Propovijed biskupa Mile Bogovića na Krasnu

Written by Josip Anušić on . Posted in Propovijedi i poslanice

Svetište Gospe Krasnarske, Velika Gospa, 15.8.2018.
Misna čitanja: Otk 11,19a.12,1-6a.10ab; 1Kor 15,20-17a; Lk 1,39-56

1. Temeljna zvanja.

Braćo i sestre! Često slušamo i čitamo kako nam za brži društveni napredak nedostaju neka zanimanja i zvanja. To je bez sumnje točno. Potrebno je naglasiti koja su to najpotrebnija ljudska zvanja pa da vidimo ne treba li možda - prije nego skrenemo pozornost na električare, zidare i automehaničare… - pogledati kako je stanje s temeljnim ljudskim zvanjima: očinstvo, majčinstvo i sinovstvo (kćerstvo). Nije li i danas važno znati kako biti otac, kako biti majka, kako biti sin/kći? Neće se nitko, valjda, usuditi reći da ta zvanja nisu važna za napredak čovječanstva. Osim toga, nama katolicima se razmišljanje o tome stavlja i kao zadaća. Tu trebamo pomoći cijelom društvu.

Na današnji blagdan kršćanski je svijet u pokretu više nego ikada u godini. To kretanje usmjereno je prema Marijanskim svetištima. Jedan od glavnih razloga je svakako taj što u Mariji kršćanin čita onaj nepatvoreni majčinski osjećaj koji je svima potreban, kojega smo svi žedni i gladni, a koji se sve rjeđe susreće a sve češće javno omalovažava i obezvrjeđuje. U poplavi godišnjih priznanja i nagrada (športaš godine, političar godine. glumac godine…) kao da i u crkvenim krugovima zvuči staromodno: "Majka godine."

2. Majčinska ljubav.

Evanđelje nam danas predstavlja Mariju koja je krenula u Gorje rođakinji Elizabeti kad je dočula da će ona biti majka, a i ona je sama postala svjesna da će postati majka. Ta osjetljivost za potrebe drugih, nešto je tako lijepo i potrebno da je treba često isticati. A takva osjetljivost je najjača kod majke.
Kad bismo htjeli dočarati ljudima kako nas Bog voli, koju bismo riječ uzeli? Nema boljeg odgovora nego kad reknemo: "Voli nas majčinski." Ima li neka riječ bolja? Nema! To je mnogo jače nego da se kaže: voli vas prijateljski, kao kolega, susjedski. Najjača je tu riječ: majčinski.
Vi žene koje ste majke, zacijelo ste se više puta čudile kako to da dijete nije prestalo plakati kad ste mu poslale nekoga drugoga umjesto sebe da ga utješi. Taj drugi nije ga uspio razumjeti, ali i prije nego dijete progovori, majka ga razumije. Majčinska ljubav omogućuje razumijevanje i onoga što je drugima nerazumljivo.

Kad su moji iz Slunja bili u izbjeglištvu kod mene u Senju, mali Nikola je u određeno vrijeme sve zvao da bježimo u podrum. Prva je majka shvatila taj njegovo govor. Sjećao se on iz Slunja da je trebalo bježati u podrum kada su se pojavili avioni. Na zvuk aviona netko ga je pograbio i odnio u podrum. Kada je u Senju zazujao hladnjak, on je počeo plakati i davao znakove da treba bježati u podrum. Njegov govor najprije je odčitala majka. I najlakše je našla razumljivi jezik za njega da hladnjak nije avion i da u Senju ni avioni nisu opasni. Po znakovima koje dijete šalje, majka čita je li ono gladno, bolesno, treba li ga presvući… Onaj koji ga ne razumije, dat će mu dudu i kada ima temperaturu, ali time mu nije pomogao.
Jednom riječi, majka znade 'čitati' svoje dijete, ona ga najbolje razumije, jer ga majčinski ljubi.
U toj školi može se više naučiti kako 'čitati' svaku osobu i okolinu. Bez te škole ostat ćemo nepismeni sa svim fakultetima. Sam Bog još u Starom zavjetu uspoređuje po Izaiji proroku svoju ljubav prema narodu s ljubavlju majke prema djetetu, ali njegova ljubav nadilazi i tu ljubav: "Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću" (Iz 19,15).

