bener

Propovijedi i poslanice

Poruka učenicima, roditeljima i vjeroučiteljima za školsku godinu 2018./2019.

Draga braćo i sestre, dragi roditelji, djeco i mladi, dragi učitelji i vjeroučitelji, svećenici i suradnici!

Pred nama je nova školska godina i svi izazovi koje ona sa sobom nosi, kako za djecu i roditelje tako i za učitelje i vjeroučitelje. Za djecu je nova školska godina uvijek malo i stresna. Oni, počevši od najmanjih, osjećaju određeni roditeljski pritisak s obzirom na njihova očekivanja i u tom smislu teret svijesti da ne smiju razočarati.

S tim se nije uvijek lako nositi. Nemaju sva djeca jednake intelektualne sposobnosti, ali svi imaju jednake sposobnosti da se oblikuju u dobroti i ljubavi, u velikodušnosti i solidarnosti, u savjesnosti i zauzetosti za dobro. Ove vrijednosti čine čovjeka velikim. Hoće li to naša djeca i mladi sutra postati, zavisi od svih nas, napose od njihovih roditelja i svih onih koji direktno rade na njihovom odgoju i naobrazbi.

Continue Reading

Ispis E-mail

Propovijed u Senju za Veliku Gospu

Dogma o Marijinu uznesenju na nebo tijelom i dušom je proglašena 1950. Međutim Božji narod je vjerovao u ovu istinu puno stoljeća prije. Kršćanski puk je bio uvjeren da nije bilo moguće da Marijino tijelo, od kojeg je svoje tijelo uzeo Isus naš spasitelj, istrune u grobu.

Crkva uči na temelju svetopisamske objave da je duša vjernika koji je prešao s ovoga svijeta u milosti Božjoj, u slavi kod Gospodina, a tijelo će se pridružiti duši na koncu vremena o uskrsnuću tijela. To će biti preobraženo tijelo, očišćeno od svakoga zla, koje više nije podložno bolesti i smrti.

Continue Reading

Ispis E-mail

Uočnica Velikoj Gospi u Oštarijama propovijed biskupa Zdenka Križića

Oštarije 14. 08. 2018,

Svi evanđelisti spominju više žena po imenu, koje slijede Isusa za njegova javna djelovanja, i poslužuju ga. Uz navođenje imena nekih žena koje ga prate, evanđelisti dodaju da su sa Isusom i mnoge druge bez da ih po imenice spominju. Međutim, ne spominje se nikada ime Isusove majke Marije. Za vrijeme njegova javnog djelovanja ona nije s Isusom. Ali Ivan evanđelist izričito spominje Marijinu prisutnost na Kalvariji u najtežim i najdramatičnijim trenutcima Isusova života, kako smo čuli u današnjem evanđeoskom odlomku. Za pretpostaviti je da je bilo puno pokušaja od Marijine rodbine da ju spriječe da ne dolazi u Jeruzalem u takvoj situaciji i da je poštede gledati svojim očima tako grozno stradanje svoga djeteta. Međutim, Mariju u tome nije moglo ništa spriječiti. Ona želi biti sa svojim sinom i uz rizik da i sama zdravstveno krahira, da joj užasne slike i scene koje će gledati, nikada ne nestanu ispred očiju.

No, zasigurno je njezina prisutnost ispod Isusova križa ulazila u sam projekt Božjeg plana spasenja. Bog je htio Mariju pod Isusovim križem bez obzira na sve. Marija je zasigurno pretpostavljala da se Isusu sprema neka teška stvarnost. Već duže vrijeme prijetnje prema Isusu su se nadvijale sa svih strana. Evanđelist Ivan navodi da su to već svi znali i pitali se da li će Isus uopće doći u Jeruzalem na svetkovinu jer su „glavari svećenički, skupa sa farizejima, izdali naredbu da im javi tko bi doznao gdje je Isus, da ga uhvate“ (11,57).

I učenici su bili jako svjesni tih prijetnji, pa jedan od njih, Toma, kada je čuo da se Isus zaputio prema Betaniji koja je blizu Jeruzalema, jer je bio čuo da je Lazar umro, kao u nekom očaju izjavljuje: „Hajdemo i mi da umremo s njim“.

