabostima, dr. Richard naglasio je da postoje tri razloga zbog kojih se svećenik ne bi trebao obeshrabriti. “Prvi razlog je u činjenici da Isus znade naše slabosti te iako nas ne želi potpuno osloboditi od njih, želi da se protiv njih borimo i da se s njima nosimo. Drugi razlog je u tome što nas naše slabosti ne mogu spriječiti da rastemo u čovještvu i dobroti, da pročišćujemo i oplemenjujemo svoje motive, a treći razlog su mnogi primjeri u Bibliji, koji pokazuju da Bog bira upravo slabe – od Abrahama, preko Mojsija i Davida, sve do apostola, koji su odreda bili ljudi sa svojim manama, a Bog je htio upravo njih”, istaknuo je predavač te potom te tvrdnje argumentirao s nekoliko primjera ponašanja apostola Petra. “Zato nam u Godini duhovnih zvanja apostol Petar može biti poticaj i ohrabrenje, jer Petar nije bio savršen, ali je imao ljubav prema Isusu. Važno je dakle da u svojem pozivu ne izgubimo ljubav prema Bogu, jer u suprotnom gubimo sve, i smisao i životnu radost”, naglasio je dr. Pavlić te u nastavku predavanja iznio dvije zgode iz Evanđelja koje ilustriraju što je potrebno da bi se radosno služilo Gospodinu: Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj te susret Isusa i Samarijanke na Jakovljevu zdencu. Zgoda u Kani pokazuje nam kako je povezanost s Isusom i Marijom jamstvo naše duhovne radosti, a “slučajni susret Samarijanke koji joj je promijenio život, i koja najprije nešto daje da bi zauzvrat dobila mnogo više – daje malo vode a dobiva vodu života… – posvješćuje nam istinu: od nas se često traži malo (malo dobre volje, samo malo vremena za Boga, za druge…), a za uzvrat možemo dobiti mnogo”, zaključio je dr. Pavlić predavanje te svećenicima, kao i biskupima Zdenku Križića i umirovljenom dr. Mili Bogoviću od srca zaželio da se s toga susreta vrate kući radosni, preobraženi i osnaženi u vjeri.

Nakon rasprave, u kojoj su dotaknuta i neka pitanja iz konkretne pastoralne prakse, slijedilo je izvješće biskupa Križića o pohodu Ad limina apostolorum, u kojemu je opisao kako je protekao susret s papom Franjom i razgovor s odgovornima u pojedinim Kongregacijama te o kojim je temama bilo riječi, istaknuvši posebno razgovor s Papom o Bl. Alojziju Stepincu.

Na kraju je biskup Križić svima čestitao Božić i zaželio obilje Božjega blagoslova u sljedećoj godini, poželjevši svećenicima posebno vedrinu i Božju snagu u pripremi vjernika za Božić. Susret je završio zajedničkim objedom u blagovalištu ordinarijata.

Predbozicni2 2018

Tags: duhovna zvanja, predbožićni susret, svećenici

Ispis E-mail

Pretraživanje stranice