3. Majčinsko 'čitanje'.

Danas imamo mnogo sredstava koji olakšavaju međusobno sporazumijevanje: znamo pisati, učimo strane jezike, imamo telefone, mobitele, iPhone, Facebooke i mnogo drugih pomagala. Ipak se mnogi tuže da nisu shvaćeni od svojih predpostavljenih, da ih njihova okolina ne razumije. Mnogi padaju u depresiju, nezadovoljni su, razočaraju se. No osjećaju i sami da ne razumiju druge, pa često i u svojoj obitelji. I to se neće popraviti pojačavanjem zvučnika, novom količinom mobitela i iPhona. Kao da je danas u porastu nepismenost u smislu neznanja 'čitanja' ljudi oko sebe. Nešto tu drugo nedostaje: međusobno poštovanje, pažnja... Nedostaje ono bitno iz majčine 'škole čitanja', kao i pouke kako se može razumjeti ljude.

Taj nedostatak međusobnog razumijevanja narod najbrže osjeti kod onih kojima je dao svoje povjerenje, koji u rukama imaju vlast i moć. Ako oni nemaju u sebi sposobnost 'čitanja' naroda, neće moći doznati njegovu volju i želju. Imali smo više slučajeva da se - slikovito govoreći - iz aviona moglo vidjeti što narod misli i što želi, ali oni koji bi to trebali odčitati, nisu razumjeli. Znaju pročitati poruke koje dolaze izvana, ali ne uspiju pročitati poruke koje im narod šalje. Kao da oni tamo daleko bolje vide što je ovdje. Još gore je kada kažu da narod i ne treba slušati što misli, jer oni to bolje znaju i bez slušanja naroda. Istina je da je narod teško 'pročitati' i razumjeti s pozicija borbe za vlast, moć i bogatstvo. Zato Isus nije zasjeo na stolicu ni Heroda ni Pilata, ni moćnika ni bogataša jer se s takvih pozicija nije ni onda moglo 'čitati' što narod misli i što mu je potrebno; Isus je otišao onamo gdje je narod 'otvorena knjiga' i jasno se vidi što narod jest i što želi.
To znanje 'čitanja' naroda, dakako, ne odnosi samo na državne poglavare, nego na svake poglavare, pa i crkvene.

5. Koriti i praštati.

Nije znak prave ljubavi prema djetetu ako ga u rastu majka ne kori i popravlja, ako mu ispunja svaku željicu. Tako se najlakše upropasti čovjeka. U tom smislu Marija uvijek zove da priznamo svoje grijehe i propuste. I tebe, hodočasniče, zove majčinskim glasom da se ispovjediš. Mnogi se odazovu pa se u marijanskim svetištima najviše ispovijeda. Ne vodi te ona da se pojaviš pred strogim sucem, nego pred milosrdnim Ocem koji te ljubi kao što majka ljubi svoje dijete. Pred takvom ljubavlju, kršćanin se ne treba bojati otkriti svoje slabosti, svoje rane, svoje grijehe. Bogu na ispovijedi možeš sve reći kao majci jer te on majčinski ljubi. Eto to je poruka Majke Marije.

6. Čuvarica ognjišta.

Za majke se govori da su čuvarice ognjišta, da su duša obiteljskog i svakog drugog zajedništva. Papa Franjo ističe da žene i majke imaju jedinstvenu ulogu u čuvanju sjećanja, povijesnih korijena i vjere, daju im snagu i sposobnost oduprijeti se kulturološkoj kolonizaciji, da sačuvaju naslijeđene vrijednosti i ne izdaju sami sebe. Svaki onaj koji voli ovaj narod, vidi tu za njega veliku prijetnju.
Znademo da se i prva Crkva okupila oko Marije. U vrijeme komunizma zbio se za nas kao Hrvate i katolike povijesni susret u nacionalnom marijanskom svetištu – u Mariji Bistrici (1984.). Mnogi kažu da su se tada postavljali duhovni temelji hrvatske samostalne države i da je u Bistrici održan do tada najveći skup Hrvata u povijesti. Nadmašit će ga onaj skup koji će se dogoditi 1994. na Hipodromu u Zagrebu kada nas je u vrijeme rata posjetio Ivan Pavao II. Taj papa će, opet u Marijinom svetištu Bistrici, 20 godina poslije (1998.), proglasiti blaženim Alojzija Stepinca, našu hrvatsku vjerničku vertikalu. Mnogo toga smo ostvarili pod Marijinim okriljem. Zato naš narod rado pjeva: "Rajska djevo, kraljice Hrvata!"