Sigurno je i Marija imala u sebi taj crni predosjećaj. Ona nije Isusa slijedila u njegovu navještaju Radosne vijesti kada je obilazio sela i gradove, ali u ovom času njezina prisutnost je tražena.

Ovo je vrhunac Isusova djela otkupljenja, a Marija je pozvana da u tom djelu bude prva suradnica.

U rajskom vrtu su bili jedan čovjek i jedna žena koji su grijehom prouzročili ljudski pad, potrebno je sada da opet budu jedan čovjek i jedna žena koji će donijeti spasenje palom čovječanstvu.

Zato se Isus ovdje svojoj majci u ovoj prilici obraća sa „ženo“ aludirajući na događaj u Edenskom vrtu. Ovo je situacija koja nadilazi redoviti familijarni odnos sa svojom majkom. Ovo je trenutak spasenja i otkupljenja.

Zato je Marija tu jedina osoba kojoj se Isus osobno obraća dok je visio na križu. I tu s križa Isus predaje Mariju za majku jednom svom učeniku, ali ne samo njemu nego svim vjernicima za sva vremena.

Kako bi se drugačije mogao razumjeti ovaj događaj? Zašto bi Isus svoju majku predao Ivanu za majku, kada Ivan ima svoju majku, i ta ista se nalazi tu ispod križa?

Osim toga, ako je Isus pozivajući svoje učenike da ga slijede od svih tražio da napuste svoje obitelji, i roditelje i braću i sestre, i oni su to učinili: kakvog smisla ima sada Ivanu, koji je ostavio svoju majku, da mu Isus sada daje svoju?

Isto tako, Isus predajući svoju majku Ivanu, s ovim gestom nije mislio da Ivan preuzme svu brigu za njegovu majku, jer je ostala sama, budući da je Josip već prije umro, a žena bez neke muške glave gubi mnoga prava u javnom životu toga vremena.

Ovo nikako ne bi bilo uobičajeno niti normalno. Isus bi zasigurno, da se radi samo o brizi za Mariju, nju predao nekom iz svoje rodbine. U evanđelju se nabrajaju mnoga muška imena iz Isusove rodbine koje se naziva Isusovom braćom, a spominju se i sestre.

Tako čitamo reakciju ljudi njegova zavičaja na početku njegova javnog djelovanja: „Odakle ovome tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov, Josip, Šimun i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama“ (Mt 13,54-56).

Ovo potvrđuje da bi bilo puno normalnije da Isus preda svoju majku nekome iz svoje velike rodbine.

Međutim, ovdje se radi o nečem drugom. Dajući Mariju Ivanu za majku i dajući Ivana Mariji za sina, Isus tu svojoj majci daje posebno poslanje koje će ona nositi u vidu zauzetosti za spasenje svih ljudi. Marijino poslanje nije završilo pod križem, nego sada dobiva novo poslanje jednako važno kao i ono do križa.

Ivan je ovdje samo simbol svih Isusovih učenika do kraja svijeta na koje se sada proteže Marijino materinstvo i njezino posredništvo.

Činjenica da je Isus ovdje izabrao Ivana kome daruje majku, a ne recimo Petra koji je postavljen kao apostolski prvak, govori o posebnom značenju tog Marijinog materinstvo.

Marijino materinstvo nije od Isusa uspostavljeno kao neki viši stupanj u crkvenoj hijerarhiji, jer je za to izabran Petar, i on to ostaje. Marijino materinstvo je dano u vidu jače intimnosti sa Isusom i jačeg sudjelovanja u njegovu životu.

Ivan je bio učenik Isusov koga je Isus posebno volio. On je naslonio glavu na Isusove grudi i kao ni jedan drugi učenik, čuo otkucaje Isusova srca. On je bio posebno privilegiran, bio je svjedokom svih događaja Isusove muke i jedini je vidio krv i vodu koji su potekli iz Isusova boka, a koji simboliziraju sakramente i duhovne darove koji su zasluženi Isusovom smrću.

Takav Ivan je bio najprikladniji kao predstavnik Isusove zajednice da u ime svih prihvati Mariju koja je postala posrednica milosti zasluženih od njezina sina.

Marija je darovana kao učiteljica u vjeri, kao zagovornica koja posreduje za Isusovu braću i sestre u svim životnim nevoljama da nikada ne dožive da su od Boga ostavljeni i da ih je Božja ljubav napustila.

Nakon što je Isus rekao Mariji „Evo ti sina“, obraća se potom Ivanu govoreći „Evo ti majke“. Čini se kao da je ovo rečeno Ivanu posve suvišno. Samo ono rečeno Mariji bi bilo posve dovoljno da se shvati da Marija postaje Ivanu kao majka a Ivan Mariji kao dijete.

Međutim, Isus je siguran da je Marija dobro razumjela njegove želje i poslanje koje preuzima, ali je važno da to dobro shvati i Ivan, odnosno i svaki drugi Isusov učenik u budućnosti Crkve.

Tako sa drugom izjavom Isus poziva Ivana i sve nas da imamo dječji stav prema Mariji, da postanemo svjesniji da u njoj imamo majku kojoj možemo doći u svakoj našoj potrebi i patnji. Da prema Mariji gajimo posebnu ljubav i štovanje.

Tako su Isusove riječi: „Evo ti majke“ mogu smatrati početkom kršćanskog štovanja i posebnog afektivnog odnosa prema Mariji kao majci i zaštitnici.

Isti evanđelist dalje navodi svoj osobi stav: „Od onoga časa uze ju učenik k sebi“. Ovo samo potvrđuje kako je Ivan dobro razumio Isusovu želju koju je izrekao u tim riječima.

Od onoga časa Marija je Ivanu model ljubavi i vjernosti Bogu, ali i sigurno utočište i zaštita u svim životnim nedaćama.

Već je davno prije anđeo rekao Josipu: „Ne boj se uzeti k sebi Mariju“. Te riječi Nebo ponavlja uvijek iznova i svima nama. Uz Isusa, nema sigurnijeg oslonca u našem kršćanskom životu, ni vjernijeg modela za svakog Isusova učenika.

To je itekako iskusio i patnički puk ovoga kraja. Koliko je ovdje bilo patnje i stradanja! Pa i ovi zidovi koji su ostatci velebne crkve iz 15. stoljeća, prozvani su „Zidovi plača“ ovog naroda zbog njegova stradanja i mučeništva.

Ali usprkos tome narod ovom svetištu dade naziv: „Gospa od Čudesa“. Narod je i u stradanjima prepoznao Božju blizinu i njegovu pomoć. Marija je ovom narodu uvijek iznalazila neku luku spasa, i onda kada je situacija izgledala nemoguća.

Ta čudesa nisu nešto što se događalo samo u prošlosti, nego i danas. Tamo gdje ima vjere, tamo gdje se moli, tu se čudesa događaju. Neka ovdje molitva hvale Bogu i majci Mariji nikada ne prestane.

I Bog se raduje kada zbog velike vjere može izvoditi svoja čudesna djela. Posebno molimo za čuda obraćenja, promjene života na bolje. Neka se to čudo dogodi u svima nama koji smo se večeras okupili u ovom dragom svetištu.

A Mariju molimo da kao što je bila maka naše prošlosti bude majkom i naše sadašnjosti i budućnosti. Amen.

Ispis E-mail

Propovijed biskupa Mile Bogovića na Krasnu

Svetište Gospe Krasnarske, Velika Gospa, 15.8.2018.
Misna čitanja: Otk 11,19a.12,1-6a.10ab; 1Kor 15,20-17a; Lk 1,39-56

1. Temeljna zvanja.

Braćo i sestre! Često slušamo i čitamo kako nam za brži društveni napredak nedostaju neka zanimanja i zvanja. To je bez sumnje točno. Potrebno je naglasiti koja su to najpotrebnija ljudska zvanja pa da vidimo ne treba li možda - prije nego skrenemo pozornost na električare, zidare i automehaničare… - pogledati kako je stanje s temeljnim ljudskim zvanjima: očinstvo, majčinstvo i sinovstvo (kćerstvo). Nije li i danas važno znati kako biti otac, kako biti majka, kako biti sin/kći? Neće se nitko, valjda, usuditi reći da ta zvanja nisu važna za napredak čovječanstva. Osim toga, nama katolicima se razmišljanje o tome stavlja i kao zadaća. Tu trebamo pomoći cijelom društvu.