Njezinu ljubav i zaštitu osjetili su naši branitelji kada su se okitili njezinom krunicom. I za ovaj dan mnogi od njih uputili su se u marijanska svetišta. Pozdravljam posebno one koji su pred više dana krenuli prema ovom Svetištu: jedni s južne strane od crkve Sv. Franje pa Velebitom do Krasnarske Gospe, a drugi sa sjeverne strane iz Viškova i Srdoča. A ima u ovoj skupini mnogo drugih branitelja koji su se utekli Marijinoj majčinskoj zaštiti.
Na ovim ličkim i velebitskim prostorima u drugom dijelu 16. i u prvom dijelu 17. stoljeća, zbog turske opasnosti, vladala je pustoš. Tek poslije naseljava se ovamo kršćanski hrvatski narod i tada se javlja i ovo svetište. Marija okuplja i formira novo zajedništvo. Kada je na ovim prostorima 2000. uspostavljeno biskupijsko zajedništvo, izabrali smo Gospu Krasnarsku da bude majka i zaštitnica naše Gospićko-senjske biskupije. I mi smo se preporučili njezinom majčinskom zagovoru i majčinskoj zaštiti.

7. Demografska kriza.

Današnja loša demografska slika našeg naroda i države u najvećoj mjeri je odraz krize obitelji i majčinstva. Ta slika neće se popraviti samo materijalnom potporom obitelji, a još manje ako se zadire u identitet i narav čovjeka i obitelji, odnosno ako se na njih vrši svojevrsno nasilje, čemu smo svjedoci. U tom smislu treba čitati i ovo hodočasničko svjedočenje vjerničkog naroda o nasušnoj potrebi jačanja majčinskih osjećaja i uloge majke te odnosa u našem hrvatskom društvu. To je pravi lijek koji nam Marija nudi.
Naša Crkva prepoznaje svojevrsnu krizu obitelji, kao i majčinstva i očinstva, pa će se za mjesec dana u Solinu održati treći Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pod geslom „Obitelj – izvor života i radosti“. Neće nikakvi fondovi riješiti demografsku krizu ako se ne razvija poštovanje prema glavnom zvanju: majčinstvu.

Zaključak

Marija nije samo 'Majka godine' u nekom kraju ili narodu, ona je Majka vjekova i majka Crkve i svega kršćanstva od njegova početka do kraja.
Veliki papa Sv. Ivan Pavao II. u svojoj enciklici "Evanđelje života" ističe junaštvo "svih hrabrih majki koje se bezrezervno posvećuju vlastitoj djeci, koje trpe donoseći ih na svijet, a zatim su spremne poduzeti svaki napor, suočiti se sa svakom žrtvom, da bi njima prenijele ono najbolje što u sebi čuvaju" (br. 86).

Marijo, majko Crkve i kraljice Hrvata, molimo te da se u našem narodu više poštuju majke, jer njihovu ulogu nitko ne može zamijeniti ili nadomjestiti. Probudi, Marijo, u nama iskrenu zahvalnost prema majkama koje su "od stoljeća sedmog" obdarivale životom ove naše hrvatske prostore; probudi majčinske vrline i majčinski ponos u ženama koje će radosnim i plodnim majčinstvom osigurati život našem narodu na ovim prostorima i ubuduće. Amen.

Tags: propovijed, homilija, mons. dr. Mile Bogović, Krasno, Velika Gospa, Gospa od Krasna, 2018.

Ispis