Na današnji blagdan kršćanski je svijet u pokretu više nego ikada u godini. To kretanje usmjereno je prema Marijanskim svetištima. Jedan od glavnih razloga je svakako taj što u Mariji kršćanin čita onaj nepatvoreni majčinski osjećaj koji je svima potreban, kojega smo svi žedni i gladni, a koji se sve rjeđe susreće a sve češće javno omalovažava i obezvrjeđuje. U poplavi godišnjih priznanja i nagrada (športaš godine, političar godine. glumac godine…) kao da i u crkvenim krugovima zvuči staromodno: "Majka godine."

2. Majčinska ljubav.

Evanđelje nam danas predstavlja Mariju koja je krenula u Gorje rođakinji Elizabeti kad je dočula da će ona biti majka, a i ona je sama postala svjesna da će postati majka. Ta osjetljivost za potrebe drugih, nešto je tako lijepo i potrebno da je treba često isticati. A takva osjetljivost je najjača kod majke.
Kad bismo htjeli dočarati ljudima kako nas Bog voli, koju bismo riječ uzeli? Nema boljeg odgovora nego kad reknemo: "Voli nas majčinski." Ima li neka riječ bolja? Nema! To je mnogo jače nego da se kaže: voli vas prijateljski, kao kolega, susjedski. Najjača je tu riječ: majčinski.
Vi žene koje ste majke, zacijelo ste se više puta čudile kako to da dijete nije prestalo plakati kad ste mu poslale nekoga drugoga umjesto sebe da ga utješi. Taj drugi nije ga uspio razumjeti, ali i prije nego dijete progovori, majka ga razumije. Majčinska ljubav omogućuje razumijevanje i onoga što je drugima nerazumljivo.

Kad su moji iz Slunja bili u izbjeglištvu kod mene u Senju, mali Nikola je u određeno vrijeme sve zvao da bježimo u podrum. Prva je majka shvatila taj njegovo govor. Sjećao se on iz Slunja da je trebalo bježati u podrum kada su se pojavili avioni. Na zvuk aviona netko ga je pograbio i odnio u podrum. Kada je u Senju zazujao hladnjak, on je počeo plakati i davao znakove da treba bježati u podrum. Njegov govor najprije je odčitala majka. I najlakše je našla razumljivi jezik za njega da hladnjak nije avion i da u Senju ni avioni nisu opasni. Po znakovima koje dijete šalje, majka čita je li ono gladno, bolesno, treba li ga presvući… Onaj koji ga ne razumije, dat će mu dudu i kada ima temperaturu, ali time mu nije pomogao.
Jednom riječi, majka znade 'čitati' svoje dijete, ona ga najbolje razumije, jer ga majčinski ljubi.
U toj školi može se više naučiti kako 'čitati' svaku osobu i okolinu. Bez te škole ostat ćemo nepismeni sa svim fakultetima. Sam Bog još u Starom zavjetu uspoređuje po Izaiji proroku svoju ljubav prema narodu s ljubavlju majke prema djetetu, ali njegova ljubav nadilazi i tu ljubav: "Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću" (Iz 19,15).

3. Majčinsko 'čitanje'.

Danas imamo mnogo sredstava koji olakšavaju međusobno sporazumijevanje: znamo pisati, učimo strane jezike, imamo telefone, mobitele, iPhone, Facebooke i mnogo drugih pomagala. Ipak se mnogi tuže da nisu shvaćeni od svojih predpostavljenih, da ih njihova okolina ne razumije. Mnogi padaju u depresiju, nezadovoljni su, razočaraju se. No osjećaju i sami da ne razumiju druge, pa često i u svojoj obitelji. I to se neće popraviti pojačavanjem zvučnika, novom količinom mobitela i iPhona. Kao da je danas u porastu nepismenost u smislu neznanja 'čitanja' ljudi oko sebe. Nešto tu drugo nedostaje: međusobno poštovanje, pažnja... Nedostaje ono bitno iz majčine 'škole čitanja', kao i pouke kako se može razumjeti ljude.

Taj nedostatak međusobnog razumijevanja narod najbrže osjeti kod onih kojima je dao svoje povjerenje, koji u rukama imaju vlast i moć. Ako oni nemaju u sebi sposobnost 'čitanja' naroda, neće moći doznati njegovu volju i želju. Imali smo više slučajeva da se - slikovito govoreći - iz aviona moglo vidjeti što narod misli i što želi, ali oni koji bi to trebali odčitati, nisu razumjeli. Znaju pročitati poruke koje dolaze izvana, ali ne uspiju pročitati poruke koje im narod šalje. Kao da oni tamo daleko bolje vide što je ovdje. Još gore je kada kažu da narod i ne treba slušati što misli, jer oni to bolje znaju i bez slušanja naroda. Istina je da je narod teško 'pročitati' i razumjeti s pozicija borbe za vlast, moć i bogatstvo. Zato Isus nije zasjeo na stolicu ni Heroda ni Pilata, ni moćnika ni bogataša jer se s takvih pozicija nije ni onda moglo 'čitati' što narod misli i što mu je potrebno; Isus je otišao onamo gdje je narod 'otvorena knjiga' i jasno se vidi što narod jest i što želi.
To znanje 'čitanja' naroda, dakako, ne odnosi samo na državne poglavare, nego na svake poglavare, pa i crkvene.

5. Koriti i praštati.

Nije znak prave ljubavi prema djetetu ako ga u rastu majka ne kori i popravlja, ako mu ispunja svaku željicu. Tako se najlakše upropasti čovjeka. U tom smislu Marija uvijek zove da priznamo svoje grijehe i propuste. I tebe, hodočasniče, zove majčinskim glasom da se ispovjediš. Mnogi se odazovu pa se u marijanskim svetištima najviše ispovijeda. Ne vodi te ona da se pojaviš pred strogim sucem, nego pred milosrdnim Ocem koji te ljubi kao što majka ljubi svoje dijete. Pred takvom ljubavlju, kršćanin se ne treba bojati otkriti svoje slabosti, svoje rane, svoje grijehe. Bogu na ispovijedi možeš sve reći kao majci jer te on majčinski ljubi. Eto to je poruka Majke Marije.

6. Čuvarica ognjišta.

Za majke se govori da su čuvarice ognjišta, da su duša obiteljskog i svakog drugog zajedništva. Papa Franjo ističe da žene i majke imaju jedinstvenu ulogu u čuvanju sjećanja, povijesnih korijena i vjere, daju im snagu i sposobnost oduprijeti se kulturološkoj kolonizaciji, da sačuvaju naslijeđene vrijednosti i ne izdaju sami sebe. Svaki onaj koji voli ovaj narod, vidi tu za njega veliku prijetnju.
Znademo da se i prva Crkva okupila oko Marije. U vrijeme komunizma zbio se za nas kao Hrvate i katolike povijesni susret u nacionalnom marijanskom svetištu – u Mariji Bistrici (1984.). Mnogi kažu da su se tada postavljali duhovni temelji hrvatske samostalne države i da je u Bistrici održan do tada najveći skup Hrvata u povijesti. Nadmašit će ga onaj skup koji će se dogoditi 1994. na Hipodromu u Zagrebu kada nas je u vrijeme rata posjetio Ivan Pavao II. Taj papa će, opet u Marijinom svetištu Bistrici, 20 godina poslije (1998.), proglasiti blaženim Alojzija Stepinca, našu hrvatsku vjerničku vertikalu. Mnogo toga smo ostvarili pod Marijinim okriljem. Zato naš narod rado pjeva: "Rajska djevo, kraljice Hrvata!"

Njezinu ljubav i zaštitu osjetili su naši branitelji kada su se okitili njezinom krunicom. I za ovaj dan mnogi od njih uputili su se u marijanska svetišta. Pozdravljam posebno one koji su pred više dana krenuli prema ovom Svetištu: jedni s južne strane od crkve Sv. Franje pa Velebitom do Krasnarske Gospe, a drugi sa sjeverne strane iz Viškova i Srdoča. A ima u ovoj skupini mnogo drugih branitelja koji su se utekli Marijinoj majčinskoj zaštiti.
Na ovim ličkim i velebitskim prostorima u drugom dijelu 16. i u prvom dijelu 17. stoljeća, zbog turske opasnosti, vladala je pustoš. Tek poslije naseljava se ovamo kršćanski hrvatski narod i tada se javlja i ovo svetište. Marija okuplja i formira novo zajedništvo. Kada je na ovim prostorima 2000. uspostavljeno biskupijsko zajedništvo, izabrali smo Gospu Krasnarsku da bude majka i zaštitnica naše Gospićko-senjske biskupije. I mi smo se preporučili njezinom majčinskom zagovoru i majčinskoj zaštiti.

7. Demografska kriza.

Današnja loša demografska slika našeg naroda i države u najvećoj mjeri je odraz krize obitelji i majčinstva. Ta slika neće se popraviti samo materijalnom potporom obitelji, a još manje ako se zadire u identitet i narav čovjeka i obitelji, odnosno ako se na njih vrši svojevrsno nasilje, čemu smo svjedoci. U tom smislu treba čitati i ovo hodočasničko svjedočenje vjerničkog naroda o nasušnoj potrebi jačanja majčinskih osjećaja i uloge majke te odnosa u našem hrvatskom društvu. To je pravi lijek koji nam Marija nudi.
Naša Crkva prepoznaje svojevrsnu krizu obitelji, kao i majčinstva i očinstva, pa će se za mjesec dana u Solinu održati treći Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pod geslom „Obitelj – izvor života i radosti“. Neće nikakvi fondovi riješiti demografsku krizu ako se ne razvija poštovanje prema glavnom zvanju: majčinstvu.

Zaključak

Marija nije samo 'Majka godine' u nekom kraju ili narodu, ona je Majka vjekova i majka Crkve i svega kršćanstva od njegova početka do kraja.
Veliki papa Sv. Ivan Pavao II. u svojoj enciklici "Evanđelje života" ističe junaštvo "svih hrabrih majki koje se bezrezervno posvećuju vlastitoj djeci, koje trpe donoseći ih na svijet, a zatim su spremne poduzeti svaki napor, suočiti se sa svakom žrtvom, da bi njima prenijele ono najbolje što u sebi čuvaju" (br. 86).

Marijo, majko Crkve i kraljice Hrvata, molimo te da se u našem narodu više poštuju majke, jer njihovu ulogu nitko ne može zamijeniti ili nadomjestiti. Probudi, Marijo, u nama iskrenu zahvalnost prema majkama koje su "od stoljeća sedmog" obdarivale životom ove naše hrvatske prostore; probudi majčinske vrline i majčinski ponos u ženama koje će radosnim i plodnim majčinstvom osigurati život našem narodu na ovim prostorima i ubuduće. Amen.

Ispis E-mail

Biskupova poruka za Veliku Gospu u Biltenu Gospe Krasnarske

Velika Gospa - 2018. Biskup Zdenko Križić uputio poruku vjernicima, hodočasnicima u marijanska svetišta u povodu predstojeće svetkovine Velike Gospe. Tekst je pisan za bilten Gospe Krasnarske, prenosimo ga u cijelosti u tekstualnom i audio obliku na dnu teksta:

Draga braćo i sestre!

Svetkovina Velike Gospe je bez sumnje dan kada su nam crkve najposjećenije, a marijanska svetišta prepuna hodočasnika. Mnoga od tih marijanskih svetišta su prepoznata u narodu kao posebna sveta mjesta, mjesta u kojima se na poseban način može iskusiti Božja blizina i njegova ljubav.

Mnogi vjernici se odlučuju poći pješice na ta sveta mjesta i na taj način prikazati Bogu nešto od svoje žrtve kao zahvalnost Bogu za primljena dobročinstva, ili kao znak svoje raskajanosti i molitve za neke potrebe od posebne važnosti, za neku osobu ili obitelj.

Svetišta su milosna mjesta u kojima osoba može doživjeti milosni trenutak koji je kadar promijeniti ljudski život.

Continue Reading

Ispis E-mail

Pretraživanje stranice